DIPLOMSKI NA STUBU OD 20 METARA: "Novosti" sa herojima Gorske službe spasavanja Srbije - volonteri koji "vade" ljude iz nemogućih situacija

Boris Subašić

24. 10. 2022. u 17:00

POSTOJE u Srbiji heroji čija lica i poruke ne krase naslovne strane. O njihovim podvizima emituju se samo kratke vesti nalik subotnjoj: "Spasioci Gorske službe spasavanja evakuisali su devetoro rekreativaca sa nepristupačnog terena Suve planine".

ДИПЛОМСКИ НА СТУБУ ОД 20 МЕТАРА: Новости са херојима Горске службе спасавања Србије - волонтери који ваде људе из немогућих ситуација

Foto GSS

Čitaoci udobno zavaljeni u foteljama se ne udubljuju u ozbiljnost takvih podviga. Samo ovlaš prelete fotografije iz neke bestragije u kojoj se ljudi u crvenim jaknama, sa rančevima na leđima i plastičnim šlemovima usred noći iznose povređenog iz ponora.

Mnogi čitaoci pomisle: "To meni ne može da se desi", a naročito su samouvereni oni koji veruju da skupe skije imaju autopilota, a markirane planinarske cipele same idu.

- Najčešće i najteže greške su potcenjivanje prirode i precenjivanje sopstvenih mogućnosti. To se desilo nedavno na Tari. Ljudi su sišli niz liticu, ne razmišljajući da li mogu da se vrate, a onda se jedan povredio i nisu mogli uopšte da nastave dalje, a mesto gde su se nalazili je u blizini hranilišta medveda. Spasioci su vodili trku sa vremenom da stignu do njih pre nekog mede. Svaka intervencija je priča za sebe, uvek se rešava novi problem u najkraćem vremenu, obično u najnepovoljnijim uslovima. Kada se akcija okonča, onda odlazimo kući, malo se odmorimo, pa na posao. Spasioci GSS su volonteri, dobrovoljci, a svako od nas ima zanimanje od koga živi i svakodnevne obaveze - kaže sagovornik iz upravnog dobora GSS, veteran spasilačkih akcija i ski-instruktor, ugledni beogradski advokat Lazar Jovanović.

Posetioci skijaških terena na Kopaoniku, svake godine, i njega i druge veterane GSS mogu videti kako sede na vrhu 20-metarskog stuba ski-lifta dok mladi kandidati polažu finalni ispit spasavanja sa žičare, a stari spasioci izlaze na redovni godišnji test za licencu. To uzvišeno mesto šibano vetrom, a vrlo često i snegom, katedra je sa koje se procenjuje da li neko zaslužuje da nosi zvanje spasioca GSS i crvenu jaknu.

- Spasilačke akcije se ne izvode u idealnim uslovima već u najgorim mogućim i mi moramo da budemo spremni za njih. Još je složenije uvežbavanje spasavanja iz pećina i jama, jer morate da planirate kako da izvadite unesrećenog kroz vrlo uske kanale, često pod vodom, a zatim da ga podignete vertikalno na užadima. Uz to, morate da predvidite da li će mu trebati kiseonička podrška, a možda i lekar koji će mu dati terapiju protiv bolova. Ovu vrstu spasavanja svake godine uvežbavamo po nekoliko puta, jer je mnogo radoznalaca i tragača za blagom koji se upuštaju u rizične poduhvate u podzemlju. Imali smo slučaj čoveka koji je ušao u lavirint Sjeničkih pećina, a od opreme je imao samo sveću - kaže Lazar Jovanović, koji u GSS ima drugi identitet. Svi spasioci ga znaju kao Crvenkapu, a nadimak je dobio davnih dana kada se tokom obuke našao oči u oči sa vukom.

- Spasioci se koriste nadimcima da ne bi došlo do zabune ko šta radi u akcijama, jer vrlo često u ekipi ima više ljudi sa istim imenom i prezimenom - kaže Dušan Mišić, međunarodno priznati likovni umetnik-kaligraf, vrhunski poznavalac i učitelj srednjovekovnih tehnika srpskog krasnopisa. Njegovo kodno ime je Tiganj, a svog mentora Crvenkape se seća kao strogog učitelja, koga je razumeo tek kada je i sam, posle duge obuke, postao spasilac.

