ĆERKE I UNUKE SU MOJ NAJVEĆI ŽIVOTNI USPEH: Dane Korica, naša atletska legenda, uživa u penziji kao većina običnih ljudi

Jelena Milović

11. 08. 2022. u 13:02

DAVNIH sedamdesetih godina njegov dečački san počeo je da poprima okvire stvarnosti. Život u nemaštini i teškim životnim uslovima nije ga zaustavio da ostvari rekorde u atletskim dvoranama širom sveta.

ЋЕРКЕ И УНУКЕ СУ МОЈ НАЈВЕЋИ ЖИВОТНИ УСПЕХ: Дане Корица, наша атлетска легенда, ужива у пензији као већина обичних људи

Foto N. Paraušić

Zahvaljujući jakoj volji, koja ga ni danas nije napustila, jedan od najboljih srpskih atletičara svih vremena, Dane Korica, danas u penzionerskim danima vodi potpuno miran život u vikendici u Maloj Moštanici, kakvu je oduvek želeo da ima kada ostari.

Odrastao je u selu Kutina, nadomak Zagreba, u maloj, trošnoj kući, zajedno sa još petoro braće i sestara. Kako kaže za "Novosti", detinjstvo pamti po siromaštvu i neprestanom radu na selu kako bi mogli da se prehrane. Njegovi roditelji Marica i Dane bili su poljoprivrednici.

- Živeli smo od sela. Još kao dečak radio sam sa tatom u šumi, kako bismo mogli da se ogrejemo zimi - priča legenda kraljice sportova. - Jeli smo sve što je majka uspevala da nam spremi. Nisam imao obuću, išao sam bos u školu. Jedne zime zbog toga sam dobio upalu u zglobovima i počeo stalno da posećujem bolnice.

Foto N. Paraušić

Kako nam je rekao, da tada sa 14 godina nije otišao u bolnicu u Crkvenici, zauvek bi ostao nepokretan. Sedam meseci proveo je u bolničkoj postelji bez ijedne posete porodice, jer nisu imali novca za put i hranu.

- I danas mi je ta slika u glavi, fiksirana kolena, tuberkoloza, bolnička pidžama, tokom boravka tamo nisam mogao da se pomerim. Stalno sam gledao kako drugima u posetu dolaze porodice i prijatelji i donose pune kese, a meni nema ko - nastavlja svoju priču Dane Korica.

Tako prikovan za krevet utočište je pronašao u sportskoj literaturi, čitao je bez prestanka o uspesima svog idola, maratonca Franje Mihalića, nadajući se da će jednog dana imati takvu sportsku karijeru.

- Želeo sam da uradim nešto da ne budem obična brojka. San mi je bio da se takmičim u dresu Jugoslavije. Zarekao sam se da ću postati reprezentativac u atletici čim stanem na noge.

Po povratku u rodno mesto, imao je osećaj da je na neki način blagosloven i da je sport njegov poziv. Svakodnevno je trčao u starim cipelama, pa su komšije mislile da je od dugog boravka u bolnici poludeo, govorili su: "Danetov Dane je poludeo."

Osećaj siromaštva ga je izjedao, shvatio je da mora da napusti selo i uradi nešto veliko za sport van seoskih sokaka. Prvi profesionalan podvig bilo je prvenstvo u Hrvatskoj na kom je zauzeo visoko prvo mesto.

- Novine su tada pisale o meni, bio je to hrvatski "Spotski žurnal", naslov je glasio "Dane Korica, otkriće prvenstva" - sa osmehom na licu govori ovaj sportski velikan.

- Moj otac je bio protiv toga da treniram atletiku i nagovarao me da završim zanat.

Godine 1965. ostvario je najveći dečački san - trčao je za Jugoslaviju. Tri godine nakon toga pa sve do 1973. godine šest puta zaredom osvajao je titulu prvaka Jugoslavije na 5.000 i 10.000 metara.

Od prvog zarađenog novca u atletskoj karijeri priuštio je sebi novo odelo kako bi imao u čemu da se vrati iz vojske. Seća se da su ga komšije tada gledale kao da je došao iz Amerike.

Nakon mnogobrojnih regionalnih i svetskih uspeha, kao što su Olimpijske igre i Univerzijada u Moskvi, godine provedene na mestu sportskog direktora saveza Srbije, generalnog sekretara Zvezde, ljubav ka sportu još uvek traje. I danas Dane Korica u penzionerskim danima učestvuje i posećuje brojne atletske manifestacije.

Foto Tviter

Kako ističe, jedino što mu je falilo u godinama slave i prestiža jeste porodični dom. U njegovim najuspešnijim godinama, nedostajalo mu je da se ostvari u ulozi roditelja, što se i dogodilo po završetku sportske karijere.

- Najviše od svega u životu želeo sam da osnujem porodicu, dugo sam bio sam, falio mi je taj porodični kutak, makar bio i dva sa dva. Moje dve ćerke i unuke su mi najveći uspeh u životu - zaključuje Dane Korica.

Iako je već šest godina u penziji, sportom ne prestaje da se bavi. Svakodnevno trči dva puta dnevno bez obzira na godišnje doba, dane provodi u vikendici u Maloj Moštanici, koja ga izgledom podseća na rodno selo. Uživa u uzgajanju voća i povrća, i kako kaže, za njega dan brzo prođe.

- Volim ovo mesto, stalno se nečim zanimam, i dalje ne znam šta je to penzija. Trčim, družim se sa prijateljima. Volim i da odem u Skadarliju u moju omiljenu kafanu. Pored toga što mu je atletika omogućila da se rame uz rame nađe sa sportistima svetskog kalibra, obezbedila mu je sigurnu egzistenciju, tako da danas može sebi da priušti putovanja van zemlje.

NE ODUSTAJTE OD SVOJIH SNOVA

KAO kruna višedecenijske karijere jeste knjiga "Dane Korica - priča o atletskom junaku našeg doba", autora Milana Tomića. Napisana je kao podsticaj za sve mlade ljude, da nikada ne odustanu od svojih snova, jer njegova priča upravo je počela iz ambisa, a dostigla sam vrh.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024