NOVOSTI ISTRAŽUJU - ŠTA JE DRŽAVNO I KOLIKO VREDI ZNAĆEMO DO LETA: Prvi put od 2. svetskog rata biće precizirano javno vlasništvo u Srbiji

V. Crnjanski Spasojević

05. 02. 2023. u 09:01

PRVI put od Drugog svetskog rata Srbija će, kako je najavljeno iz Direkcije za imovinu, od leta definitivno znati šta sve poseduje: koliko ima njiva i oranica, koliko šuma i jezera, koliko kilometara puteva i pruga, koliko zgrada, poslovnih prostora, bolnica...

НОВОСТИ ИСТРАЖУЈУ - ШТА ЈЕ ДРЖАВНО И КОЛИКО ВРЕДИ ЗНАЋЕМО ДО ЛЕТА: Први пут од 2. светског рата биће прецизирано јавно власништво у Србији

Foto V. S.

Davno započet popis trebalo bi da bude gotov do jula, a Svetska banka pomoći će u proceni te imovine. Knjigovodstvena vrednost javne svojine koja je do ove godine upisana na Republiku, Vojvodinu i lokalne samouprave iznosi oko 1.143 milijarde dinara (9,74 milijarde evra).

Popis državnih nekretnina pokrenut je pre osam godina i rok da lokalne samouprave upišu u registar sve što imaju šest puta je produžavan i do danas nije okončan. Prema rečima Jovana Vorkapića, direktora republičke Direkcije za imovinu, stvar je ubrzana u poslednje dve godine i do sada je zavedeno 90 odsto nepokretnosti. Međutim, podaci se stalno menjaju, pošto se grade novi putevi, zgrade, mostovi. Takođe, mnogo toga je vraćeno starim vlasnicima i njihovim naslednicima u procesu restitucije, pa je iz javne svojine prešlo u privatnu, ali se, takođe, tokom pronalaska "izgubljenih" nekadašnjih privatnih kvadrata u postupcima pred Agencijom za restituciju često pronađu i "zagubljeni" državni. Zato, kako kaže direktor ove Agencije Strahinja Sekulić za "Novosti", broj hektara u javnoj svojini nije manji, uprkos povraćaju zemlje u naturalnom obliku.

- Tipičan primer je opština Brus, gde smo pronašli 50 hektara, koje smo vratili naslednicima predratnih vlasnika i usput otkrili još 450 hektara državne svojine, za koju država nije ni znala, koja nije rentirana, ni korišćena - kaže Sekulić.

Lokalne samouprave bile su dužne da do 31. marta 2021. sve na svojoj teritoriji, ali neke to nisu učinile i tražile su dodatni rok jer, kako navode, nemaju adekvatno obučen kadar, ni digitalnu pismenost. Poseban problem je nejasan vlasnički status objekata ili zemljišta, kao i razlika između onoga što je upisano u katastru i onoga što je faktičko stanje na terenu.

Tabela Novosti

Prema poslednjim podacima Direkcije za imovinu, u koje su "Novosti" imale uvid, na dan 1. novembra prošle godine, u registru nepokretnosti javne svojine na Republiku Srbiju, između ostalog, vodi se 1.736 stanova, ukupne površine oko 95.000 kvadrata, knjigovodstveno vrednih oko 3,4 milijarde dinara. Tu je i 4.556 službenih zgrada, površine 5.173.429 kvadrata, vrednih 105,8 milijardi, kao i 2.141 poslovni prostor, ukupne kvadrature 1.637.197 i vrednosti oko 40 milijardi. Republika poseduje i 181 nepokretnost namenjenu diplomatsko-konzularnim predstavništvima u zemlji i inostranstvu, površine 120.211 kvadrata, vrednih 17,8 milijardi, kao i građevinsko zemljište od 27.416 kvadrata, vredno 26 milijardi dinara...

Foto Tanjug

Strahinja Sekulić

Zanimljivo je da je daleko vrednije građevinsko zemljište upisano na AP Vojvodinu i lokalne samouprave nego na samu Srbiju. Procenjena vrednost 18.734 građevinska kvadrata upisana na Vojvodinu iznosi 149 milijardi dinara, dok se na lokalne samouprave vodi 19.261.197 kvadrata, procenjenih na 127 milijardi dinara.

