TEŠKOM MUKOM DO NOVOG DOMA: Kolonisti u Banatu, Bačkoj i Sremu proživljavali egzistencijalnu i ličnu dramu

Zdravko Grumić

08. 05. 2022. u 11:35

GOLGOTA kroz koju su prošle hiljade srpskih porodica, koje su između dva svetska rata iz Like, Bosne i drugih dinarskih područja kolonizovane na prostore takozvanih severnih krajeva novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), potonje Kraljevine Jugoslavije, upečatljiv je primer čestog i surovog poigravanja istorije ljudskim sudbinama.

ТЕШКОМ МУКОМ ДО НОВОГ ДОМА: Колонисти у Банату, Бачкој и Срему проживљавали егзистенцијалну и личну драму

Banatsko Karađorđevo naseljeno od kolonista, Foto Iz knjige "Kuća i hleb"

Među ključnim, proklamovanim ciljevima Kraljevine SHS posle Prvog svetskog rata bili su agrarna reforma i kolonizacija, odnosno naseljavanje porodica srpskih ratnih dobrovoljaca i njihovih rođaka u Banat, Bačku i Srem, pre svega radi sigurnije zaštite novoformiranih granica prema Mađarskoj i Rumuniji, kao i iz potrebe izmene etničkih odnosa na tim prostorima, koji u to vreme nisu bili u korist južnoslovenskog življa.

U procesu kolonizacije "severnih krajeva" za dve decenije stvoreno je 200 naselja u kojima je uoči Drugog svetskog rata živelo oko 100.000 ljudi, navodi dr Milan Micić u svojoj knjizi "Kuća i hleb", temeljnoj istoriografskoj studiji o mukotrpnoj borbi gorštaka pristiglih sa ondašnjih "prostora hronične polugladi" kako bi osnovali novi dom i započeli bolji život.

- Osnovnu kolonizacionu masu činili su srpski ratni veterani-dobrovoljci iz dinarskih krajeva Kraljevine (Lika, Bosna, Hercegovina, Kordun, Dalmacija, Banija, Boka Kotorska, Crna Gora) i srpski optanti iz Mađarske. Zemljište koje im je dodeljeno bilo je oduzeto od veleposeda u jugoslovenskoj agrarnoj reformi - kaže za "Novosti" Micić napominjući da ih je država naseljavala na svoje nesigurne granice, kao pouzdane čuvare i njene simbole.

Dr Milan Micić, Foto N. Karlić

Prema odluci srpske vlade još iz 1917. dobrovoljcima koji su bili uvršteni u red boraca srpske vojske sledovalo je pet hektara zemlje, a neborcima bi pripala tri hektara.

- Kolonisti, međutim, nisu dobili zemlju u vlasništvo nego u zakup, a vlasnici zemljišta su postali tek krajem procesa kolonizacije. Živeli su u privremenom smeštaju u veleposedničkim zgradama za radnike, šupama i stajama u teskobnim i nehigijenskim uslovima što je izazivalo masovna obolevanja i veliku smrtnost kolonista.

Ostali su i mnogobrojni zapisi u dokumentima o žalbama tih ljudi opštinskim i državnim organima, od kojih uglavnom nije bilo vajde, pa su nastavljali da rade i da se bore da svojoj porodici obezbede kuću i parče hleba.

Kasnije, u drugoj fazi kolonizacije, gradili su kuće na dobijenim praznim placevima, na pustoj ledini, najčešće od nabijene zemlje, takozvanog naboja, teskobne i nehigijenske, tek da se ima krov nad glavom.

- Gradnja kuće značila je odluku da se ostane na mestu kolonizacije i da se tu gradi novi život. Kolonista je na taj način najčešće prešao taj "kolonistički Rubikon" - objašnjava Micić i dodaje da su tako nastala mnogobrojna nova naselja-kolonije, poput Banatskog Karađorđeva, Aleksandrova, Banatskog Aranđelova, Vojvoda Stepe...

Kolonizacioni proces prekinut je okupacijom i raspadom Jugoslavije, aprila 1941. godine, a kolonističke porodice opet su se našle u borbi za svoj biološki opstanak.

U vršidbi žita u Aleksandrovu pomagala i deca, Foto Iz knjige "Kuća i hleb"

AUTOR VIŠE OD 40 KNjIGA

DR Milan Micić, aktuelni generalni sekretar Matice srpske u Novom Sadu, autor je više od 40 knjiga iz istoriografije, dokumentarne proze, poezije. Rođen je u Zrenjaninu 1961. godine, a njegov deda je bio kolonista u banatskom naselju Vojvoda Stepa.

OTPOR VELEPOSEDNIKA

DOBIJANjE placeva i gradnja kuća bili su skopčani s otporom veleposednika i domaćeg stanovništva, neprimerenim odnosom agrarnih i lokalnih vlasti prema kolonistima kao i protivurečnim odlukama državnih organa u kolonizacionom procesu. - Na deobu placeva kolonistima mogli su osporavati lokalne vlasti ili uticajni žitelji koji nisu blagonaklono gledali na njihov dolazak - navodi Micić.

PORUKE

DRŽAVNIM organima su sve vreme tokom kolonizacionog procesa, stizale krajnje dramatične poruke: "Ne možemo prehraniti sebe i porodicu", "Mnoge porodice formalno gladuju", "Još od Božića nemamo hljeba"...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (4)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024