ZA 60 GODINA VIŠE OD 2.000 PODVIŽNIKA: U susret jubilarnom "Najplemenitijem podvigu", tradicionalnoj, uglednoj akciji "Večernjih novosti"

J. MATIJEVIĆ

20. 09. 2022. u 11:00

SRPSKA Legija časti. Najuglednija, najvažnija i najveća akcija srpskog novinarstva. Izbor najplemenitijih neuporediv je sa drugim izborima.

ЗА 60 ГОДИНА ВИШЕ ОД 2.000 ПОДВИЖНИКА: У сусрет јубиларном Најплеменитијем подвигу, традиционалној, угледној акцији Вечерњих новости

Foto D. Milovanović

U ovim rečenicama akademika Matije Bećkovića, više od dve decenije predsednika žirija "Najplemenitijeg podviga godine", koji organizuju "Večernje novosti", sažeti su suština i sve vrednosti naše tradicionalne akcije. Ove godine organizujemo je jubilarni, 60. put. Ravno šest decenija, bez prekida čak i u najtežim, ratnim vremenima, izvodili smo na pijedestal ljudskosti one najhrabrije, najuzvišenije među nama, da nas svojim primerima odvažnosti i humanosti podsete na jedinu pravu životnu vrednost - biti Čovek.

Foto Arhiva "Večernjih novosti"

ISTORIJA Slobodan Glumac, glavni urednik "Novosti", uručuje nagradu prvom podvižniku Maksimu Stojanoviću

Kada bi se okupili svi nagrađeni, bio bi to veličanstven skup više od 2.000 podvižnika od Triglava do Đevđelije, od Subotice do Gore i Šar-planine. Njihove podvige nije lako nabrojati. Šta su sve ti zlatni ljudi učinili, ponekad je teško i zamisliti: spasavali su decu iz lavine, golim rukama savladavali sonu kiselinu, nogom pod točkom zaustavljali autobus pun putnika kojem su otkazale kočnice i telom voz da bi spasli majku i njeno dvoje dece, skakali u vatru i vodu da spasavaju znane i neznane, davali svoje organe drugima da bi im produžili život, za 40 sekundi od podmetnute bombe spasli 141 putnika u vozu, zalagali su život za slobodu, otadžbinu, oficirsku čast i ljudski obraz...

Zahvaljujući njihovim podvizima, u pričama na stranicama našeg lista, na najbolji način pokazali smo da postoje ljudi čija plemenitost i hrabrost iznenada blesnu poput najsjajnijih zvezda. U trenu, njihova odvažnost ostavljala nas je bez daha, a čoveštvo izazivalo divljenje. Da bi spasli druge i pomogli drugima kojima često ni ime nisu znali, te zvezde sa likom Čoveka bez oklevanja pokazivale su da su spremne da založe sve što imaju. Nisu zastajali niti se zapitali vredi li. Za svoje podvige u ratu bi dobili orden, možda i viši čin, ušli bi u udžbenike istorije, narodno predanje... U miru pak sve što su dobijali bili su stisak ruke i poneko tapšanje po ramenu. A, njihov "ulog" je obično bio isti i veliki - ljudski život!

Foto Arhiva "Večernjih novosti"

HRABROST Zumber Baca iz Kosova Polja 3. maja 1967. golim rukama sprečio curenje sone kiseline iz vagona-cisterne

Minulih 60 godina pokazali su da je ova niska plemenitih bisera - neprekidna. I svake godine ova neprocenjivo vredna "ogrlica" sve je duža. Pridružuju joj se novi junaci, da ponesu i dalje prenesu jedinstvenu, nevidljivu baklju plemenitosti koja čistim, neokrnjenim sjajem blista nad Srbijom i regionom. Naši podvižnici su čuvari onog plamena što nas u ova turobna vremena čuva od mraka u kom svet danas živi. Od sebičnog mišljenja da se svako učinjeno dobro mora nagraditi novcem. Junaci naših priča o nagradama nisu ni razmišljali.

Danas s ponosom govorimo i da za minulih šest decenija nikada nismo strahovali da li će za ova priznanja biti dovoljno kandidata. Uvek ih je bilo mnogo više nego plaketa koje naš list dodeljuje.

Foto Arhiva "Večernjih novosti"

ODVAŽNA Soka Vukotić iz Sunje kod Siska iz nabujale reke Krebež spasla dvojicu muškaraca

A sve je započelo 1963. godine, mnogo pre nego što je postalo pomodno govoriti o društvenoj odgovornosti kompanija. "Najplemenitiji podvig godine" pokrenuli smo posle zemljotresa koji je te godine, u praskozorje, 26. jula, za samo 20 sekundi razorio Skoplje i odneo više od 1.100 života. Mnogo je tih dana, posle tragedije, bilo pojedinaca koji su nesebično spasavali druge. Njihova odvažnost zadivila je Jugoslaviju, a naš novinar Anastas Nešić predložio je Slobodanu Glumcu, tadašnjem glavnom uredniku "Večernjih novosti", da naše novine pokrenu akciju "Najplemenitiji podvig".