- Poželeo sam da budem spasilac još kao dete, gledajući crtane serije u kojima momci i devojke lete helikopterom i izvode podvige. U srednjoj školi sam postao član Crvenog krsta i prošao njihove obuke, ali kada sam video spasioce GSS u akciji na skijalištu na Kopaoniku odlučio sam da i ja moram budem jedan od njih. Međutim, na prvom prijemnom razgovoru su me odbili, uz obrazloženje da imam znanja i fizičke predispozicije, ali da treba da malo sazrim. Posle godinu dana sam se ponovo prijavio i prošao, a onda su usledile različite obuke. Shvatio sam da su bili potpuno u pravu kada je reč o sazrevanju.

Spasilac nije supermen koji leti unaokolo, već mora da bude obučena, stabilna i sabrana ličnost koja je sposobna da isključi emocije tokom akcije i usredredi se na samo jedan cilj - spasavanje ljudskog života, u svim uslovima - kaže Mišić.

GSS Srbije su davne 1952. osnovali iskusni alpinisti Planinarskog saveza, ali specifični zahtevi su doveli do toga da se Gorska služba spasavanja izdvoji kao posebna organizacija. Nju danas čini oko 250 aktivnih spasilaca, iskusnih skijaša, planinara, alpinista, sportskih penjača, speleologa, ronilaca. Oni se neprestano obučavaju za sprečavanje nesreća, spasavanje i pružanje prve pomoći unesrećenima na nepristupačnim terenima i uspostavljanje i održavanje sistema spasavanja na planinama i u prirodi, na skijaškim terenima, u speleološkim objektima, u alpinističkim uslovima, što podrazumeva spasavanje sa litica "iz stene", snega i leda i u urbanim uslovima. GSS Srbije je učestvovao u hitnom medicinskom zbrinjavanju i evakuaciji više desetina hiljada povređenih ljudi, kao i u bezbroj potraga za nestalim osobama.

Tokom NATO agresije 1999. GSS je oformio jedinicu za spasavanje sa visine i iz ruševina, a na lice mesta su stizali u sopstvenim vozilima, ako su imali goriva, a češće na biciklima. I uvek su stizali na vreme. Timovi GSS su učestvovali u akcijama posle bombardovanja RTS, zgrade CK na Ušću, kineske ambasade, ne razmišljajući da li je korišćena radioaktivna municija, ni da li će biti drugog naleta aviona.

SPREMNI Dušan Mišić i Lazar Jovanović, Foto B. Subašić

Za nadimke i podvige 140 hrabrih ljudi, dobrovoljaca GSS, saznala je cela Srbija u noći između 16. i 17. maja 2014. kada je hiljada žitelja Obrenovca iz sna trgla bujica koja je plavila njihove domove. Spasioci nisu bili svesni da se njihova komunikacija prati putem interneta na 200.000 računara i da je "GSS kanal" po popularnosti potukao sve komercijalne medije. Slušaoci su napeto pretili heroje sa čudnim imenima Deda, Crvenkapa, Ajkula, Kaća, Fićurić... koji su jedini te prve noći katastrofe plovili čamcima i spasavali ljude u poplavljenom gradu.

- Šteta je što se kod nas razmišlja kampanjski i što je zakon o GSS koji je bio najavljen, nekako zaboravljen, iako smo u drugim zakonima prepoznati kao strateški partner MUP i Vojske Srbije. Danas nije lako dobiti slobodan dan na poslu da biste tragali za izgubljenima ili spasavali ljude, ni finansirati spasilačku opremu iz svog džepa. Neke velike društveno odgovorne firme nam mnogo pomažu, ali smatramo da GSS Srbije treba da bude deo državnog sistema, kao što je slučaj u svim ostalim evropskim državama - zaključuje Jovanović.

ŠVALERACIJA I SILIKONI

SPASIOCI GSS dobijaju povremeno i neobične pozive:

- Na skijalištima se često dešava da nas zovu da potražimo izgubljeni ski-pas, ali i da iz nekog budžaka vadimo skiju koja se otkačila. Imali smo i slučaj kada je supruga prijavila muža kao nestalog i mi smo celu noć tragali za njim, a ujutro su kamere zabeležile kada je izašao iz jednog hotela. Nismo se bavili pitanjem kod koga je prenoćio, ali smo njegov očekivali poziv da ga spasavamo od žene. Ipak, najbizarniji je bio poziv sa ski-staze, kada nas je jedna dama usplahireno obavestila da misli da su joj pukli silikoni i pitala da li možemo da to proverimo - uz smeh su nam ispričali spasioci.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna