URUČENA NAGRADA "MEŠA SELIMOVIĆ": Dobitnica Vesna Kapor priznanje primila iz ruku Milorada Vučelića (FOTO/VIDEO)

M. MIRKOVIĆ

11. 05. 2022. u 11:27

NA MESTU nekadašnjeg, u nemačkom bombardovanju sa zemljom sravnjenog zdanja Narodne biblioteke Srbije, na Kosančićevom vencu, upriličena je još jedna svečanost u čast knjige - 34. dodela prestižnog priznanja "Novosti" za knjigu godine, "Meša Selimović".

УРУЧЕНА НАГРАДА МЕША СЕЛИМОВИЋ: Добитница Весна Капор признање примила из руку Милорада Вучелића (ФОТО/ВИДЕО)

Foto: Z. Jovanović

Skulptura sa likom velikog pisca i povelja, praćene novčanim iznosom, otišle su u ruke Vesne Kapor, koja je nagradu za roman "Nebo, tako duboko" (SKZ) primila iz ruku Milorada Vučelića, glavnog i odgovornog urednika "Novosti".

Jedan od 26 književnih kritičara koji su svojim glasom doprineli pobedi ovog romana, dr Duško Babić, govorio je o nagrađenom delu, pripovesti za koju je stvarnosni predložak bila naprasna bolest i smrt devojke Tare Senice, u zimu 2019. godine - iz čega je Vesna sazdala proznu poemu od čistog bola satkanu.

- U romanu "Nebo, tako duboko" Vesna Kapor u žižu umetničkog stvaralačkog čina vraća čoveka i tajnu ljudske duše, odbacujući hladne intelektualističke konstrukte postmodernih pripovedačkih tehnika - naveo je Babić. - Ako ne niče iz života i ako mu se ne vraća kao dar i proširenje njegovih granica, književnost potkopava svoje temelje i slabi svoju i inače diskutabilnu društvenu moć. Ako ne može da popravi svet, književnost može i mora da se obrati čoveku i čovečnosti, da iznutra obasja i podigne. "Roman Nebo, tako duboko" doseže do tog cilja.

Foto: Z. Jovanović

Kritičarka Velikog žirija "Novosti" dr Danica Andrejević zapitala se na početku svoje besede "Kako jezik da razume smrt?", te dodala:

- Na ovo pitanje koje je postavio jedan drugi dobitnik "Meše", Dragan Jovanović Danilov, odgovarala je i Vesna Kapor nagrađenim romanom "Nebo tako duboko". Naša autorka napisala je roman koji je kanuo u srpsku književnost kao čista, golema suza lamenta zbog izgubljenog bliskog života. Ta suza je utoliko duhovno blistavija što dolazi u našu dehumanizovanu stvarnost i baš zato što je suza, čini lakšom nepodnošljivu težinu postojanja. Ta suza nas istovremeno postiđuje i uzdiže u svesti da smo zaboravili plakati nad životom i nad smrću. Ta suza, najvažnije, čini razliku u savremenoj romanesknoj praksi i dokazuje da svaki pisac različito projektuje svoje prisustvo u svetu. Vesna Kapor je tu suzu pretvorila u laser kojim razlaže bol. Ova knjiga je najzrelije ostvarenje Vesne Kapor, pismo o moći smrti, dragocenosti života i veličini ljubavi.

Pisanje je ozbiljan razgovor sa sobom - tako je, parafrazirajući upravo Mešu, Vesna Kapor naslovila slavljeničku besedu, započetu rečima:

- Na pitanje od kog pisca je najviše naučio, i koji je pisac za njega najznačajniji, Meša Selimović kaže: Dostojevski me je otrovao još u petnaestoj. On za mene i danas ostaje najveći svjetski pisac svih vremena. Dugo sam se dvoumila, poštovani i dragi ljudi, kako da počnem ovu besedu; u kontekstu onoga što se zbiva oko nas, a vraćajući se Meši, ovaj iskaz opsedao me je kao okidač. Dostojevski, taj ugaoni kamen književnosti, kao u najgore mračno vreme, biva proglašen nepoželjnim piscem, u najdemokratičnijem veku i zemljama, kako tvrde tvorci postistine i novih zapadnih vrednosti. Stoga se, ove Mešine rečenice, i ljubav, ovo javno priznanje o ulozi i veličini Dostojevskog, ne mogu prećutati.