Tako je i bilo. Katastrofa u Skoplju izrodila je prvog junaka "Podviga" - Maksima Stojanovića, tada dvadesetosmogodišnjeg električara u glavnoj centrali u Skoplju. Njegova prisebnost tog stravičnog jutra u 4.17 spasla je grad od još veće katastrofe. Maksim je, krčeći ruševine, rizikjući svoj život dok je zemlja još podrhtavala, pojurio u centralu, isključio struju i sprečio da razoreni glavni grad, tada SR Makedonije, postane buktinja koja bi odnela još stotine života.

Foto Arhiva "Večernjih novosti"

JUNAK Zoran Milosavljević sprečio da Dorćol 1979. odleti u vazduh

Već godinu kasnije, zbog hrabrosti koja se mogla očekivati od starijih, ali ne i od deteta, "Novosti" su uvele i kategoriju "Dečji najplemenitiji podvig". Te 1964. na takvu odluku svojim viteštvom "primorao" nas je šesnaestogodišnji Hakija Buzadžić iz Banjaluke. On je iz ledenog, nabujalog Vrbasa od utapanja spasao vršnjakinju R. P.

Od 1973. godine uveli smo još dve zlatne kategorije za najplemenitiji podvig - kolektivni i onaj koji se dodeljuje postuhmno junacima koji su položili svoj život da bi spasli tuđ. Iste te godine, umesto novčanih nagrada, odlučeno je da se podvižnicima uručuju zlatne i srebrne plakete. Prvu zlatnu plaketu za kolektivni podvig dobili su mornari Jedinice motornih topovnjača Ratne mornarice JNA, koji su u samo jednoj godini spasli 27 života žitelja jadranskih ostrva, stižući do njih u sudbonosnim trenucima, u najudaljenija mesta, kada nijedan brod nije smeo da isplovi. Zlatna plaketa posthumno je dodeljena i šestorici boraca Odreda teritorijalne odbrane JNA, koji su 1971. poginuli boreći se sa grupama ubačenih ustaških terorista.

PODSEĆANjE

U ČAST velikog jubileja našeg "Najplemenitijeg podviga godine", uz sve pripreme za 60. dodelu zlatnih i srebrnih plaketa, iz nedelje u nedelju, prigodnim tekstovima podsetićemo se na neke od dobitnika i njihovih podviga, koji su u prethodnih šest decenija zadivili javnost Jugoslavije i Srbije.

Zbog značaja i činjenice da je "Najplemenitiji podvig godine" postao najuglednija, najprepoznatljivija i najdoslednija akcija najpre u Jugoslaviji, a potom i u Srbiji, menjala su se i mesta gde smo našim podvižnicima uručivali nagrade i plakete. Najpre su dodeljivane u redakciji "Večernjih novosti", potom u Saveznoj skupštini, pa u beogradskom Narodnom pozorištu, a poslednje dve decenije u Skupštini grada Beograda.

Foto Arhiva "Večernjih novosti"

PLAKETA - NEPROCENjIVA RELIKVIJA

KOLIKO je priznanje za najplemenitiji podvig godine, poput neprocenjive relikvije, važno našim dobitnicima, ali i njihovim porodicama i potomcima, najbolje svedoče priče iz Skoplja i Blatine kod Bosanskog Novog.

Naš prvi podvižnik Maksim Stojanović iz Skoplja preminuo je 1983. Njegovi sinovi Radoslav i Ljupčo, nekoliko godina kasnije, sa majkom su se odselili u Australiju. Uz najneophodnije stvari, u kofere su tada spakovali i tekstove o očevom podvigu iz "Novosti". Pre 10 godina, Stojanovići su nam ispričali da su tako ispunili očev zavet: "Ako ikada krenete, deco, ponesite i ove tekstove, da pokažete i vašoj deci. Da nikada ne posrnu. U muci pogotovo."

Isto je postupila i Vida Ćurguz (na slici) iz Blatine, koja je 1974. dobila zlatnu plaketu za najplemenitiji dečji podvig. Vihor građanskog rata u BiH odneo ju je u Sanski Most. U izbeglištvo je, uz ono što se moglo spakovati u zavežljaj, ponela i plaketu za najplemenitiji podvig godine.

- Jedino sam ovu uspomenu ponela kada sam polazila iz svog Bosanskog Novog - ispričala nam je Vida, pokazujući plaketu našim novinarima pre 10 godina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

MIG NADLEĆE PEŠTER: Sve je spremno za silovit završetak Vihora 2024 (VIDEO)