RAZORNA MOĆ EKONOMSKOG PARCELISANJA ZEMLJE: Savezna Vlada (SIV) je svojim potezima ugrozila autoritet države

Piše Dr Slobodan Selinić

18. 11. 2022. u 16:00

U JEKU pregovora sa MMF, o jugoslovenskoj i srpskoj privrednoj realnosti u uslovima unutrašnje krize, opterećenosti spoljnim dugom i pritiscima stranih finansijera, Slobodan Milošević je govorio srpskom rukovodstvu 25. januara 1984. na sednici Predsedništva CK SKS.

РАЗОРНА МОЋ ЕКОНОМСКОГ ПАРЦЕЛИСАЊА ЗЕМЉЕ: Савезна Влада (СИВ) је својим потезима угрозила ауторитет државе

Foto: Matija Koković, Predrag Mitić, Stevan Kragujević, Arhiv Jugoslavije, muzej Jugoslavije, Tanjug, EPA, Arhiv Večernjeg lista, Arhiv porodice Nikezić, dokumentacija Novosti i Borbe, Vikipedia, RTS, Fejbuk

Dug Srbije van teritorije pokrajina je tada iznosio tri milijarde 337 miliona i 200 hiljada dolara. Taj deo Srbije je i dalje manje učestvovao u jugoslovenskom dugu nego u nacionalnom dohotku (17,4% prema oko 25%). U Srbiji je 1983. ostvaren manji rast industrijske proizvodnje i veći pad poljoprivredne proizvodnje, manji dohodak po zaposlenom, manji ukupan izvoz i manji izvoz na konvertibilno područje nego u Jugoslaviji, ali je u odnosu na državni prosek smanjen uvoz, a niži su bili i rast cena i troškova života.

Milošević je bio veoma kritičan prema rezultatima državnih intervencija u privredi 1983. i nesprovođenju programa stabilizacije. [...] Smatrao je da je oslobađanjem cena u avgustu 1983. SIV "razbuktao najveći talas inflacije zabeležen za poslednjih nekoliko godina", a onda je zamrzavanjem cena 23. decembra 1983. stvorio uslove za "takve špekulacije i politizacije, takve kompromitacije odgovornih organa i pojedinaca, da se postavlja pitanje elementarnog autoriteta vlasti". [...] Isticao je neophodnost uspostavljanja jedinstvenog tržišta, jer je privredno parcelisanje zemlje imalo "razornu moć". U uslovima galopirajuće inflacije i iskidanih ekonomskih tokova iskazao je strah od raspada ekonomskog sistema.

Foto: Matija Koković, Predrag Mitić, Stevan Kragujević, Arhiv Jugoslavije, muzej Jugoslavije, Tanjug, EPA, Arhiv Večernjeg lista, Arhiv porodice Nikezić, dokumentacija Novosti i Borbe, Vikipedia, RTS, Fejbuk

Kada su sa MMF ugovoreni uslovi novog sporazuma, najvažnije njegove odredbe je Predsedništvu CK SK Srbije 15. marta 1984. saopštio Borisav Jović. Ključne tačke dogovora ticale su se cena, kamata, kursa dinara, deviznog sistema i finansijske discipline. Dogovoreno je da 1. maja bude ukinuta odluka o zamrzavanju cena, s tim da se vrši tromesečno prilagođavanje cena nafte, naftnih derivata i gasa, srazmerno kretanju kursa dinara u odnosu na dolar, i da cene struje i železničkih tarifa budu na realno višem nivou nego što su bile 1983, sa ciljem preraspodele u korist delatnosti čije su cene bile depresirane. Jović je odmrzavanje cena podržao političkom ocenom da zamrzavanje na duži rok nije moguće bez teških posledica po proizvodnju.

KURS DINARA, koji je prethodne godine usklađivan svakog meseca, u skladu sa razlikom u rastu domaćih cena u odnosu na svetske, bio bi na sličan način određivan i po osnovu dogovora sa MMF. Time bi "klizanje" kursa zavisilo od toga koliko Jugoslavija uspe da svoje cene "suzbije" u odnosu na svetske. Jović je podsetio da je realan kurs dinara "fundamentalni uslov" za povećanje izvoza. Neslaganja oko deviznog sistema su rezultirala dogovorom da se na jesen obnove razgovori pošto se izvrši analiza funkcionisanja deviznog sistema. Osnovno neslaganje je bilo oko dinamike njegove promene, kojom bi se odustalo od vezivanja izvoza za uvoz i od postojećeg načina raspodele deviza sa ciljem da se ostvari dinarski interes za izvoz, konvertibilnost dinara i prestrukturiranje privrede. Savezno izvršno veće nije prihvatilo da promene budu odmah izvedene. Jović je izneo procenu srpskom vrhu da bi insistiranje MMF na promenama sistema bilo povoljno i u skladu sa programom stabilizacije. Teški pregovori oko kamatnih stopa su okončani dogovorom da se kamatne stope na štednju građana postepeno povećaju do realne stope, što je bio kompromis između zahteva SIV-a da se to uradi kasnije i zahteva MMF-a da se to uradi do kraja godine. U pogledu kamata na devizne uloge, stav jugoslovenske vlade je bio da se one prilagode kamatama u zemljama o čijim valutama je reč, a ne da budu linearne.