Na gradove i opštine upisano je i 2.826.404 kvadrata njiva i oranica, vrednih 1,7 milijardi dinara, a daleko manja površina od 1.085 kvadrata, koja se vodi na Vojvodinu, knjigovodstveno je procenja na 1,017 milijardi dinara.

- Jedno od najgorih nasleđa koja su nam ostala iz bivših sistema jeste potpuna zapuštenost imovinsko-pravnih odnosa - kaže Sekulić. - Dešava se da se nešto u katastru vodi na određeni nivo vlasti, npr. lokalnu samoupravu, a da upravljač uopšte ne zna da je to njegovo. Takođe, i dalje ima oranica koje su koristile zadruge ili kombinati, pa su se "izgubile" prilikom promena sistema u državi i bilo je pokušaja da se otuđe. Da bi se to sprečilo, dobro je da se popis javne imovine što pre završi, da bi država znala šta poseduje, koliki su joj troškovi, a koliki potencijalni i stvarni prihodi.

Gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač kaže da se njegova lokalna samouprava dosta dobro nosi sa popisom, dobrim delom i zahvaljujući nekadašnjim urednim austrougarskim zemljišnim knjigama, ali, uprkos tome, problema ima. Najveći su vezani za razliku između stanja na terenu i onoga u katastru.

- Mnogo je slučajeva u kojima se pravno i faktičko stanje ne poklapaju - objašnjava Lukač. - Popisivači odlaze na teren da provere katastarsku imovinu Grada Kikinde i dešava se da u kućama ili zgradama nađu ljude koji tu žive na osnovu nekog pravnog osnova, na primer jer su otkupili stan od nekadašnjeg SIZ ili nekog drugog organa. Međutim, promena vlasništva, sa gašenjem tog organa, nikada nije sprovedena. Zato proces traje sporo i cilj nam je da dođemo do toga šta je zaista naše, a šta privatno, u kakvom je to stanju, da li je etažirano. Jednom rečju, da vidimo kakva je krvna slika grada.

Foto I. Marinković

Kako kaže, ova materija je živa i sklona promenama, između ostalog i zbog promene propisa. Tu je i pravo konverzije jedne vrste zemljišta u drugu, najčešće poljoprivrednog u građevinsko, zbog čega mu skače vrednost. Osim toga, tri decenije od napuštanja socijalizma, ponegde se i dalje sreće društvena svojina, a najveći procenat nerešenih vlasničkih slučajeva ipak se odnosi na građane lošeg imovnog stanja koji nisu imali para da prevedu vlasništvo na sebe.

- Situacija je kompleksna. Dobro je da završimo popis, ali tek onda nam predstoji pravi posao, a to je analiza stanja - navodi Lukač.

Mile Antić, iz Mreže za restituciju, podseća da se evidencija javne svojine, koja nije ništa drugo nego u 95 odsto slučajeva oduzeta predratna privatna svojina, pravi još od 1996. godine. Tvrdi da su mnogi koji su bili obavezni da je upišu, ovu obavezu svesno izbegavali u nadi da će se neki državni kvadrati ili hektari netragom izgubiti, pošto ih nema u knjigama, i lako preći u privatne ruke. Zato misli da je javna imovina daleko veća od onoga što jeste upisano.

- Na terenu je bilo slučajeva da jednu parcelu dele Republika i opština. Republički deo se vodi kao poljoprivredno zemljište, dok se opštinski vodi kao građevinsko i ona ga izdaje za daleko veći iznos - kaže Antić, i dodaje da će najnovijim zakonskim rešenjima o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike, svi privredni subjekti kojima je država osnivač ili vlasnik dobiti dodatni rok od tri godine za upis nekretnina. To znači da u julu stvari ipak neće biti sasvim okončane.

UKUPNO 400.000 HEKTARA ORANICA

ANTIĆ kaže da se najbolja baza podataka o vlasništvu nad oranicama nalazi kod Uprave za poljoprivredno zemljište. Prema njihovim podacima, ukupna površina državnog poljoprivrednog zemljišta je 394.006,33 hektara, a ukupna površina zemljišta u zakupu je 259.747,46 hektara.

PRIJAVA U POSEBNOJ VEB-APLIKACIJI

DRŽAVNI organi koji koriste javnu imovinu moraju da je prijave u posebnu veb-aplikaciju. Ukoliko korisnici sami to ne učine, iz Direkcije za imovinu poručuju da će ona u julu promeniti status te imovine u javnu svojinu Republike.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili