PANONSKA KUĆA PONOS KIKINDE: Kuća koju je Dragana Aleksić Petersen obnovila dobila priznanje od Uneskove agencije za zaštitu baštine

R. Šegrt

24. 11. 2022. u 11:11

VIŠE pažnje od novih, velikih i modernih vila, kojih poslednjih godina ima u Kikindi, izaziva jedna sasvim drugačija, tipična panonska kuća, kakve su se nekada pravile od gline i peska, a sada ih više nema.

ПАНОНСКА КУЋА ПОНОС КИКИНДЕ: Кућа коју је Драгана Алексић Петерсен обновила добила признање од Унескове агенције за заштиту баштине

Autentičan čuvar prošlosti, Foto R. Šegrt

Znatiželju izazivaju njena boja, fasada, velika "ajnfort" kapija, "gonk" - natkriveni trem sa stubovima koji se proteže duž cele kuće. Veliko je i dvorište, zaklonjeno zidom i čuva privatnost vlasnika. Ova lepotica nastala je potpunim renoviranjem stare, oronule kuće, ali tako da je zadržan svaki detalj davnašnjeg izgleda. Ostala je čak i drvena kotarka, rešetkasto skladište za kukuruz, kakvo je nekada davno imalo svako "paorsko" dvorište.

Zbog izgleda i organizacije prostora, kuća je autentični "čuvar prošlosti" i takvo priznanje je dobila od Uneskove agencije za zaštitu kulturne baštine i očuvanje tradicije. Ovaj svojevrsni oskar u arhitekturi vlasnici Dragani Aleksić Petersen dodelila je agencija ICOMS. Zbog toga je kuća "sova", kako je u međuvremenu nazvana, sada pravi ponos Kikinde. Nalazi se na uglu Suvačarske i Ulice Laze Kostića, a spasena je pre šest godina kada ju je sa imanjem kupila sadašnja vlasnica, koja dugo živi u Londonu.

Dodati su samo neophodni savremeni elementi kako bi se povećala udobnost. Kuća je i dalje od prirodnih materijala, od podruma od krova.

- Građena je krajem 19. veka, a renovirana je od podruma do krova. Zadržani su izgled i raspored prostorija, pa su u sobama i paorska i kaljeva peć, stare vitrine, komode, stolice, ćilimi i druge prostirke. Sačuvano je sve što smo zatekli, ništa nije bačeno.

Nijedno parče drveta. Restaurirali smo svaki komad nameštaja. Nešto što je bila klupa, sada je polica. Neki stari krevet postao je ormar. Na smetlište je odnet samo građevinski šut. Zadržali smo ulazna stepeništa, vrata i prozore - ponosno nam govori vlasnica.

Dve godine trebalo je da kuća bude useljiva, ali je posle bilo još popravki, uređenja... A kada je odlučila da kupi imanje, svi, pa i Draganin muž Englez, rekli su da je to ludost. Nije odustala, iako je imanje bilo vrlo zapušteno. Sada ovde rado dolaze Draganine ćerke sa svojim prijateljima.

- Prilikom jedne posete, u prolazu sam na kući videla oglas da se prodaje. Setila sam se da je nekada čika Mladen Zubanov, prethodni vlasnik, često sedeo "na sokaku". Kada sam prvi put ušla u dvorište, zatekla sam četiri para sova kako "sede" na granama oraha.

Osetila sam miris zemlje i poželela da ponovo mirišem to banatsko blato, da gazim travu i da mi bude lepo među šljivama i orasima. U stvari, osetila sam veliku pripadnost ovom podneblju. Nekome ko dugo živi u inostranstvu važan je osećaj pripadnosti svojoj zemlji, Srbiji, Banatu. Biti stranac u nekoj zemlji je jako teško, jer ste uvek autsajder, bez obzira ko ste, šta radite i koliko imate - objašnjava Dragana, koja više od 30 godina živi u Engleskoj.

Dragana sa ćerkom i majkom, Foto privatna arhiva

Njenu želju da kuća izgleda kao nekada ostvarili su arhitekta Aranka Blat i inženjer Aleksandar Vlajkov. Oboje su se mnogo potrudili da bi se ostarela dama podmladila.