Foto: Matija Koković, Predrag Mitić, Stevan Kragujević, Arhiv Jugoslavije, muzej Jugoslavije, Tanjug, EPA, Arhiv Večernjeg lista, Arhiv porodice Nikezić, dokumentacija Novosti i Borbe, Vikipedia, RTS, Fejbuk

PREKOMERNO ZADUŽIVANjE GRAĐANA

SAVEZNO IZVRŠNO VEĆE je procenilo da bi se time zadržala stimulativnost devizne štednje, jer bi uslovi bili isti ili nešto povoljniji nego u inostranstvu. Očekujući političke diskusije oko rešenja dogovorenih za politiku kamatnih stopa, Jović je podsetio da je i programom stabilizacije istaknuta neophodnost obaranja stope inflacije i zaključeno da je "efikasnost društvenih sredstava" u dužem periodu opadala i da je napredak privrede bio usporen zbog nedostatka ekonomskih kriterijuma u vezi sa društvenim sredstvima, jer je odsustvo realne cene društvenog kapitala vodilo umanjenju štednje i uvećanju zaduživanja građana putem neracionalne potrošnje, koja je imala nepovoljnu strukturu ("od vikendica do skupih automobila, putovanja po inostranstvu"). Posebno je istakao zainteresovanost države za deviznu štednju građana, jer bi bez tih sredstava država morala da se dodatno zadužuje u inostranstvu "kod svetskog finansijskog kapitala kod koga su kamate trostruko veće". Jović je bio svestan da će predložene mere povećati troškove privrede, ali je podržao to što će time poslovanje biti zasnovano na realnoj ekonomskoj bazi.

Međunarodni monetarni fond je insistirao na tome da se kontrola uspešnosti jugoslovenske politike vrši preko deviznih rezervi koje Jugoslavija mora da uveća, pa je dogovoren nivo koji je država morala da ima u određenom periodu. Trebalo je da u toku 1984. rezerve porastu sa 1,6 na 2,1 milijardu dolara. Utvrđeno je da celokupne javne finansije (svi budžeti, SIZ-ovi) moraju da rastu sporije od rasta inflacije. Zadržan je princip da se viškovi prihoda javnog sektora izdvajaju na poseban račun blokiran na nekoliko godina, jer je MMF na tome insistirao.

POLITIKOM realnog kursa dinara, Jugoslavija je prihvatila smanjivanje izvoznih subvencija kojima je dugo kompenzovala nerealan kurs svoje valute. Jović je partijskom vrhu Srbije naglasio važnost dogovora sa MMF u vezi sa finansijskom disciplinom i posledicama koje će ona ostaviti. Radilo se o restrikcijama prema organizacijama udruženog rada koje su ostvarivale gubitke ili su bile nelikvidne. Za njih je bilo predviđeno ograničenje povećanja ličnih dohodaka, sa izuzetkom elektroprivrede, proizvodnje uglja, crne metalurgije, prehrambene industrije, zdravstva, socijalne zaštite, železara i železnica. Jović je tu meru obrazložio stavom da je "nemoguće više dozvoliti ekspanziju potrošnje na onim tačkama gde se vrši ekspanzija gubitaka".

Drugo, dogovoreno je da se društveno-političkim zajednicama ograniče mogućnosti da pokrivaju gubitke privrede, što je do tada vršeno preko zajedničkih rezervnih fondova, tako što su prelivana sredstva od onih koji su stvarali viškove na one koji su stvarali gubitke.

Foto: Matija Koković, Predrag Mitić, Stevan Kragujević, Arhiv Jugoslavije, muzej Jugoslavije, Tanjug, EPA, Arhiv Večernjeg lista, Arhiv porodice Nikezić, dokumentacija Novosti i Borbe, Vikipedia, RTS, Fejbuk

Borisav Jović

Ove mere finansijske discipline Jović je označio kao uslov za početak prestrukturiranja jugoslovenske privrede. Podvukao je da je sporazum sa MMF bio neminovnost za državu koja je imala sedam milijardi dolara izvoza, a samo za uvoz repromaterijala i sirovina trošila osam milijardi dolara. Prema Jovićevoj analizi, bez stranih kredita Jugoslavija bi prepolovila svoju proizvodnju, a povećanje proizvodnje i prestrukturiranje privrede su bili uslovi za smanjenje spoljnog duga. Insistirao je i na tome da je Jugoslavija sve što je dogovorila sa MMF trebalo da sprovodi i bez pritiska spolja, jer su te mere bile uslov povećanja efikasnosti privrede.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

RUSI U ŠOKU: Evakuisali 1.500 takmičara iz Krokusa, nijedan nije stradao od terorista, a sad se bune: Što nas niste spasili ranije? (VIDEO)