SRPSKI "SOKO" POLETEO VISOKO: Trijumfalni nastup Ansambla "Kolo" u Nacionalnom teatru u Budimpešti (FOTO)

V. STRUGAR

28. 05. 2022. u 08:22

SOKOLOVA pesma vinula se u svet! - ovako bi u najkraćem glasio "raport" sa preksinoćnog gostovanja istoimene predstave našeg Ansambla narodnih pesama i igara "Kolo" (u režiji Gabora Mihaljija) u Nacionalnom plesnom teatru u Budimpešti.

СРПСКИ СОКО ПОЛЕТЕО ВИСОКО: Тријумфални наступ Ансамбла Коло у Националном театру у Будимпешти (ФОТО)

Foto: M. Novaković

Ovacije i povici "bravo" dugo su odjekivali gledalištem, a oduševljenje publike podelila je i Aniko Levai, supruga premijera Mađarske Viktora Orbana. Istinski je uživala u nesvakidašnjoj predstavi umetnika iz Srbije, u sali ispunjenoj do poslednjeg mesta.


A kada je znameniti koreograf, reditelj i direktor Mađarskog nacionalnog ansambla "Mane", Gabor Mihalji, dobio poziv da postavi na scenu prvu igračku predstavu "Kola", u njegovoj istoriji dugoj sedam i po decenija postojanja - zadatak mu se, po sopstvenom priznanju, učinio "iscrpljujuće lepim".

Bio je to početak nastajanja "Sokolove pesme", a njen epilog je nedavna trijumfalna premijera u Ateljeu 212. Za samo petnaest dana, "Kolo" je krenulo dalje, imalo još četiri izvođenja u Beogradu i Novom Sadu, a da se dobar glas daleko čuje potvrđuje činjenica da su karte u Budimpešti rasprodate danima unapred.


Jer, gledaoci su bili radoznali ne samo da vide srpske tradicionalne motive u modernom ruhu, u priči o ljubavi i slobodi, već i način na koji ih je njihov ugledni sunarodnik doživeo i izneo na pozornicu. Mihalji se, kako kaže, našao na nepoznatom terenu sa željim da kao Mađar "artikuliše trzaje srpske duše i govori snagom umetnosti o nekim sudbinskim pitanjima", potvrđujući na delu stvaralački kredo da tradicija ima snagu u sadašnjosti, kao i način i sredstva da se obrati savremenom čoveku u magičnom teatarskom prostoru.


Tako je "Kolo" u svojoj dugoj istoriji, kao jedan od najstarijih profesionalnih ansambala u Evropi, prvi put pokazalo sva svoja umeća u novoj pozorišnoj formi, avangardnoj kombinaciji folklora, modernog plesa i muzičkog teatra sa dramskim elementima. Bio je to hrabar i rizičan potez za ansambl, ovenčan velikim uspesima (na svim kontinentima) tokom decenija postojanja, ali se na kraju isplatio i u potpunosti opravdao naziv ove sezone "Iskorak".


- Moji utisci su zaista izuzetni - kaže posle preksinoćnog izvođenja Vlada Dekić, direktor "Kola". - Ali, moram da kažem da je prijem publike donekle očekivan, jer smo bili veoma sigurni u to što radimo. Predstava je dobro "skrojena", s velikom ljubavlju stvarana i još većom izvedena.

Uvek kod publike proizvodi iste emocije: od tuge do sreće, pa i euforije na kraju. Velika je prednost što naša umetnost nema jezičku barijeru, svako može da je razume - u melodiji, ritmu, koraku ili radnji u nekoj pesmi.

Ima formu dramske strukture i univerzalnu priču. Ovu, u osnovi ljubavnu temu, suvereno je na scenu iznelo dvadeset igrača predvođenih Milicom Kukolj i Vukanom Šebezom, u pratnji dvanaest članova orkestra.

U svim elementima besprekorno je obavljen ceo zadatak mađarskog autorskog tima. Iako se njihova tradicija i folklor veoma razlikuju od srpske, geografska blizina i vekovni suživot su "Sokolovu pesmu" svima učinili bliskom, pa su sjajan posao obavili i kompozitor Gabor Gera, scenograf Đerđ Arvan, kostimografkinja Edit Guč, muzički urednik Atila Gera i drugi.


Na kraju, po zamisli reditelja, autentičan pečat predstavi je dao trubački orkestar Bojana Krstića - kako to obično biva na svadbama i pričama sa srećnim završetkom... n
 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)