Prostor je organizovan tako da kuća živi zajedno sa dvorištem u kojem su još veliki stari orah, stabla duda, raznobojno cveće i bašta koju vlasnica sama održava. Povrće gaji po engleskom modelu "uzdignutih kreveta", velikih, zasebnih drvenih žardinjera do kojih se treba manje saginjati. Bazen je za uživanje, a bioskopsko platno za letnje projekcije na travi. Tavan više nije mesto za odbačene stvari, već veliki jedinstveni prostor za spavanje, dnevnu sedeljku, priču i dečju igru. Prelep je jer su mesto u njemu našli i šareni ćilim od ujne, vezeni jastuci od tetke, limena kanta od komšinice, drveni sanduci sa buvljaka, ali i porodične fotografije. Bezbroj je detalja i boja, ali ništa ničemu ne smeta, a oku prija i mami ga da ostane na svakom detalju.

- Želela sam da u Kikindi imam nešto drugačije za svoju decu. Da pokažem da je ovo naše što imamo isto dobro kao i ono u drugoj državi, ako ne i bolje. Svi moji prijatelji oduševljeni su mojom kikindskom kućom, ambijentom, prirodom. U Australiji, na primer, ne postoji ništa što je ovoliko staro - navodi Dragana.

Foto privatna arhiva

U inostranstvu je, radeći za privatne kompanije kao i za Evropsku banku, ostvarila karijeru za poštovanje, proputovala je ceo svet, radila više od 30 godina, držala važne govore u Japanu, Hongkongu, Njujorku, Istanbulu, Moskvi, Londonu, Ženevi, ali najveće emocije podelila je nedavno sa sugrađanima kada je njena kuća predstavljena na izložbi fotografija "Čuvar prošlosti, mali svet u velikoj Kikindi" u Kulturnom centru. Izložba je nastala uz podršku Turističke organizacije i Grada Kikinde.

U sobama stare vitrine, komode, stolice, ćilimi..., Foto R. Šegrt

NASLONjENA NA JEDNU MEĐU

IAKO se oslanja na dve ulice, "sova" ipak nije kuća "na lakat", u obliku ćiriličnog slova "g". Ona je, u stvari, uzdužni, pravougaoni objekat.

- To je tipična panonska kuća, naslonjena na jednu među. Nekada se gradilo tako da se sve kuće u ulici naslanjaju na istu među i tako se formirao niz. To je rađeno iz bezbednosnih razloga, jer su bile pokrivene trskom, koja je lako zapaljiva. Ovakav raspored omogućavao je lakši prilaz i gašenje vatre - objašnjava arhitekta Aranka Blat.

ŽELI DA POBOLjŠA BIODIVERZITET

KUĆA "sova" je otvorena i za članove Društva za proučavanje i zaštitu ptica Srbije i Ekološkog saveza. Dragana nastoji da očuva i poboljša postojeći biodiverzitet. Promoviše model stanovanja unutra-spolja, korišćenje isključivo prirodnih materijala iz našeg podneblja, i lokalne zanatlije i stručnjake, a povrh svega želi da utiče na promociju ovakvog življenja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
POSLEDNJI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

POSLEDNjI LOVAC NA NACISTE PROTIV REZOLUCIJE O SREBRENICI: Nije bilo genocida, ovo bi umanjilo značaj tog termina

Poslednjih godina često se susrećemo sa raznim pokušajima ljudi koji su pogođeni istorijskim tragedijama, ili koji imaju nameru da vode kampanju za tobože „humanitarne“ ciljeve, da tvrde da je njihovo pitanje ekvivalentno holokaustu, ili da je u stvari slučaj genocida, piše direktor Centra "Simon Vizental" dr Efraim Zurof za Jerusalem post.

17. 04. 2024. u 17:57

Komentari (0)

RUSIJA HITNO ODREAGOVALA: Najnovija situacija vezana za Olimpijske igre Pariz 2024 izazvala reakciju Kremlja