E, MOJ KOLUMBO, PSOVKE SI ZASLUŽIO: Glumac Petar Božović, dobitnik nagrade "Kustendorfa" za životno delo "Drvo života"

Nikola Janković

10. 05. 2022. u 11:24

GLUMAC Petar Božović dobitnik je nagrade za životno delo "Drvo života", Filmskog festivala Kustendorf u Mokroj Gori.

Е, МОЈ КОЛУМБО, ПСОВКЕ СИ ЗАСЛУЖИО: Глумац Петар Божовић, добитник награде Кустендорфа за животно дело Дрво живота

Foto N. Janković

Sve se dešava u vremenu rata na istoku Evrope, kao da posmatramo reprizu toliko puta viđenu "na našim prostorima", a proslavljeni umetnik ističe da su kao i ranije, ugrožene mete koje moramo braniti - naš duh i naša zemlja.

- Nisam verovao da ću doživljavati tolike reprize. Ja sam posleratno dete pa sam sve to gledao još detinjim očima: od onih tačkica umesto novca, do siromaštva i tragičnih podela među ljudima. U mom selu jedna kuća bila je partizanska, sledeća je četnička. Deca bez očeva loše žive, mada je moja tetka Vida govorila "sva đeca su jednaka, rekao je drug Tito". Možda je i rekao, dobro što je rekao, ali bilo je i nas dece drugog reda, u tome sam se ja nalazio. Jedan Slavko, gimnazijalac, plemeniti, on se prijavi da ode u železničku školu, sedimo sa njegovom majkom Vukosavom kod njih na livadi u Koritima...

On kukavac, skoro mu suze idu, kaže majci da u školu nije primljen. Majka sirotica, šta će, a otac je ubijen po svemu sudeći. To proganjanje i kažnjavanje preneto na sledeću generaciju, mnogo nam je štetilo i zakočilo svaki napredk. Ako si dete palog borca, ako si iz podobne kuće, možeš sve. A ja sam bio siroče, majku nisam ni upoznao, kao senku je pamtim, a za oca nisam znao gde je. Sa zavišću sam živeo. To je zato što nisam bio dete palog borca, jer je moj otac u to vreme bio - na Golom otoku. Umesto da je pao.

Rasprodaja duha i tradicije dugo traje, šta se to od nas još traži, a mi dajemo?

- Kao i do sada, "samo još ovo" i tako unedogled. Da budem politički komentator ne bih.

Kakva je to galerija plaćenih pametnjakvića na televizijama. I voditeljki, reč je o ljudima kojima ne bih dozvolio u dvorište da mi uđu! Lome nam duh, ali im ne smemo dozvoliti da nam uzmu i zemlju. A dobro nije, prvo nam država kaže da su ovi kopači litijuma oterani iz Srbije. Onda nam oni koji političari nisu sa terena jave, da te kompanije i dalje nesmetano rade. Pojavili se dabrovi u Zasavici, umesto da čuvamo, neki hor nam preva: važno je ulaganje. Valjda smo razumeli da od Evrope i Amerike nećemo dobiti ništa. Tačnije, izgubićemo sve. Još je ostalo da nam narede da skinemo veš.

Emir Kusturica i Petar Božović, Foto Tanjug

Kako onda da budemo deo "velike porodice" evropskih naroda...

- Nametnuli su nam parade ponosa, niko nema ništa protiv, znam i ja ljude koji se tako seksualno opredeljuju. Ali što nam reč diraju? Ponos je skupa reč, samo je jeftina u američkim filmovima gde samo ponavljaju: I am proud of you. Ni od reči patriotizam mnogo nije ostalo. Njegoš kaže, Bog je čoveku dao reč da se razlikuje od životinje. Tako i bi reč, pa su kod nas najveći nasrtaji na jezik, pismo, porodicu... Nekada su pod Staljinom uništavali kulake, tako su i kod nas u selo dolazili komesari, nekoga da ubijaju, druge da pritiskaju. A danas, Srbija je zemlja u kojoj žive Englezi koji slabo govore srpski, reče jedan pesnik. Ostao je tu i tamo poneki srpski veznik.

Ko su heroji današnjeg vremena u Srbiji, da li ih ima?

- Naš heroj je Novak Đoković, nedostižan je za sopstveni narod. Zato su naši ljudi skloni da od najboljih naprave neku papirnu novčanicu koja se daje u samoposluzi za kusur.

Zašto ne nalazimo način da se odbranimo, da se uzdignemo iz loših okolnosti?

- Zato što je sloboda teži vid života, a svi bi da im bude lako. Teža je, jer ti na slobodu stalno nasrću. Od parking-mesta, preko skraćivanja sedišta u avionu, do otimanja zemlje.

Ako se kao građanin ne buniš protiv toga, da ti zemlju otimaju, kako ćeš onda protiv duhovnog poništavanja. Nekada kada je sloboda stizala u bivšu ovdašnju državu, dolazila je sirova a tako je i shvaćena. Dolazila je kao duplerica u pornografskom magazinu.

Instinktivna je, pa smo mi i danas jaki na tim banalnim i sitnim stvarima, te slobode branimo. Sa druge strane, to što nam mozak izvadiše, što nas prave budalama, o tome se ćuti i tu pristajemo na poraze.

Foto Tanjug

U takvom poretku stradaju ljudi...

- Najviše porodice stradaju. Istinom dva tela se spajaju u jedno telo, prirodnim Božjim

osećanjem. Ali kako se spojiše, brzo se i ohladiše i postaše stranci jedno drugome. Koliko je brakorazvodnih parnica danas? Mladi olako kažu, ne slažemo se i razlaz. To je tako kad nema duhovne veze, sve je formalno, čak i odlazak u crkvu, a suštinsko osećanje se izgubilo. Bez duhovne spone, eto najveće tragedije ovog sveta: razdvojeni, svako jede sam, imaju svi po jedno dete i planiraju kada će ko da ga vidi. A svoja tela nose dalje...

Uzori su danas drugi, svakodnevni uticaji malo veze sa duhim i duhovnošću imaju, ko su bili vaši uzori?

- Moraš odmalena da naučiš šta su ljudi radili pre tebe, a ne da pamtiš pouke iz "Gospodara prstenova". Jesu li junačke narodne pesme danas proterane? U Kolašinu smo imali dve biblioteke. Dve! Milka Hadžić, divna nastavnica srpskog jezika, izgubila je očinji vid od čitanja, zabranjeno joj, a ja je pamtim da je čitala i tada. I bila je ponosna na malog Božovića, pa bi rekla: Ima li ijedna knjiga koju nisi pročitao? Kažem ima, ovaj Dostojevski me muči. Imao sam 11 godina.

Pa sam tog pisca koji je danas na listi Interpola, zaista počeo da čitam sa osamnaest. Jure mu knjige po planeti, zabranjuju. Ima li nešto komičnije, koliko je "slobodni svet" smešan. To će da pukne, da propadne, jer zapadna civilizacija je danas samo naoružani žandar koji Italiji, Španiji, Francuskoj govori o znanju i umetnosti! E, moj Kolumbo... (prim. aut psovka). Psovku si zaslužio.

Imate li neostvarenih i nedovršenih poslova, nečega za čim žalite i danas?

- Ne čeznem za bilo čim. Ne volim završene stvari, ni ulogu koju sam uradio naknadno ne popravljam. Neću da je zaokružim. Neka ima iza malo magle, malo prljavštine, nečega takvog u svemu što je prošlo. Završene stvari su hladne, onda ih poprskaš protiv muva, a gde nema muva nema ni života.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna