JASENOVAČKO STRATIŠTE: Nepresušno jezero patnji i bola

DRAGOJE Lukić kaže: "Jasenovačko stratište, to nepresušno jezero bola, koje se od Krapja do Stare Gradiške prostire na površini od 210 kvadratnih kilometara, progutalo je više od 10.340 dječaka i djevojčica čija su imena do sada utvrđena.

Dragoje Lukić, čovek koji je zabeležio stradanja kozaračke dece

Među njima je 5.683 malih Kozarčana. Međutim, koliko je tačno ubijeno djece u Jasenovcu, gdje je granica između života i smrti bila potpuno izbrisana, vjerovatno se nikada neće saznati. Ali, već sada se pouzdano zna da su u ovom paklu smrti bile najstrašnije. Kako su se ustaški zločinci sadistički iživljavali nad djecom pokazuje zapis sa svjedočenja Ljube Vranješa, logoraša iz Jasenovca: "Jedna žena držala je na grudima dijete staro možda šest mjeseci. Naišli su Ljubo Miloš i Ante Vrban. Miloš se obratio ženi: - Molim vas, da li bi ga dozvolili meni? Uzeo je dijete i počeo govoriti kako je lijepo. Onda se okrenuo Anti Vrbanu i komandovao: - Nagotovs! Vrban je izvadio kamu, a Ljubo Miloš je bacio dijete u vazduh i ono je palo na isukani Vrbanov nož. Majka je vrisnula i potrčala prema djetetu, ali ju je Ljubo Miloš presreo, zgrabio za kosu i zaklao. Onda se Ljubo Miloš okrenuo prema meni i upitao: - Da li si nešto vidio i čuo? Rekao sam da ništa nisam vidio. Miloš je onda viknuo da se gubim na posao i ja sam se brzo udaljio, preneražen i prestrašen." Na suđenju Ljubi Milošu, jednom od najkrvavijih komandanata jasenovačkog logora, 13. jula 1948, jedno od pitanja sudije bilo je: - Šta se radilo i kako se postupalo sa djecom? - Ona su takođe likvidirana na isti način kao i odrasli. U razgovoru sa fra Majstorovićem doznao sam da je djecu mnogo teže ubijati nego odrasle. - Zašto? - Jer dijete ima mnogo jači život nego odrastao čovjek. - Kako je on to znao? - On je to radio - rekao je Miloš."

VLADIMIR MIJA-TOVIĆ: Imao sam 12 godina kada sam iz Dubice sa majkom i sedmogodišnjom sestrom dotjeran u Staru Gradišku. Ustaša Ante Vrban naredio je da predamo sve vrijednosti koje imamo, novac i druge dragocijenosti. Jednu ženu, u čijim je opancima pronađeno nekoliko kuna i zlatnika, Vrban je pištoljem ustrijelio u čelo, rekavši da će svako tako proći ko pokuša da nešto sakrije. U 'Kuli smrti' gdje smo smješteni, čitav prostor je bio ispunjen do posljednjeg mjesta ženama i djecom. Ubrzo zatim ustaše su tražile od svih onih koji imaju djecu da ih predaju. Tada je nastala teška i mučna situacija koja se ne da opisati. Djecu su silom odvajali od matera. Kada su i nas potjerali iza zidova, čuli smo samo jauke i zapomaganja. Od tada nismo vidjeli našu majku. Otjerali su nas u dječji logor u Sisku, odakle smo imali sreću da izvučemo žive glave.

Opatice nadgledaju decu u Jastrebarskom

UMIRALO JE PO DVADESETORO DNEVNO

DRAGICA KLIKIĆ FILI-POVIĆ: "U ljeto 1942. godine više puta se punio i praznio logorski prostor narodom sa Kozare koji je ovdje dotjerivan sa svom svojom pokretnom imovinom. Na jednoj čistini unutar logora vršeno je razvrstavanje, oduzimana imovina i odvajanje djece od roditelja, žene od muškaraca. Odatle su se danima mogli slušati samo jauci. I žene su razdvajane u dvije grupe: sposobne za rad u Njemačkoj na jednu stranu, koje su kamionima prebacivali na željezničku stanicu, a starije i nemoćne su izvodili iz logora na mjesta određena za likvidacije. Njihovu krvavu odjeću smo danima prale i sortirale u skladištu. Odvojenu djecu u prljavim prostorijama brzo je zahvatila krvava dizenterija. Ležala su nepomično i mrtva i živa zajedno. Umiralo ih je i po dvadesetoro dnevno. Bilo je tu djece od nekoliko dana i do 14 godina. Ante Vrban, koji je nadzirao čitav logorski prostor, naredio je jednoj grupi zatočenica da prenose djecu u neke druge prostorije. I dok su žene u ćebadima prenosile djecu i trpale jedno na drugo, Vrban je s pištoljem u ruci stajao pored njih. Sva ova djeca su iste noći pogušena plinom. Žene koje su bile primorane da prenose ovu djecu, a među njima i Džordana Mandić Fridlender, koja sada živi u Izraelu, dugo poslije toga nisu mogle doći k sebi."

JASTREBARSKO I SISAK: DECU NAMERNO ZARAŽAVALI PEGAVCEM

DRAGOJE LUKIĆ: "Dječji logor u Jastrebarskom bio je pod pokroviteljstvom časnih sestara kongregacije Sv. Vinko Paulski i upravom zloglasne Berte Pulherije. Kroz ovaj logor je prošlo 3.336 djece. Prema spisku Ministarstva udružbe, u logoru je umrlo 452 djece. Međutim, na osnovu evidencije Franje Ilovara, čuvara mjesnog groblja u Jastrebarskom, koji je sahranjivao djecu po 'komadu' i o tome vodio 'Dnevnik ukopa', u ovom logoru je umrlo 768 dječaka i djevojčica. 'Prihvatilište za djecu izbjeglica', u stvari, najveći dječji logor, nalazilo se u Sisku i bilo je pod pokroviteljstvom 'ženske loze' ustaškog pokreta. Kroz Sisak je prošlo 6.693 djece, od kojih je, za tri mjeseca ca, ubijeno ili uslijed teških uslova umrlo 1.600 dječaka i djevojčica. Većina ih je bila sa kozarskih opština: Gradiške, Dubice i Prijedora. O strahotama u ovom logoru sačuvani su mnogobrojni autentični dokazi, od kojih navodimo samo jedno svjedočanstvo. Dr Velimir Deželić, funkcioner Crvenog krsta Hrvatske, pred Komisijom za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, ovako je 3. septembra 1945. godine opisao stradanje mališana u ustaškom logoru u Sisku: 'Najzloglasniji je dječji logor u Sisku. Silom odvojenu djecu od roditelja ustaše su zatvorile u prostorije zaražene pjegavcem. Sem toga, Antun Najžer, liječnik i jedno vrijeme upravnik logora, pravoslavnu djecu je masovno likvidirao zatrovanim injekcijama. Znali smo da je pomor djece katastrofalan, ali sve naše intervencije bile su uzaludne. Očajan, jednog dana, otpješačio sam izvan grada i pred nekom većom kućom naišao na nekoliko pripitih ustaša koji su me zaustavili i legitimisali. Onako srdit, oštrije sam reagirao, aludirajući na njihovu Prihvatnu stanicu. Na to me je jedan ustaša cinički uputio da se popnem pod krovište zgrade pa ću vidjeti malu podružnicu prihvatne stanice. Tu sam na pregrštima strugotine i razastrte slame vidio petnaestak posve nagih obeščašćenih lešina djevojčica.' Bili su to, koliko je uopšte poznato, jedini koncentracioni logori za zatočenike u pelenama u Evropi, a možda i u svijetu."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije