ĆIRILICU 40 GODINA NEGOVALA U "ZEMLJI LALA": Nastavnica Nada Čanak učila srpske đake u Holandiji maternjem jeziku

D. MATOVIĆ

20. 05. 2022. u 12:00

KADA se Nada Čanak osvrne na karijeru koja je trajala punih 40 godina, kaže da je ispunjena osoba. Izbor pravog zanimanja je jedan od najvažnijih preduslova za sreću. Biti učiteljica, za nju je najlepši posao na svetu. A, biti nastavnik u dijaspori - poseban izazov.

ЋИРИЛИЦУ 40 ГОДИНА НЕГОВАЛА У ЗЕМЉИ ЛАЛА: Наставница Нада Чанак учила српске ђаке у Холандији матерњем језику

Foto Privatna arhiva

Nekoliko decenija Nada je učila decu u Holandiji srpkom i srpskohrvatskom jeziku. Najpre kao nastavnik, a potom od 1992. kao pravi kapetan koji je svoj sve manji brodić manevrisao kroz sve oluje, čak i o svom trošku. Da nije bilo njene upornosti, ljubavi i profesionalnosti, generacije dece srpskog porekla u Holandiji ne bi naučile maternji jezik.

Nedavno je u Roterdamu organizovana svečana večera, na kojoj se omiljena nastavnica oprostila od učenika, njihovih roditelja i kolega. Žena koja se lavovski borila da srpski opstane u Roterdamu otišla je u zasluženu penziju.

- Počela sam da radim u dopunskoj nastavi davne 1980. Bio je to moj izbor - priča nam Čanak. - Tada se dopunska nastava na maternjem jeziku za jugoslovensku decu održavala u desetak gradova Holandije. Putovala sam i predavala u školama u Veghelu, Utrehtu i Roterdamu. U Roterdamu je bilo najviše naših ljudi, tako da je dopunsku školu, koja se tada zvala "Vladimir Nazor", pohađalo 800 učenika, poreklom iz svih krajeva SFRJ. Sa njima je radilo 30 nastavnika.

Škola se nalazila u Delton koledžu, luksuznom delu Roterdama. Nastavu na maternjem jeziku finansiralo je holandsko ministarstvo kulture, a udžbenike su dobijali iz naše ambasade.

- Sve do početka građanskog rata u SFRJ škole su dobro radile - kaže Čanak. - Raspad države doneo je radikalne promene i u našim školama. Bilo je jasno da nećemo moći da radimo kao ranije. Holanđani su nam predlagali da se sve jugoslovenske škole iz bezbednosnih razloga privremeno zatvore ili da napravimo podelu na punktove prema jezičkoj diferencijaciji. Prihvaćena je druga varijanta. Podeljeni smo na tri punkta: albanski, hrvatski i srpski. Hrvati i Albanci su izmešteni na drugu lokaciju, a Srbi su ostali u istoj zgradi. Naša škola je dobila novo ime, i otad se zvala: Dopunska škola na srpskom jeziku "Vuk Karadžić".

Foto Privatna arhiva

Ostalo je 250 učenika i 10 nastavnika, a Nada Čanak je izabrana za koordinatora škole. Bio je to težak period, jer su se svakodnevno borili za opstanak škole.

- Iz sadašnje perspektive, bio je to i najuspešniji period kada je reč o kvalitetu nastave - kaže nam. - Problemi su nas dodatno motivisali i ujedinili. Organizovali smo izložbe poznatih slikara, koncerte umetnika iz Srbije, gostovanja naših pisaca, humanitarne akcije, izdavali smo školske novine, oformili biblioteku, vodili decu na ekskurzije, sportska takmičenja... Holandsko ministarstvo prosvete je, nažalost, 2004. ukinulo finansiranje nastave na maternjem jeziku za sve strance i od tada su počele naše vratolomije. Dogovorili smo se sa grupom roditelja da osnujemo Srpski kulturni centar i da tako nastavimo sa radom.

Putovala da bi predavala u 10 škola, u Veghelu, Utrehtu, Roterdamu...

Od 2004. do 2020. roditelji su plaćali prostorije, a nastavnici su radili kao volonteri, bez novčane naknade. Budžet su popunjavali organizujući časove srpskog jezika za strance. Broj učenika se iz godine u godinu smanjivao.

- Uprkos svemu, uspeli smo da se održimo, sve do početka pandemije - priča Čanak. - Nedostatak sredstava i mali broj učenika, bili su osnovni razlozi za privremeno zatvaranje škole.

Čanak je zahvaljujući društvenim mrežama u stalnom kontaktu sa svojim bivšim učenicima. Beskrajno je ponosna na njih.

- Oni su uspešni mladi ljudi, koji odlično govore srpski jezik i koji se ponose svojim poreklom, iako su rasuti po celom svetu - ističe Čanak. - Neizmerno se obradujem kada dobijem poruke od njih i to ispisane ćirilicom. Nekoliko mojih đaka je nastavilo školovanje u Srbiji. Skoro mi je jedna mama, koja se sa porodicom vratila u rodni kraj, poslala fotografije svedočanstava svoje ćerke i sina, naših bivših učenika. Bila sam presrećna kada sam videla da su dobili petice iz srpskog, iako su rođeni u Holandiji. Sav naš trud nije bio uzaludan!

Foto Privatna arhiva

ČEŠĆE U SRBIJI

SADA kada sam u penziji imaću mnogo slobodnog vremena. Ima knjiga koje nisam stigla da pročitam i mesta koja nisam videla. Ali najviše želim da što više vremena provodim u Srbiji, sa familijom i prijateljima. To mi je u proteklim godinama najviše nedostajalo - priča naša sagovornica.

ZA PROSTORIJE ČEKAJU ODGOVOR SPC

PREGOVARALI smo sa predstavnicima SPC u Roterdamu da nastavimo sa radom u crkvenim prostorijama. Odgovor još nismo dobili, ali očekujem da će se ova ideja realizovati. Obradovala me je vest da će Srbija finansirati nastavu u dijaspori, tamo gde bude uslova - kaže Nada Čanak.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

ZABRANA BRAKA PRE PUNOLETSTVA: Menja se Porodični zakon, sud više ne može da odobri venčanje maloletnicima