SANTA MARIJA DELA SALUTE PROMENILA SVOJE SKUTE: Venecija nekad i sad, kako su na ovom čudesnom mestu nekada budni sanjali srpski umetnici

G. ČVOROVIĆ

08. 08. 2022. u 12:38

VELIKI zidni sat otkucao je tek nešto iza sedam sati ujutro kada je noćni voz iz Beograda već pristajao na Železničku stanicu u Veneciji. Vozovi su nekada tutnjali prugama bivše Jugoslavije.

САНТА МАРИЈА ДЕЛА САЛУТЕ ПРОМЕНИЛА СВОЈЕ СКУТЕ: Венеција некад и сад, како су на овом чудесном месту некада будни сањали српски уметници

Foto G. Čvorović

Bata Mihailović, Ljubinka Jovanović, Petar Omčikus i Kosa Bokšan su, razbarušeni posle neprospavane noći u kojoj su budni sanjali kasnije ostvarene umetničke snove, ispružili noge i kročili na varljivo tlo čudesnog ostrva ispresecanog kanalima, u kratkoj pauzi na putu ka Parizu. Bilo je to pre tačno sedamdeset godina.

Jutro je bilo obećavajuće. Prvo što su uradili, stuštili su se, gladnih očiju, ka Crkvi Svetog Marka, a onda je Bata pokucao na vrata muzeja i tražio od još bunovnog čuvara da ih pusti unutra da pogledaju izložbu Van Gogovih slika. Bili su mu, govorila je kasnije Ljubinka, simpatični, pa im je otvorio. Imali su, na dlanu, postavku samo za sebe. Skice s ovog putovanja čuvala je ljubomorno u svom intimnom blokčiću do poslednjeg dana života.

Danas u Veneciji, između ostalog, priređuju izložbe nemačkog konceptualiste, performera i skulptora Jozefa Bojsa, angažovane instalacije južnoafričke multimedistkinje Dineo Sišee Bopape, vizuelna istraživanja na temu života i smrti, nasilja i nežnosti njene zemljakinje nastanjene u Holandiji Marlen Dime, fotografije nedavno u Parizu preminule švajcarske umetnice Sabine Vajs, ali, na primer, i tajne ljudskog tela po crtežima Leonarda da Vinčija, sve pod plaštom 59. Bijenala, pod naslovom "Mleko snova", uz umetničko vođstvo Čečilije Alemani. Novo vreme, drugi izrazi, stare teme. Srbiju, izložbom "Hod sa vodom", koja obuhvata radove "800m" i "Dokument", predstavljaju Vladimir Nikolić i kustos Biljana Ćirić.

Pred bazilikom Svetog Marka pobožno se otegao red ateista iz celog sveta, dok neustrašivi galebovi odvažno, u letu, otkidaju komad sendviča iz ruku iznenađenih, modernih duždovih podanika.

Svako novo parisko jutro Petrov, Ljubinkin, Kosin i Batin kolega Marko Stupar započinjao je ritualom ispijajući kafu iz šoljice koju je poneo kao trajni suvenir iz venecijanskog restorana "Florijan", osnovanog daleke 1720. godine, u vreme kada su se ovde neprestano susretali umetnici poput Kanaleta, avanturisti i aristokratija, uz neizbežnu muziku Vivaldija i Hendla, s karnevalom koji je trajao mesecima.

U jednom od mnogobrojnih ćaskanja u njegovom ateljeu kroz čije se vajmarske okvire ogledala Crkva Svetog Vincenta Paulskog, otkrio je da mu je tu šoljicu, početkom osamdesetih, poklonio gazda kafea, misleći da obožava njegov restoran, dok je on, po sopstvenom priznanju, dolazio tamo gotovo svakodnevno da bi se divio Orsonu Velsu koji je tu boravio tih dana. Iz tog perioda, nastalo je nekoliko značajnih Stuparevih slika, i ona Duždeve palate, naravno.

Danas ta kafa u Veneciji, servirana u "nameštaju" s malo tople vode i mleka, uz zvuke onog istog Vivaldija u njegovom rodnom gradu, košta 11 i po evra. Turisti, koji bi, kao što je i Marko, da se bude uz kafu s prisetom na istoimeni trg, mogu da kupe i porcelansku šoljicu, za 29 evra, i ponesu je kući, u isto tako beli svet.

Na samom početku tih osamdesetih godina prošlog veka, gotovo tri decenije posle prvog boravka četvoro slavnih srpskih slikara, osnovan je u Veneciji zaveštajni muzej Pegi Gugenhajm, u kome posetioci, provlačeći se između nadrealističkih ostvarenja Maksa Ernsta, Đorđa de Kirika, Renea Margita i Salvadora Dalija, s centralnim pogledom na Veliki kanal, pažljivo, i ovih dana, s nesmanjenom znatiželjom, razgledaju i provokativnog "Anđela grada" Marina Marinija, osmatrajući ga, u gradu ljubavi, svako iz svog intimnog razloga.

Velikim kanalom gondolijeri vešto veslaju na sve strane, ispod "Mosta uzdaha", pa i do Crkve Santa Marija dela Salute, koju je opevao čuveni srpski pesnik Laza Kostić. Santa Marija dela Salute ovih dana je obučena u moderne skute. Spoljna fasada, koja se renovira, presvučena je ciradom na kojoj se šepuri reklama za firmu "Ges"! Za one kojima nije po volji ovaj sudar epoha, brižljivo je istaknuto da se na taj način sponzoriše restauracija bazilike.

Trg Svetog Marka pripremao se za "Karminu Buranu" na otvorenom, komunisti su u obližnjim ulicama prodavali svoj bilten i pokušavali da dođu do priloga, dok je reka turista za istu šačicu evra na svakom ćošku mogla da nabavi karnevalsku krinku iz grada u kome svako pronađe zalutali duh svog prethodnog života. Na vaporetu, gradskim brodovima-autobusima, još su obavezne one druge maske, dok svet vaskrsava iz pandemije. Venecija, ovih dana.

DVESTA NA SAT

PO ceni od 100 evra za pola sata, uz muško veslanje i ljubavnu pesmu, može da se stigne bilo gde na ostrvu na kome se, zbog uskih krivudavih ulica i kamenih svodova, po pravilu zbunjuje i dži-pi-es, pa se mnogi turisti, s ispruženim telefonima uvis, redovno vrte ukrug.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGLE PROMENE OSIM BILJAKA POREMETILE I LJUDE: Od vremena sam i psihički uzdrmana i nije lepo uopšte...