TAJNA BLAGA GORNJAČKE RIZNICE: U septembru počinju arheološka istraživanja na jednom od najintrigantnijih lokaliteta (FOTO)

Boris Subašić

10. 08. 2022. u 11:00

ARHEOLOZI Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Smederevu nestrpljivo iščekuju septembar kada će započeti iskopavanje riznice Gornjačke klisure koja čuva materijalne tragove civilizacija od praistorije do modernog doba.

ТАЈНА БЛАГА ГОРЊАЧКЕ РИЗНИЦЕ: У септембру почињу археолошка истраживања на једном од најинтригантнијих локалитета (ФОТО)

NEISTRAŽENO Skrivene zidine grada Gornjaka/ Foto: B. Subašić

Prva sistematska istraživanja jednog od najintrigantnijih i najperspektivnijih lokaliteta u Srbiji započeće u dubokom amfiteatru ispod vertikalnih litica Vukana gde se u gustoj šumi uz već poznate ostatke srpskih srednjovekovnih manastira vide zidine mnogih velikih objekata koje ni vekovi erozije nisu uspeli da zatrpaju. Prolaz do ove skrivnice bio je zaštićen prirodnim kamenim "bedemima" koji se strmo spuštaju do Mlave i na kojima još stoje delovi zidina i kula neosvojivog srednjovekovnog grada Ždrela, sagrađenih na starijim temeljima.

- U hronici jednog od sukoba Vizantije i Ugarske (1127-1129) zabeleženo je povlačenje vizantijske vojske prema "Zlim stepenicama" kako je nazivana današnja Gornjačka klisura, odnosno Ždrelo Braničevsko, kako se zvala do 18. veka - kaže arheolog Dejan Radovanović, direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika Kulture u Smederevu. - Značajan put koji je kroz klisuru povezivao dolinu Velike Morave i rudonosne oblasti Istočne Srbije uslovio je njeno korišćenje od praistorije, preko rimskog i srednjovekovnog perioda do današnjih dana. Kontrola saobraćajnice bila je najjednostavnija u klisuri koja je istovremeno bila sigurno i lako branjivo utočište u nestabilnim vremenima. Litice Ježevca i Vukana, koje se mestimično vertikalno spuštaju u korito Mlave vrlo su nepristupačne i takva konfiguracija omogućava dobru stratešku kontrolu prolaza kroz klisuru i motrenje velikog okolnog prostora.

ZADUŽBINA Manastir Gornjak iz 14. veka/ Foto: B. Subašić

Osim tvrđave i pribežišta, Gornjačka klisura je od 14. veka imala i svoju svetu goru, monašku naseobinu sa isposnicama i manastirima kaluđera koji su se doselili sa Sinaja i Atosa.

KONAK Monumentalni ostaci na lokalitetu Mitropolija/ Foto: B. Subašić

- Zbog skučenog prostora u klisuri nije bilo pogodnih prostora za formiranje većih naseobina osim duboko usečene amfiteatralne uvale gde je formiran i manastirski kompleks Mitropolija, sedište braničevskih episkopa i mitropolita u drugoj polovini 14. veka - kaže Radovanović. - Septembarsku kampanju započinjemo baš u Mitropoliji jer je najugroženija bujicama i nelegalnim iskopavanjima, a to je samo početak višegodišnjih sistematskih istraživanja, prvi put na velikom prostoru klisure gde se nalazi mnoštvo zasebnih celina sa arheološkim ostacima. One su velikim delom teško pristupačne i primenjivaćemo različite metode da bi stekli celovit uvid u stanje, hronologiju i način funkcionisanja nalazišta, s ciljem da rekonstruišemo život na ovom prostoru kroz vreme.

PUT Saobraćaj ide kroz klisuru od praistorije do danas/ Foto: B. Subašić

Sagovornik "Novosti" naglašava da se do sada čak ni u stručnoj literaturi o Gornjačkoj klisuri ona nije posmatrala kao jedinstvena kulturno-istorijska i geografska celina, iako ona to jeste po svim svojim svojstvima.

