ODELO NE ČINI ČOVEKA, ALI - GOVORI O NJEMU! Reprezentativna izložba o istoriji odevanja i kićenja u leskovačkom kraju u Narodnom muzeju

Igor Mitić

15. 05. 2022. u 07:39

IZLOŽBA na kojoj su zaposleni u leskovačkom Narodnom muzeju radili pune dve godine potvrdila je da se moda zaista uvek vraća.

ОДЕЛО НЕ ЧИНИ  ЧОВЕКА, АЛИ -  ГОВОРИ О ЊЕМУ! Репрезентативна изложба о историји одевања и кићења у лесковачком крају у Народном музеју

Odevanje i kićenje u leskovačkom kraju , Foto I. Mitić

Fin rimski nakit ima formu koja se i danas nosi, a u periodu dugom 28 vekova zajedničko je i to što pruža jasno vidljivu razliku između bogatih i siromašnih građana.

Manje imućni pravili su garderobu u domaćoj radinosti, dok su bogati sebi mogli da priušte kvalitetnije i skuplje materijale iz uvoza poput svile, kadife, čoje i atlasa.

Dok su se jedni kitili nakitom od plemenitih metala, drugi su imitirali njegovu formu, ali su ga izrađivali, recimo, od bronze, što se posebno može uočiti tokom srednjeg veka.

O ovome svedoči i naziv izložbe "Odelo ne čini čoveka, ali govori o njemu" čiji su autori muzejski savetnici Slađana Rajković, Julijana Pešić, Mira Ninošević i Smilja Jović, kao i kustosi Aleksandra Grgov i Jelena Radović.

Nakit i garderoba nisu ukazivali samo na klasne razlike već su u pojedinim periodima govorili o još mnogo toga. Krajem 19. veka po ženskoj garderobi znalo se da li ste sreli udatu ženu ili devojku, kao i to šta bi u miraz mogla da donese.

- Način oblačenja krajem 19. i početkom 20. veka prikazali smo kroz svadbeno veselje.

Nebojša Dimitrijević, Foto I. Mitić

Seoska nošnja pravljena je od lana, pamuka i vune, a gradska od uvoznih prefinjenih i skupih materijala. U periodu pod Turcima žene su nosile marame da im kosa ne bi padala u oči. Posle oslobođenja počinju da češljaju kosu u razne punđe, da stavljaju fesove i tepeluke od bisera ili iskucanog novca, dok između dva svetska rata prodire evropski način odevanja - objašnjava etnolog Slađana Rajković.

Leskovčani modu prate u "Ilustrovanoj reviji" i na filmskom platnu. Otvaraju se šeširdžijski i krojački saloni. Šiju se žaketi, smokinzi i frakovi od skupih engleskih štofova. Dame se oblače u haljine po poslednjoj modi, dok se tradicionalni način odevanja zadržava na selu.

Šetnja kroz muzejske galerije počinje najstarijim prikazima odeće koji se nalaze na figurinama iz doba neolita. Ona se sastojala od gornje košulje koja ide do struka i suknje do članaka, ukrašene romboidima ili paralelnim linijama.

- Imamo veliki broj figurina sa predstavama odeće i nakita i na osnovu toga je i izvršena rekonstrukcija. Materijale su tkali na razboju, a ukrašavali su ih posebnim alatima, dok su kao nakit koristili školjke i predmete od kostiju, keramike, drveta i kamena. Izložen je i veliki broj predmeta za ukrašavanje iz gvozdenog doba - ističe Smilja Jović, arheolog, koja se bavila i srednjim vekom.

U jednoj nekropoli iz 12. veka pronađeno je mnogo bronzanih narukvica, naušnica i prstenja neobične lepote. Izložena je i replika prstena supruge vlastelina Nikole

Skobaljića iz 15. veka sa ćiriličnim natpisom: "Ovo je prsten Marin, Nikoline žene, Bog joj pomogao". Pronađen je u blizini Skobaljić grada.

Silikonska rimska gospođa, koja će postati deo stalne postavke muzeja, nosi rekonstruisanu odeću od čiste svile. Na glavi joj je dijadema, a oko vrata replika originalne ogrlice pronađene u nekropoli na lokalitetu u okolini Leskovca.

- Haljina je jednostavna i ona je nošena kod kuće, a za izlazak van doma nosio se i ogrtač. Nakit nam otkriva i to da su žene oblikovale svoje frizure iglama, šnalama i češljevima. Dijademe su se nosile praznikom, a minđuše od zlata i srebra svakodnevno. Ruke su ukrašavale narukvicama i prstenjem - pojašnjava arheolog Julijana Pešić.

Smilja Jović, Julijana Pešić, Mira Ninošević i Slađana Rajković , Foto I. Mitić

Na Caričinom gradu otkriveni su i delovi kozmetičkog pribora, ogledala od bronze i špatule kojima su žene nanosile sredstva za negu i time isticale svoju lepotu.

- Poenta nije ni u jednom od pojedinačnih eksponata iako su mnogi nesvakidašnji i veoma značajni. Naša namera je bila da posetioce povedemo na putovanje kroz vreme i da pokažemo živopisnu lepezu kulturnih i društvenih uticaja - istakla je istoričarka Mira Ninošević, zadužena za koncepciju izložbe.

Predstavljeno je više od 400 predmeta iz arheološke, etnološke i istorijske zbirke.

Izložba je otvorena povodom godišnjice osnivanja muzeja, a biće dostupna posetiocima do kraja septembra.

- Napravili smo jedinstveni mozaik sastavljen od ličnih i društvenih estetskih i funkcionalnih vrednosti od praistorije do modernog doba. Ova kapitalna izložba je rezultat timskog rada naših kustosa odnosno muzejskih savetnika i može služiti na ponos Leskovcu i Leskovčanima - zaključuje Nebojša Dimitrijević, direktor leskovačkog muzeja.

KUJUNDžIJA

NA Svetskoj izložbi u Parizu 1905. godine izuzetno cenjeni leskovački kujundžija je svojim majstorlukom predstavljao Srbiju. On je specijalno za ovu priliku izradio ogrlicu i kašičicu od srebra, a đaci Tkačke škole u Leskovcu su se u francuskoj prestonici predstavili lovačkom torbom.

KOLEKCIJA RIMSKOG NAKITA

KOLEKCIJA leskovačkog Narodnog muzeja broji na stotine komada različitog rimskog nakita pronađenog u nekropoli u Maloj Kopašnici. Otkriveno je oko 200 primeraka naušnica u paru ili pojedinačno. Tu su i zlatne ogrlice, prstenje, narukvice, dijademe ukrašene dragim kamenjem, igle za kosu... Radi se o kolekciji nakita, od 2. do 4. veka, na koju su u muzeju veoma ponosni.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO JEDNOG DOSTAVLJAČA: Ne znam da li da bacim one kese i klisnem niz stepenice, ili da stoički sačekam...