OPATICE TRUJU NEMOĆNU DECU Agonija dece u Staroj Gradiški: "Jauci i krici postajali su sve užasniji - tela su padala jedno preko drugog"

V. N.

18. 08. 2022. u 19:00

MARA VEJNOVIĆ SMILjANIĆ, kao mlada devojka logoraš ovako je doživela agoniju dece u Staroj Gradiški juna 1942:

ОПАТИЦЕ ТРУЈУ НЕМОЋНУ ДЕЦУ Агонија деце у Старој Градишки: Јауци и крици постајали су све ужаснији - тела су падала једно преко другог

U Sisku je bio najozloglašeniji logor za decu

"Užasni krici ljudskog bola, jada, nemoći i izbezumljenosti čuli su se u logorskom prostoru kada su ustaše otimale majkama malu djecu. Obično bi grupe ustaša, s bajonetima na puškama, satjerale majke sa djecom u krug. Najprije su tražili da se odvoje majke i djeca dobrovoljno, a kada to nisu mogli postići, silom su ih razdvajali. Djeca i majke su se čvrsto zbijali jedni uz druge i zapomagali. Pojedine majke skakale su na gole bajonete i padale pred njima. Potom su djecu ubacivali u veliku logorsku zgradu. U pojedine sobe satjerivali su i po 50 djece, koja su u taj prostor mogla stati jedino u uspravnom položaju. Nekoliko opatica (časne sestre) išle su od sobe do sobe s nekom tekućinom u kanticama i kistovima mazale djeci usta. Govorile su da je to tekućina za ublažavanje žeđi. Međutim, poslije kraćeg vremena djeca su počela da se previjaju od bolova, da dozivaju majku, oca, sestru, brata. Jauci i krici postajali su sve užasniji. Dječja tijela su se povijala i padala, a kako mjesta nije bilo, rušila su se jedno preko drugoga. Izmiješale su im se ruke, noge, glave. Njihove usne su bile žive rane. Umirala su u najtežim mukama i vapajima. I to je trajalo danima. Logorašice, koje su ustaše za to odredile, trpale su u deke mrtvu djecu i odnosile na mjesto određeno za leševe."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KOJA JE CENA SLOMLJENOG DEČJEG SRCA? Kako su Hrvati, Bugari i Slovenci rasplakali mališane iz Srbije