POGLED ISKOSA: Likovni eseji Bele Hamvaša

Piše Dejan Đorić

20. 09. 2022. u 15:00

Sto dvadeset pet godina od rođenja poslednjeg evropskog mudraca Bele Hamvaša (1897-1968) treba obeležiti makar podsećanjem na njega.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Ликовни есеји Беле Хамваша

Obrad B. Jovanović"Podušje"

Tim pre što više nije živ ni Sava Babić, naš najbolji prevodilac sa mađarskog, koji ga je iz matične, mađarske kulture, predstavio u srpskoj. Najviše zahvaljujući njemu kod nas je pre bilo kojeg drugog izdavaštva Hamvaša otkrila srpska publika, još pre 30 godina, u dvadesetak objavljenih knjiga. Stekao je slavu u Srbiji, dok u Evropi nisu znali za njega, što najbolje svedoči da srpska kultura duhovno nije mala. Sava Babić je organizovao i simpozijum posvećen tom misliocu, objavivši radove sa tog skupa.

Hamvaš je jedan od poslednjih velikih učitelja tradicije, genijalan stvaralac u tradiciji Renea Genona i Julijusa Evole. Završio je kao građevinski radnik, a da je neko učen došao na tu građevinu, zatekao bi preskromno obučenog čoveka koji može da govori sa najvećim mudracima na njihovom maternjem jeziku. Osim evropskih, znao je jezik pali iz vremena Bude, kineski mandarinski Lao Cea i Konfučija, starogrčki Sokrata, Platona i Aristotela i latinski Seneke. Jednom nedeljeno odlazio je u Budimpeštu, gde bi ga njegova verna supruga i saborac Katalin Kemenj okupala i nahranila, a uzeo bi knjige koje je u ruksaku nosio nazad na građevine u unutrašnjosti i pomno proučavao u slobodno vreme. Hamvaš je, kao i Lao Ce, Robert Barton i Borhes, bio bibliotekar, ali najnesrećniji u istoriji. Prvu knjigu eseja objavio je tek u 47. godini, a u Drugom svetskom ratu mu je bomba pala na dom i uništila brižljivo sakupljenu biblioteku stručne literature, završene rukopise, beleške i ispise "za sledećih 500 godina rada". Smirenošću filosofa sve je započeo iznova. Zajedno sa suprugom objavio je 1947. knjigu "Revolucija u umetnosti, apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj". Naišla je na otpor reakcionarnih i klerikalnih krugova, ali i na osudu moćnog Đerđa Lukača, uz Hamvaševog saradnika mitologa Karolja Kerenjija svetski slavnog. Od tada pa do svoje smrti Hamvaš ništa više nije mogao da objavi, izgubio je i posao bibliotekara, pa ipak je u izolaciji napisao mnoštvo knjiga i eseja, i ne znajući za njihovu dalju sudbinu. Sada taj opus izlazi u Mađarskog, Nemačkoj, Hrvatskoj...

Mnogo bolji od knjige o sporednoj mađarskoj međuratnoj moderni su njegovi tekstovi o umetnosti, koje je Sava Babić sabrao u knjizi "Hiperionski eseji". Između tekstova kao što su "Drveće", "Tužbalica", "Psihologija branja cveća" su "Estetika peruanskih vaza", "Eskvilinska Venera", "Kamenovi Inka", "Brojgel", "Velaskez", "Ogledalo", "Indijanske izatkanice", "Stounhendž, ekstaza stene" i "Antički i moderni pejzaž". Ti eseji o umetnosti pisani su sa neverovatnim poznavanjem materije, često se u jednoj rečenici otkrije znanje o čitavim bibliotekama knjiga o tom predmetu. Metod je takođe originalan, Hamvaš zna da izbaci novu, neočekivanu i neodbranjivu tezu i da uveri u nju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024