MANASTIR Pećinski kompleks Blagoveštenje/ Foto: B. Subašić

- Najstariji materijalni tragovi života u Gornjačkoj klisuri potiču iz halštatskog perioda, od 8-6. veka pre nove ere - kaže Radovanović. - U periodu rimske dominacije Gornjačka klisura se nalazila u okviru provincije Gornje Mezije i kroz nju je vodila saobraćajnica koja je povezivala dolinu Morave sa rudonosnom oblašću istočne Srbije i Timoka. Ona se kod putne stanice Jovis Pagum, današnjeg Velikog Laola, ulivala u glavni put koji je glavnog gornjomezijskog grada Viminacijuma vodio na jug, za Nais, današnji Niš. S obzirom na položaj, Gornjačka klisura je svakako bila aktivno uključena u istorijska zbivanja tokom epohe seobe naroda i ranog slovenskog prisustva južno od Dunava, a od 10. veka ova oblast nosi ime Braničevo, koje u geografskom i administrativnom pogledu traje od srednjeg veka do danas. Kada je oko 1291. godine kralj Dragutin uz pomoć brata Milutina proterao polusamostalne feudalne gospodare braću Drmana i Kudelina iz utvrđenog grada Ždrela u Gornjačkoj klisuri, Braničevo je trajno priključeno srpskoj državi. Sredinom 14. veka, kada se posle Dušanove smrti osamostaljuju pojedine srpske feudalne porodice, Braničevom vlada porodica Rastislalić. Savladavši Radiča Brankovića, sina Branka Rastislalića, Knez Lazar priključuje Braničevo u jedinstvenu državu i srpska vlast u ovim krajevima traje sve do propasti srednjovekovne Srbije.

NEOSVOJIVA Kula motrilja na litici/ Foto: B. Subašić

Jedan od kurioziteta klisure je što se zbog izuzetnog strateškog značaja u svakom novom ratnom periodu iznova utvrđivala, na nove načine, o čemu svedoče i napuštene podzemne nemačke fabrike oružja ili municije iz Drugog svetskog rata.

- O Gornjačkoj klisuri nikada nije sačinjena sveobuhvatna studija, pa je uporedo sa istraživanjima predviđeno rekognosciranje, detaljno kartiranje i celovito sagledavanje stanja vidljivih ostataka grada Ždrela, da bi se naslutile zone potencijalnih ostataka i na osnovu toga planirali dalji istraživački radovi i zaštitne intervencije- kaže Radovanović. - Naše istraživanje odvijaće se pod okriljem Ministarstva kulture, ali je ujedinilo i lokalne samouprave u Petrovcu na Malvi i Žagubici, na čijim se teritorijama klisura prostire, planinare iz kluba Gornjak i Zavoda za zaštitu prirode, koji se pridružuju naporima da celu oblast zaštitimo kao prirodno-istorijsku celinu. Smisao našeg rada je da ljudima pružimo mogućnost da dožive život u prošlosti, što je moguće samo na lokalitetu, neposrednim iskustvom.

MOŠTI Sveti Grigorije je došao sa Atosa/ Foto: B. Subašić

Posebnu vrednost i osobenost Gornjačke klisure, unutar grada Ždrela, predstavljaju manastirski kompleksi Mitropolija, Blagoveštenje i Gornjak, podignuti u doba kneza Lazara u drugoj polovini 14. veka.

- Pomažući crkvu, knez Lazar učvršćuje svoju vlast u ovim krajevima i u tom periodu Gornjačka klisura postaje jedno od glavnih monaških središta u Srbiji, posebno važno od dolaska Svetog Grigorija Sinaita Mlađeg i monaha isihasta koji su sklanjajući se pred Osmanlijama utočište pronašli u državi kneza Lazara - kaže Radovanović. - Posebnom načinu monaškog života, koji su oni vodili, odgovarao je upravo ovakav zaklonjen stenovit kraj, sa brojnim pećinama i potkapinama pogodnim za osamu i isposničko podvižništvo.

KTITOR freska kneza Lazara/ Foto: B. Subašić

Nedozvoljeni radovi

Manastir Gornjak, zadužbina kneza Lazara, nikada nije arheološki istražen a nedavno je propuštena idealna prilika za to, prilikom menjanja poda crkve. U žaru želje za ulepšavanjem hrama novi iguman je bez obaveštavanja i nadzora Zavoda za zaštitu spomenika dozvolio izvođačima radova skidanje starog poda, uvođenje podnog grejanja i postavljanje novih mermernih ploča. Stručnjaci kažu da je time u najmanju ruku zadugo onemogućeno da se sazna više o prošlosti manastirskog hrama. Episkop braničevski Ignjatije je zbog ovog propusta zabranio dalje radove u manastiru bez konsultacija sa stručnjacima Zavoda.

"Velika crkva"

Centralno mesto kompleksa Mitropolija zauzimaju delimično očuvani ostaci "Velike crkve" najsličniju crkvenim građevinama moravskog tipa. Ostaci fresaka u šutu svedoče da je bila živopisana, a pretpostavlja se da je bila posvećena Sv. Nikoli.

- Severno od nje su ostaci manastirskih konaka, delimično očuvani u visini prvog sprata, a kompleksu je pripadala i "Mala crkva Bogorodice Prečiste" sagrađena stotinak metara istočno na manjem veštački zaravnjenom platou - kaže Dejan Radovanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

GLOBALNO PREDGRAĐE U ĐARDINIMA:   Kolonijalnu izložbu Aleksandra Denića otvoriće Maja Gojković, ministar kulture