Vreme u kome živimo, podivljalo i bučno, nepristojno, krši mnoge moralne principe i moralne zakone, istakla je Vesna, odlučna da "kao protest protiv bezumlja, nastavi u duhu Mešinih reči, a sopstvenog iskustva".

- Ova povest koju sam živela i pripovedala u knjizi "Nebo, tako duboko", uliva se u Mešinu široku poetičku reku. Priča o Tari Senici, stvarnoj junakinji moje knjige, po lepoti i raskoši duše, podudara se sa junacima-stradalnicima iz Mešinih romana; to su mladi ljudi stradali ni zbog čega, napustili ovaj svet, okrznuvši ga tek, svojom lepotom, naivnošću, pobunom i željom. Ova priča pred vama, o Tari Senici, uliva se u tu reku, suza, u taj tragički prostor, uvek isti, bez obzira na to koji je vek.

Foto: Z. Jovanović

Najnovija u nizu dobitnika "Meše" otkrila je da je, pišući ovu knjigu, osetila da su sve stvari na svetu povezane, da se dopunjuju i privlače:

- Bol koji je Meša ispripovedao kao borbu, nemoć, očaj i jad, iz muške perspektive, u "Nebu", kao tužbalici, dominantno iznosi majka. Ponavljaću uvek, volela bih da ovu knjigu nisam nikad napisala. Beležila sam grabeći od zaborava, živ i vreo bol, razumevajući, da je jedini način da se prenese suština, da se se ublaži ta vatra - pisanje. Da je to jedini način, jedini tračak svetlosti i prevage nad zaboravom. Težak i gorak je put beležiti bol. Takvo djelo više napisati ne mogu. I dodajem, i sama, da je "Nebo", zapravo "Pisma za Taru", knjiga koja se piše jednom, i da se kao takva, višim kosmičkim putem, spojila sa senkama Mešinih junaka. Svako do nas ima više poslanja na ovom svetu, neka su svetla i laka, neka teška i tvrda; sve je varljivo na ovom svetu, ali ono što ostane u pričama, čini niz tragova kojima se, čovek, suprotstavlja zaboravu.

Svodeći ovu besedu kraju, zahvalna što sam tačka u nizu, makar neznatna, mislim na Dostojevskog i na Mešu, i na mnoge druge naše učitelje, mislim kako bi, da nije hrabrih i stradalnih, koji osvetljavaju put, ovaj svet bio tamnica.

Odlomke iz nagrađenog romana juče je prisutnima, među kojima je bilo i više ranijih laureata "Meše", čitala glumica Jana Salamadić.

Foto: Z. Jovanović

IZJAVE RANIJIH LAUREATA "MEŠE"

Dragan Jovanović Danilov

Roman "Nebo, tako duboko" Vesne Kapor ogoljena je knjiga, napisana u molskom tonu, ali bez patetike i sentimentalizma. Ovaj roman je svojevrsni pripovedni esej, literarni spomenik tugovanju.

Vladimir Pištalo

- Veoma mi je drago što je postalo uobičajeno, i prerasta u tradiciju, da zajedno proslavljamo uručenja "Meše" u Narodnoj biblioteci Srbije - naime, na Kosančićevom vencu. Na taj način, mi iz Narodne biblioteke odajemo počast najdemokratičnijoj književnoj nagradi u Srbiji, dok "Novosti" pokazuju da prepoznaju Kosančićev venac kao - Biblioteku. Čestitam Vesni i žiriju.

Igor Marojević

- Izuzetno mi je drago što je dama dobila nagradu "Meša Selimović", jer je uočljivo da su u dugom nizu dugo preovladavala muška imena. Naročito je značajno i to što je nagrađeni roman pisan u Mešinom duhu, kao što je i autorka sama istakla. Mislim da je to dovoljno da se cela priča o ovom lepom priznanju lepo zaokruži i dostojno nastavi.

Vladimir Kecmanović

Nagrađena autorka Vesna Kapor je moja dugogodišnja prijateljica i jako mi je drago što je dobila ovu nagradu koja će, uveren sam, na najbolji način pomoći da njen roman pronađe put do čitalaca, baš kao što ga je pronašao do kritike.

Vojislav Karanović

- Vesna je dugo u književnosti i očigledno su kritičari prepoznali vrednost njenog dela. Sama nagrada je lepa i nosi značajno ime, ime autora možda najvećeg romana na našem jeziku, pisca koji nosi lirski zamah, dubinu i zapitanost nad svetom, a pre svega mudrost. Sve se to lepo spaja u okviru ove nagrade.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

ŠOK: Rafael Nadal deklasiran u Barseloni