JAGODA IMA, ALI BERAČA NI ZA LEK; Berba slatkih crvenih plodova u gročanskom selu Begaljica u punom jeku, ali ima i teškoća

D. MATOVIĆ

21. 05. 2022. u 17:28

RUMENE se begaljička brda. Berba jagoda u selu nadomak Grocke počela je, a prvi slatki plodovi već su u gajbicama. Vreme je dobro za berbu, nije bilo previše kiše, što odgovora ovom voću.

ЈАГОДА ИМА, АЛИ БЕРАЧА НИ ЗА ЛЕК; Берба слатких црвених плодова у грочанском селу Бегаљица у пуном јеку, али има и тешкоћа

Foto N. Skenderija

Ono što uberu, vredni voćari istog dana prodaju. Slast begaljičkih jagoda dopada se svima i u regionu i kod nas, dok je izvoz za Rusiju gotovo "zamro". Hladnjačari kažu da je cena prevoza nekoliko puta skuplja nego lane. Do Rusije hladnjače moraju da putuju zaobilaznim putem, preko Litvanije i Estonije.

Čuvene proizvođače jagoda, Bugarčiće iz Begaljice, nismo pronašli ni u kući, ni u dvorištu, već u neprekidnim lejama jagoda dok neumorno beru crvene plodove. Savijeni gotovo do zemlje mama Milena, ćerka Vesna i sin Slobodan sa još nekoliko rođaka i komšinica nežno iz bokora uzimaju krupne i sočne jagode. U hladu, ispod drveta, već rano ujutru bile su naslagane pune gajbice.

- Nije lako izdržati na suncu ceo dan - kaže nam Milena. - Danas je mnogo bolje, pirka vetrić i nije previše toplo. Za jagodu je bitan svaki minut da bi do kupca stigla sveže ubrana istog dana, da ostane sočna, slatka i mirisna.

Foto N. Skenderija

Iako je koleno izdaje, krupnim i rumenim plodovima brzo puni gajbicu. Primećuje Milena da je drugima neki zreo plod promakao. Pažljivo, birajući reči, opominje ih da ne preskoče nijednu jagodu. Da se vrate, da je uberu, da ne satrune do sledećeg branja. Zna ona koliku predanost zahteva uzgoj jagoda. Godinama ih je sa suprugom Branislavom od sadnica negovala. Muž joj je nedavno preminuo, a sada je i njegov posao preuzeo njihov sin Slobodan. Žao je Mileni da joj sin snagu troši uzalud. Zato zagleda svaki bokor.

- Rada ima mnogo oko jagode, truda ima dosta. Jagode treba da se pleve, "šišaju"... Kad se sadi nije zgodno, kad se bere nije lako - miluje Milena list jagode. - Dani u vreme berbe ne dopuštaju nam ni trenutak odmora. Mnogo bi nam bilo lakše kada bismo imali vodu. Ovako se dovijamo kako znamo i umemo. Zalivamo jagode vodom iz cisterni. Instalirali smo mi čak i cevi za vodu do njiva, ali one su uprkos obećanjima iz Opštine Grocka i dalje prazne. Bez stalnog navodnjavanja, uzgoj jagoda je mučenje.

Kada su kvalitet i vredni ljudi na okupu, zarada, ipak, dolazi. Berba jagoda traje gotovo mesec dana. Vrednim Bugarčićima je ovo peto branje ove godine.

- Sve u svemu, mi smo zadovoljni. Najslađe su prve pare koje uzmemo - kaže Slobodan. - Prvi otkupljivači uzimali su jagode za 300 dinara po kilogramu, cena je za sad 200, a očekujem da će brzo "pasti" na 150 dinara. Tržišna vrednost jagode menja se svakog dana. Na kraju ćemo ih, kao i ranije, prodavati za siću.

Možda bi Bugarčići imali i veće zasade jagoda, ima ih, rađaju, ali radnika, kako kažu, gotovo da nema ni za lek. Dovijaju se na razne načine, uz pomoć komšija, rođaka, prijatelja...

Foto N. Skenderija

- Mladi neće da rade ni za dnevnicu od tri, četiri hiljade. Poljoprivreda ih ne zanima. Đubrivo je skoro tri puta skuplje nego prošle godine, vodu nemamo, dođe mi da povadim sve, da odustanem. Ali, ne mogu, jer volim ovu begaljičku zemlju - kaže Slobodan.

Probajte, nisu prskane, najslađe su čim se uberu, dodaje nam crveni plod jagoda. Ona je i ove, kao i prethodnih godina, uz svoju jetrvu Milenu.

- Uvek je tu za nas. U pola dana, pola noći. Od prve do poslednje berbe je ovde - kaže Milena.

U jagodama sve starije žene. Milena, Miroslava, Jagoda, Gordana... Svaka ima svoj red, krenu dole od kraja leje i beru naviše. Teško je, ali nadnica dobro dođe uz penziju. Prosečno uberu oko stotinu kilograma jagoda dnevno. Berački posao ima mana, kažu, ali može dobro da se zaradi.

- Prvi put berem jagode. Došla sam da probam, dobro će mi doći neki dinar - kaže penzionerka Gordana Đurđević. - Nije lako u ovim godinama biti pognut nekoliko sati, velike su vrućine, malo leđa bole, ali kad su gazde dobre nije teško.

Radnice na njivu dolaze u šest časova ujutru, a branje završe do jedan po podne. Imaju one i vreme za pauzu, sednu u hlad, doručkuju, zaslade se, popiju kafu, razmene priče...

Foto N. Skenderija

- Kada se nađemo u domaćinstvu gde gazde brinu o nama, ni vrućina nam ne smeta toliko - kaže Miroslava. - Nije baš lako, ali navikne se čovek na sve. Ko je navikao da radi, nije mu teško. Ono što nam daje dodatni vetar u leđa jesu poštene gazde koji znaju da cene naš trud.

OKRENULI SE KAJSIJAMA I NEKTARINAMA

PRE pola veka selo Begaljica je prozvano prestonicom jagode. Tada je bilo pod ovom sočnom voćkom 1.500 hektara. Danas, nažalost, na prste mogu da se izbroje veći uzgajivači. Voćari su zbog problema sa navodnjavanjem, poplavama, sušama i gradom, ali i zbog neorganizovanog otkupa, vremenom dizali ruke od uzgoja. Jedan po jedan. Okrenuli su se najviše kajsijama, nektarinama i breskvama.

Foto N. Skenderija

OTKUP - RIZIČAN POSAO

PRETHODNIH godina begaljička jagoda se najviše izvozila u Rusiju. Vlasnici hladnjača sada su se okrenuli trgovini u regionu, zato što se dugo čeka na poljskoj i ruskoj granici. Strahuju da im se ovogodišnja roba ne pokvari. Otkup jagoda je rizičan posao, kažu nam hladnjačari, ako ih ne prodate brzo, one prodaju vas.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna