KRSTIVOJE BOŽJI ČOVEK: Sećanje na znamenitog srpskog pesnika
30. 08. 2022. u 11:39
DVA veka posle Vuka, u srpskoj poeziji traju takozvani rođeni pesnici. Nedavno su otišli Manojle i Dobrica Čobanska Torbica - sad za njima "za oblake zalazi" i Krstivoje Ilić, prihvaćen i skrajnut, orfejski zaboravljen u naše novije doba.

Foto: N. Fifić
Da nisu napisali onoliko sjajnih pesama i zbirki, naši "rođeni pesnici" bili bi drugovi Dobrislava koji je "protrčao kroz Jugoslaviju" - ovako im od Danojlićevog junaka pristaje samo ime: odista su bili Dobrislavi. Dobrota je vejala i iz pojave i iz poezije Krstivoja Ilića, još od nestvarnih godina iz Studenjaka i pesničkih krugova oko slavnih fakulteta na Studentskom trgu, "Kolarca" i "Brankovine".
Krstivoja su otkrili urednici "Prosvete", veliki pesnici Stevan Raičković i Miodrag Pavlović ("Razdor u sluhu ruže", 1973), potom Udruženi izdavači ("Rad", BIGZ, Narodna knjiga ("Labudovi nad Vila-Leskom", 1977); pisci-urednici "Nolita", Ivan V. Lalić i Radivoje Mikić ("Prigovor Orfeju", 1987, "Jesenji predeli", 1990; "Kad sve ovo mine", 2009) i malo kasnije Srpska književna zadruga ("Poreklo soneta", 2006; "Kraljevski epitafi", 2010; "Izabrane elegije", 2016). I mnoge druge zbirke, kod raznih izdavača, od kojih je niz pesama i knjiga bio za decu.
Krstivoje Ilić bio je liričar prvog reda. Pojavio se na kraju epohe u kojoj su pevali Desanka, Raičković, Rakitić, Nenadić... On je, na svoj način, artikulisao tajne prirode i njenog bića u dosluhu s najtananijim čulima pesnika. U ljubavnim i metafizičkim motivima dao je najviše. Bio je posebno posvećen sonetu i elegiji. Sonetu je posvetio celu jednu zbirku. Stihom istraživao dubine i slojeve soneta kao forme i kao formata iskaza - pesme i njenog savršenstva; "Raspored dati svakoj stvari, / poreklo svakoj ptici, pčeli, / i noći, koja snom krvari, / i patnji, koju nismo hteli!"
Pesmu "Rađanje elegije" napisao je davne 1965. godine. Uz "Izabrane elegije" ("Atlas", SKZ, 2016) napisao sam da "pesnik koji izražava tanane vibracije bića, jezika i prirode, pogotovo vremena sopstvenog života, u suštini je nadomak elegijskog doživljaja sveta, pa samim tim i elegičnog pesničkog iskaza". O tome svedoče naslovi "Elegije iz predgrađa" (o božjim ljudima sa periferije - o kakvima nisu pisali samo Bora, Andrić i Ćopić, nego i pesnici: Raičković, Danojlić, M. Vojvodić... - "Jesenje elegije", "Pobožne elegije", "Elegije nad gorama i vodama"...
Voleo je dve vrste klasike: svetsku poeziju - antičke liričare, Helderlina i Rilkea, i našu epsku baštinu, pogotovo kosovsku i ustaničku, mišarsku. Imaginacija pesnika dodirivala se sa istorijskim pojedinostima i impulsima u srpskoj tradiciji careva i kraljeva, jezičkog sjaja dvorova i kruna spram sjaja mačeva i šanaca sa slepim pevačima.
Krstivoje Ilić imao je život pesnika - književnog junaka. O njemu se može pripovedati cele jedno veče - brojne su anegdote krasile i njegov dar i legendu o pesnikovom životu. Tu legendu sam je stvarao i svojim postupanjem i darom za mistifikaciju, hiperbolu, lirsku čaroliju života... U "Književnoj topografiji Beograda" Radovana Popovića pominju se tri beogradske ulice u kojima je živeo. A živeo je u 33 ulice, ne računajući razne domove i svratišta... I sve to liči na poeziju... Na trenutke lutalica, putnik, reporter, sanjar, doživeo je novo doba bez podrške društva, živeći skromno, ali u naporednom ličnom pevanju sa pevanjem Filipa Višnjića ("Polećela dva vrata gavrana", Mišar, 2016), - u izboru izvornih i paralelnih stihova slavnih Filipovih pesama.
U poslednjoj zbirci "Krstovdan", prošle godine, pesničkim pohvalama ovenčao je panteon i pozlatio ikonostas srpskih pisaca, najviše pesnika, spokojan i srećan što ga okružuju i na ovom i u drugim svetovima.
Književna priznanja i odličja zaobilazila su ga, nepravedno. Jedno od poslednjih, "Odzivi Filipu Višnjiću" primio je u Orašcu - tada sam ga video poslednji put. U osamdesetoj godini, delovao je opet mladićki vedro. Za velikom gostinskom sovrom u Aranđelovcu, prišao mi je, kao nekad, i šapnuo: "Jedi!" Kao da smo opet u Studenjaku, pa se danas valja najesti i napiti, jer sutra možda nećemo imati ništa osim sećanja na mitsku gozbu, nalik onima iz "Odiseje" i srpskih epskih pesama.
Preporučujemo

KAKO UŠTEDETI STRUJU: Pet jednostavnih trikova - važna je samo disciplina
29. 08. 2022. u 08:13

PET NAJLEPŠIH SRPSKIH ŽENSKIH IMENA: Vezuju nas za veru i tradiciju, a nose snažnu simboliku
28. 08. 2022. u 18:23 >> 18:29

IMAM PETORO DECE, OSTAJEM NA SVOM OGNjIŠTU: Otac ranjenog Bobana - Albanci su jutros nastavili sa provokacijama
SIN mi je dobro, ušili su mu ranu ali je još u bolnici. Iako je policija uhapsila svu trojicu napadača, dvojicu maloletnika su pustili a onog starijeg od 46 godina su zadržali. Strašno je to što su mog sina, koji uopšte nije problematičan, napali iz čistog mira dok je šetao psa.
04. 02. 2023. u 11:56

"POGLEDAJTE S KAKVIM LAŽOVIMA IMAMO POSLA" Vučić pokazao sramnu foto-montažu koju predstavnici opozicije dele po društvenim mrežama (FOTO)
- POGLEDAJTE sa kakvim bolesnim lažovima imamo posla, pogledajte, poštovani građani, čime se bave i to već 30 dana, rekao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, pokazujući javnosti foto-montažu fotografije na kojoj se on navodno grli sa Aljbinom Kurtijem, a koju je Srđan Milivojević iz DS delio na društvenim mrežama.
03. 02. 2023. u 14:22

ZATO SE POVUKAO IZ POZORIŠTA: Jovanović se već pet godina bori sa bolešću i bolovima, a pokojnom ženinom ocu će ispuniti želju
KADA se glumac Dragan Gagi Jovanović 2018. godine povukao iz pozorišta zbog jakih bolova u leđima usled diskus hernije, nije ni slutio da će pauza trajati blizu pet godina.
06. 02. 2023. u 13:11
Komentari (0)