GDE SE SAPLELA ISTINA O NESTALIM BEBAMA: Koji su efekti zakonskih propisa usvojenih pre više od dve godine

Sofija Babović

29. 05. 2022. u 08:00

RODILA sam 1981. godine sina za kojeg su mi sutradan rekli da je preminuo. Bio je težak 3,8 kilograma. I živ. Hvala Bogu, i danas je - svedočila je za "Novosti" Milica Milojević (70) iz Rutevca kod Aleksinca, koja je potvrdu da je njen sin Mlađan (40), rođen u porodilištu bolnice u Kruševcu ipak živ, a ne mrtav, kao što su joj to tada saopštili, dobila DNK analizom prošle jeseni.

ГДЕ СЕ САПЛЕЛА ИСТИНА О НЕСТАЛИМ БЕБАМА: Који су ефекти законских прописа усвојених пре више од две године

Međunarodni dan nestale dece u Kruševcu / Foto S. Babović

Milica je od tog trenutka u stalnom kontaktu sa Mlađanom, ali ni medicinsko veštačenje, koje je trebalo da bude dobra osnova za dalje procesuiranje, nije rezultiralo konkretnim, sudskim epilogom. Da je njen sin živ, posumnjala je kada je videla prilog na televiziji o nestaloj deci. Kontaktirala je sa članovima Udruženja "Za istinu i pravdu o bebama". Posle susreta i pristanka na DNK analizu, pozvali su je 3. septembra 2021. i predočili da su rezultati testiranja nedvosmisleni i ukazuju da je Mlađan njen "umrli" sin.

Krivičnu prijavu je zajedno sa Udruženjem podnela Osnovnom javnom tužilaštvu u Kruševcu dve godine ranije, a u naredne dve više tužilaštava se tim slučajem bavilo. Do optuženja, međutim, nije došlo. Ovo je samo jedna od oko 1.500 prijava roditelja koji tragaju za svojom decom, podnetih pred tužilaštvima u Srbiji. Samo u Kruševcu, prema podacima Udruženja, nešto je više od 100 takvih slučajeva.

- Insistiramo na formiranju posebnog tužilaštva koje bi se bavilo isključivo ovim slučajevima, kao i da postojeća tužilaštva ne očekuju od roditelja da sami vode istrage i pribavljaju potrebna dokumenta - navodi Radiša Pavlović, predsednik Udruženja i član vladine Komisije za istraživanje slučajeva nestalih beba.

Zakon o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece za koje se sumnja da su nestala u porodilištima, donet 3. marta 2020, nudi dve mogućnosti: direktno obraćanje sudiji-pojedincu sa definisanim odštetnim zahtevom i nastavak rada sa tužiocima do konačnog utvrđivanja sudbine dece. Pavlović precizira da je jedino rešenje tužilačko postupanje, jer roditelji nisu motivisani novcem, već željom da saznaju istinu.

Jedna od njih je i Jasmina Dimitrijević (51), koja veruje da joj je 29. juna 1990. iz bolničkog kreveca otet sin, iako joj je zvanično rečeno da je, usled obmotavanja pupčane vrpce oko glave, beba mrtvorođena.

- Mesec dana nakon porođaja nama je stigao poziv za vakcinaciju - pričala je za "Novosti" Jasmina Dimitrijević. - U službi dečje zaštite, suprugu su rekli da se dete u njihovim kompjuterima vodi kao živo, ali bezimeno. Na otpusnoj listi koju sam dobila piše da sam porođena vakuumom, što nije tačno. Na istoj listi stoji stvarni datum porođaja - 29. jun, dok sam se po matičnim spisima porodila 26. juna.

Dušanka Mijajlović (83), patronažna sestra iz Trstenika, prema zvanično dobijenom objašnjenju, bez bebe je ostala 1977, a potvrda iz RFZO o korišćenju porodiljskog bolovanja bezmalo je jedini dokaz njene trudnoće, jer joj je bilo predočavano da porođaj nije registrovan.

- Trećeg dana nakon porođaja su mi saopštili da je moja beba umrla na najgrublji mogući način - svedoči, za "Novosti", Dušanka Mijajlović. - Kako su bebi odnosili moje mleko, prosto nisam mogla da imam spontani pobačaj.

Slavica Mladenović (53), iz Velikog Šiljegovca kod Kruševca, dobro se seća porođaja 8. avgusta 1989. godine, kao što se, tvrdi, seća da je glava njene bebe bila normalnih dimenzija, što se osporava u obdukcionim nalazima, gde stoji da je novorođenče imalo hidrocefalus. Značajna nelogičnost u njenom slučaju je činjenica da je mrtvorođenče dobilo JMBG, kao i da su na porodičnu adresu stizali pozivi za vakcinaciju i pohađanje predškolskog programa.

- Bila sam u teškom stanju, dali su mi nekoliko injekcija, sestra je donela papir ispred mene i rekla da to potpišem, zbog hitnog carskog reza. Ni danas ne znam šta sam potpisala - svedočanstvo je Ljiljane Milovanović, koja godinama živi u Kanadi, a koja zbog kontradiktorne dokumentacije više službi veruje da je njena devojčica rođena 3. marta 1975. godine - oteta iz bolnice.

Neslaganja identifikacionih podataka majki i novorođenčadi, naknadne zamene u izvodima matičnih knjiga i drugih spisa, propusti u protokolima ne samo da i danas otežavaju istrage već i bude sumnje kod roditelja. Problem u dolaženju do istine je i vreme, budući da većina lekara, ginekologa, medicinskog osoblja koji su radili u porodilištu sedamdesetih i osamdesetih godina, nije više među živima. Od pomoći u privatnim, vrlo iscrpljujućim istragama, nije retka netransparentnost institucija.

U knjizi novinara "Novosti" Miše Ristovića iz Niša, "Rođeni da nestanu" iz 2006. godine, navodi se da su strani državljani 1967. usvojili na teritoriji SR Srbije desetoro naše dece, naredne godine - 13, a 1969. - ravno 24.

- Oko 6.000 roditelja u Srbiji sumnja da su bebe ukradene iz porodilišta - procenjivao je u to vreme Ristović, koji je godinama istraživao trgovinu bebama i objavio na stotine svedočenja i slučajeva iz Kraljeva, Kragujevca, Aleksinca, Niša, Beograda, Novog Sada, Leskovca...

MOGUĆE KARIKE LANCA OTMICA

MOGUĆE karike lanca otmica, kako je smatrao naš novinar Ristović, trebalo je tražiti među osobljem porodilišta, patolozima, matičnim službama i "naručiocima". Koliko je danas izvodljiva efikasna istraga tog lanca nakon više decenija i uz odnos nepoverenja roditelja prema institucijama, proistekao usled isto toliko decenija nepostupanja, pokazaće pravosuđe. Ono je u slučaju roditeljskih sumnji da im je neko iz porodilišta ukrao decu, na najvećem testu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (2)

ZABRANA BRAKA PRE PUNOLETSTVA: Menja se Porodični zakon, sud više ne može da odobri venčanje maloletnicima