"ĆAĆE" I NASLEDNICI ČUVAJU SVE OD ZABORAVA: Livnjani i Grahovljani nastavili tradiciju okupljanja u Bačkom Jarku

R. Šegrt

08. 12. 2022. u 11:45

IAKO je na dve godine zaustavila, korona nije uspela da prekine tradiciju druženja Livnjana i Grahovljana koje već 15 godina traje u Bačkom Jarku kod Novog Sada.

ЋАЋЕ И НАСЛЕДНИЦИ ЧУВАЈУ СВЕ ОД ЗАБОРАВА: Ливњани и Граховљани наставили традицију окупљања у Бачком Јарку

Folklor Tradicionalne igre, Foto R. Šegrt

Pauza je susret zemljaka učinila još masovnijim i veselijim i ovaj put došlo je njih 230, pa folklorno kolo nikada nije bilo duže.

Krajiško "prelo" na moderan način, po uzoru na zborove u Ivetića gaju, Crnom Lugu, Vrbici, Gubinu, Borovači i Grahovu, održano je 13. put, uvek sa istim ciljem: da se sastanu oni poreklom iz ovog dela Bosne, da se stariji ne zaborave, da se mlađi upoznaju, a da svi zajedno "sačuvaju zavičaj od zaborava". Ova misija ima veliki izgled da uspe, jer su prvi put na zavičajno veče zajedno došli očevi i sinovi, "ćaće" koje su rođene u selima u donjem Livanjskom polju i oko Bosanskog Grahova, i naslednici, odrasli na vojvođanskom i srbijanskom asfaltu. Ovi mlađi sada obnavljaju spaljene i porušene kuće u zloglasnoj operaciji "Oluja", i sve više osećaju da i oni imaju dva zavičaja. Onaj u kojem su rođeni i onaj iz kojeg su im došli roditelji i potiču preci.

- Ovakvi skupovi treba da nas povežu, da onaj ko ima kuću u zavičaju kaže onome ko nema:

"Zemo, dođi, možeš kod mene da prespavaš". Rođen sam u Sarajevu, ali taj grad nisam osećao kao svoj dom. Moji koreni, i po ocu i po majci, su u Peuljima kod Grahova, koji su u "Oluji" spaljeni do temelja. Prvo sećanje na to selo je iz 1993. godine, kada je probijen koridor. Tada sam se zaljubio u to mesto. Kasnije smo među prvima obnovili kuću. Podigli je na starim temeljima, od starog kamena - ushićeno priča Boško Blešić (35) iz Novog Sada.

Đedovac i Đuran, Foto R. Šegrt

Peuljani su bili najveseliji na zavičajnoj večeri, pesmom su pozdravljali i jedinog stanovnika svog mesta koji je tamo sa stadom od 25 krava. Leti je situacija drugačija, jer se sela masovno obilaze, održavaju čak i liturgije u crkvi, proslavljaju hramovne slave, okupljaju se ljudi rasejani na sve strane sveta.

- Leti sam tamo oko mesec dana. U Grahovu me znaju i "bene" na ulici i ozbiljni ljudi. U selu sam, u crkvi, na Šatorskom jezeru. Poznajem sve od Livna do Like. Ja sam Dinarac i u Peuljima je moje srce - uverava nas Blešić.

Lepe i iskrene emocije prema zavičaju svojih roditelja gaje i Bogdan Bikić (21) iz Siriga i Sanja Lovren, lepa Nuglaranka iz Novog Sada.

- Otac mi je iz Radanovaca kod Livna, a majka od Glamoča. Očeva rodna kuća je zapaljena, ali mi svake godine odlazimo tamo u kuću našeg rođaka. Imam jake emocije prema tom kraju i redovno idem na ovakve skupove da upoznam zemljake - otkrio je Bogdan.

Stevančevići i Babići, Foto R. Šegrt

Sanja je sa ocem i bratom pre dve godine kumovala na slavi crkve Sv. Ilije u Crnom Lugu.

- Ljudi iz tog kraja imaju posebnu toplinu. To su zadržali i pored svega što su preživeli - smatra Lovrenova.

Osim "teracera", kako su Peuljane nekada zvali, jer su masovno odlazili u gradove i postajali keramičari, na susret u Bački Jarak došli su i Kazančani, Sajkovljani, Bogdašani, Gubinjani, Radanovčani, Bojmućani, Nuglarani, Bastašani. Organizatori iz Zavičajnog udruženja Livnjana i Grahovljana, Vlajko Stevančević i Zdravko Injac, iskustvo polako prenose na mlađe: Vladimira Vujanovića, Aleksandra Jojića, Boška Blešića. Oni nastavljaju misiju da zavičaju ne treba samo "pjevati", već mu i pomoći, kad god se to može.

- Prethodne dve godine pomagali smo izgradnju parohijskog doma u Gubinu. Sa Udruženjem "Ognjena Marija Livanjska" učestvovali smo u postavljanju rasvete oko crkve u Vrbici.

Pomažemo nabavku cisterne za gašenje požara u Grahovu, pružali smo savete za registraciju imovine u BiH. Naša stalna aktivnost jeste i obilazak zavičaja i okupljanje tamo - naveo je Jojić u ime Upravnog odbora udruženja.

Gostoprimstvo Livnjanima i Grahovljanima ukazao je predsednik opštine Temerin Mladen Zec, a novi direktor Pokrajinskog fonda za izbegla i raseljena lica Aleksandar Đedovac poručio je da su vrata ove institucije uvek otvorena za saradnju.

Bogdan Bikić (drugi zdesna), Foto R. Šegrt

DEVOJAČKA PESMA O MOMCIMA

IZ donjeg Livanjskog polja oduvek se odlazilo trbuhom za "kruvom". Kod devojaka su posebno "na ceni" bili momci koji rade u gradu ili inostranstvu, kaže Ilija Injac, rodom iz Kazanaca, koji je to i u pesmi opisao.

- Prohtjelo se donjepoljskoj divi, hoće samo u gradu da živi. Neće, kaže, ni za kakve novce u Bojmunte ni u Radanovce. U Vrbicu ispod brda siva, neće diva ni mrtva ni živa.

Njoj ne paše ni selo Bogdaše, nema zgode, nema žive vode. A zbog svoje probirljive uje, za Bastase neće ni da čuje - opevao je Injac.

U BOSANSKOM GRAHOVU ROĐENO PET BEBA

NA susret sa zemljacima, iz Bosanskog Grahova stigao je i načelnik opštine Uroš Đuran. Doneo je dobru vest, lekar konačno u ambulanti radi svakodnevno, a nabavljeno je i sanitetsko vozilo. Međutim, život u Grahovu nije lak, a statistika nije vesela.

- Tamo će prezimiti nas oko 1.100. U školi od prvog do devetog razreda, ima 69 đaka.

Prošle godine je bilo 75, neki su se preselili. Ove godine rođeno je petoro dece. Nažalost, posle 20 godina iz političkih razloga, nismo uspeli da dobijemo ogrev za socijalno ugrožene - navodi Đuran.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)