BEZ STRUJE ŽIVI OSAM GODINA, A KOŠARE SANJA: Saša Stevanović, borac sa legendarne karaule, teško bolestan i jedva sastavlja kraj s krajem

S. Babović

05. 03. 2022. u 11:00

KRUŠEVLjANIN Saša Stevanović (45), ratovao je 15 meseci na Kosmetu, učestvovao u borbama u rejonu Košara i ima četiri dijagnostikovane psihijatrijske bolesti, među njima i posttraumatski sindrom.

БЕЗ СТРУЈЕ ЖИВИ ОСАМ ГОДИНА, А КОШАРЕ САЊА: Саша Стевановић, борац са легендарне карауле, тешко болестан и једва саставља крај с крајем

Foto S. Babović

Već osam godina živi u mraku, u hladnom stanu, zbog dugovanja za struju koja premašuju 200.000 dinara.

Za rad je Saša teško sposoban, a još teže uspeva da se prehrani uz socijalnu pomoć od 9.000 dinara i povremeni rad u jednoj fabrici gde pakuje beton. U medicinskim izveštajima, u koje su "Novosti" imale uvid, zabeleženi su "izmene u psihičkom funkcionisanju posle učešća u ratu (Junik, Košare), redoživljavanje doživljenih trauma u snu kroz košmarne snove, hipersenzitivnost, razdražljivost, impulsivnost".

Ljudi koji ga poznaju veruju da je do pogoršanja njegovog stanja došlo posle smrti majke 2012. i bake, 2013. godine, koje su bile bolesne i jedva pokretne i o kojima je brinuo do poslednjeg dana.

- Obukao sam vojničku uniformu u martu 1998. i prebačen sam u Peć - svedoči Saša za "Novosti".

Foto S. Babović

- Zakletvu sam položio posle obuke, u aprilu. Već u maju, postao sam deo jednog kombinovanog bataljona i krenuo sam u rat. Razbijali smo terorističke grupe... Sećam se mnogih situacija kada se pucalo na nas, kada sam i sam pucao. Mesec dana smo bili u borbi. Jednom smo u kanalima bili 24 sata, na smenu se grejali ispod slame.

Časno služen rok u Minobacačkoj 120, za Sašu je trebalo da se završi 1999, ali je tada doneta odluka da se iskusna klasa "martovaca" zadrži. Ponovo rat i ponovo borba, sa jedinicom.Pogibije, ranjavanje, pucanje. Zdravlje je počelo da ga izdaje po povratku u Kruševac, ali je tada imao druge more: bolest i briga o majci i babi.

- Psihijatru sam se javio 2015, kada već nisam mogao sam da se izborim - priča Saša.

- Nesanice, povremene halucinacije,košmari. Terapija koju pijem, od antipsihotika do antidepresiva, pomaže, ali se i ona menja s vremena na vreme, jer se dešava da moram da spavam i po 30 sati. Status ratnog vojnog invalida mi se ne priznaje, jer se do stupanja na snagu novog zakona nisam lečio u bolnici. Žalba je trenutno na Upravnom sudu.

Foto S. Babović

Saša danas živi sam u Boračkoj ulici broj 6. Među malobrojnim gostima su mu saborci iz Udruženja "Graditelja mira", koji će, kako saznajemo, pokrenuti veću akciju da se pomogne obolelom vojniku. Zbog nedostatka struje i novca, stan je gotovo ruiniran. Dok su bile žive majka i baka, priča nam Saša, mnogo novca je odlazilo i na njihovo lečenje, hranu, pelene za odrasle.

Foto S. Babović

Dug za vodu narastao je na 50.000 dinara, a ni za struju se nije imalo, pa je tako, osim isključenja, stigla i sudska presuda za samovlašće, nakon što je na svoju ruku pokušao da priključi struju. Po zimi, kada je najhladnije, Saša Stevanović spava! Pokrije se jorganom preko glave. Čeka da grane sunce.

- Kao kad smo bili u rovovima: nadaš se miru kad se razdani. Ali negde u sebi znaš da će da te probudi fijukanje metaka, iako proguraš noć. I krećeš u borbu, da spasavaš narod, drugove, sebe. Samo da preživite, to ti je cilj... S tim ciljem ja zaspim i dan-danas.

Stan je gotovo uništen, Foto S. Babović

LEĐA PUCAJU OD PAKETA BETONA

GAZDE fabrike gde Saša povremeno radi su, kaže, dobre. Ne prave problem što često kasni na posao, jer znaju da lekovi ostavljaju posledice.

- Mukotpran je posao pakovanje betona, treba mnogo vremena i snage, sve čuješ da ti leđa pucaju dok nosiš paket - priča Saša Stevanović.

- Radi se po učinku. Koliko paketa, toliko novca. A po jednom se plaća 200 dinara.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (5)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna