O "DNEVNIKU ANKE OBRENOVIĆ": Za izobraženije uma i srca

Biljana Dojčinović

10. 05. 2022. u 12:19

DNEVNIK Anke Obrenović" prvi put je postao dostupan čitaocima zahvaljujući trudu i znanju Radmile Gikić Petrović koja ga je objavila 2007, tačno 170 godina pošto je završen.

О ДНЕВНИКУ АНКЕ ОБРЕНОВИЋ: За изображеније ума и срца

Foto Promo

Tokom 2021. ovo izdanje je obnovila "Akademska knjiga", tako da i nove generacije čitalaca mogu da se upoznaju sa ovim zanimljivim i važnim delom.

Važnost "Dnevnika Anke Obrenović" za srpsku istoriju i istoriju književnosti posebna je i zbog činjenice da se u našoj kulturi sporo i teško prepoznaju doprinosi autorki. O tome govori podatak da je Jelena J. Dimitrijević ušla u školski program tek 2019. godine, putopisom "Sedam mora i tri okeana", posle višedecenijskog rada, timskog i pojedinačnog, na reafirmaciji njenog dela. Kada je o "Dnevniku Anke Obrenović" reč, takođe je u pitanju žanr između publicistike i književnosti: to je delo bogato mnogim istorijski zanimljivim uvidima, a napisano brižljivim stilom i jezikom koji na trenutke pleni arhaičnim notama.

Anka Obrenović je kći Tomanije i Jevrema Obrenovića, bratanica Miloša Obrenovića. Rođena je u Šapcu 1821. godine. Jevrem Obrenović je s porodicom prešao u Beograd 1831. godine, i tu su Anka i njena braća i sestre dobili za učitelje i vaspitače Hristinu (Tinu) i Dimitrija Tirola iz Zemuna. U bazi podataka "Knjiženstvo" navodi se da je Anka od Tine učila građansko ponašanje i manire, dok je Dimitrije podučavao stranim jezicima. Zahvaljujući takvom vaspitanju i obrazovanju u "Dnevniku" vidimo Anku kako sa lakoćom učestvuje u razgovorima sa obrazovanim gostima njihovog doma, na više jezika. Sloboda u ophođenju i netradicionalnost Anke Obrenović zapamćeni su možda kao prva činjenica u vezi sa njom. Ne samo što je u svojoj porodici bila prva koja je obukla "zapadne haljine", već je, po smrti muža Aleksandra Konstantinovića, s kojim je imala četvoro dece, dobila vanbračnu kćerku Simku sa rođenim zetom, mužem njene pokojne sestre. Pripisuju joj se i velike političke ambicije zbog kojih je nastojala da njena kći Katarina postane druga žena Kneza Mihaila Obrenovića. Nekoliko dana pre zakazanog venčanja, 28. maja 1868, Mihailo i Anka Obrenović ubijeni su u atentatu u Košutnjaku.

Dnevnik koji je pred nama Anka Obrenović je pisala u periodu od 1836. do kraja 1838. godine. Na samom početku mlada autorka nas upoznaje sa svrhom ovog zapisivanja: "Kod izobraženi' obojega pola lica uveden je taj običaj, da sve ono, što im se u životu važnije i pameti dostojnije priključi, u svoj dnevnik spomena radi naznače, i s tim provodeći svoj zlatni vek koristoljubivim načinom polzu sebi izvlače; jer, neprestano pisajući, naznačivajući i razmišljavajući, kako će ovo ili ono najlepšim načinom ukrasiti, vrlo se čovek i napredno pooštrava i u izobraženiju uma i srca primjetno napreduje, tako da se posle nekog vremena tomu diviti može." Anka Obrenović je ovaj poduhvat preduzela na podsticaj svoje učiteljice Tine Tirol, i to radi sopstvenog unutrašnjeg razvoja. Mada pominje i mogućnost da drugi čitaju njen tekst, ističe da ga "svakom na pročitanije tako lako i bez dovoljnog uzroka dati neću".

Pre nego što je započela pisanje dnevnika, Anka Obrenović je prevela zbirku pripovedaka sa nemačkog i to je bio sav njen spisateljski doprinos do tada. Glas o njoj kao autorki širili su oni koji su želeli da se dodvore moćnoj porodici. "Dnevnik" je, međutim, svrstava u istoriju srpske književnosti kao prvu autorku u ovom žanru. Dvadeset godina kasnije Milica Stojadinović Srpkinja objavljuje dnevnik "U Fruškoj gori 1854." jasno namenjen štampanju. Tu počiva zanimljiva razlika između ova dva dnevnika: prvi, Ankin, namenjen je samosaznavanju i samodisciplinovanju, a deluje hladnije i manje lično nego drugi, Miličin, okrenut stvarnom auditorijumu.

Anka Obrenović pomno beleži vremenske prilike, zdravstvena stanja i imena, funkcije, odnose i druge osobine ljudi koje sreće, kao i sopstveni odnos prema njima, ali taj dnevnik nema intimističku, lirsku i duboko ličnu crtu dnevnika Milice Stojadinović Srpkinje. Ovaj drugi je tipičan romantičarski dnevnik, ispunjen beleškama, književnim zapisima, prevodima, pesmama, a kao celina predstavlja paradigmatski tekst ženske književne potkulture, onako kako je određuju pojedine antropološke i književne teorije. Toj razlici, svakako, doprinosi i socijalni položaj autorki, na šta se i Milica Stojadinović jednom osvrće. Anka Obrenović je pripadnica vladajuće dinastije, njene životne prilike povezane su sa političkim tokovima. Otud je njen dnevnik i dokument. Na istorijskom planu, to je važan period u vladavini dinastije Obrenović, obeležen i sukobom između braće Miloša i Jevrema. Iz "Dnevnika" saznajemo poneke detalje iz privatne, porodične perspektive. Anka se predstavlja kao hroničarka oštrog oka: pojedini likovi predstavljaju izvanredne krokije, drugi su produbljeni i iznijansirani.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)