KAD DALMATINKA I JUGOSLOVENKA NISU OPREDELJENJE VEĆ SAMO - IME: Rođene su u zemlji koja ne postoji, ali čije nasleđe nose kroz život

Daliborka Miljković

20. 02. 2022. u 11:00

ODMAH po rođenju postajemo vlasnici jedine stvari koja nas prati tokom čitavog života. Niko nas tada i ne pita za mišljenje, niti da li nam se sviđa, a dobra opcija je što ga se možemo odreći čim postanemo punoletni.

КАД ДАЛМАТИНКА  И ЈУГОСЛОВЕНКА НИСУ ОПРЕДЕЉЕЊЕ  ВЕЋ САМО - ИМЕ: Рођене су у земљи која не постоји, али чије наслеђе носе кроз живот

Foto Privatna arhiva

Jugoslovenka, Sarajčica, Dalmatinka, nisu izabrale tu mogućnost jer su ponosne na svoja imena, a zanimljiva je i pozadina kako su ih dobile. Rođene su u jednoj zemlji koja više ne postoji i u sistemu gde su bratstvo i jedinstvo bili svetinje.

Jugoslovenka Đorđević, ekonomista iz Niša, kaže da biti vlasnik neobičnog imena ima prednosti i mane.

- Moje ime je jedno od pet na spisku koji je dao moj kum, a ime Jugoslovenka je napisao znajući da je moj tata bio simpatizer komunista iako nikada nije pristupio toj partiji.

Dalmatinka Stanković, Foto Privatna arhiva

Dodatni razlog za izbor imena je bio taj da je moje ime bilo jedino bez slova R u sebi i to je valjda presudilo. Moj tata teže izgovara slovo R i trudi se da izbegava reči koja ga u sebi sadrže, mada to teško priznaje. I tako ja dobih ime kojim se tata uvek ponosio, a ja u detinjstvu stidela - priča nam Jugoslovenka.

Teret imena pratio je i tokom školovanja jer bi svi nastavnici i profesori prvo upamtili njeno ime, pa je češće od drugih bila prozivana da odgovara.

- I sve tako dok se nije u meni razvio identitet Jugoslovena. Tek tada sam postala ponosna na moje ime, a posebno nakon raspada Jugoslavije. A što se tiče pitanja o imenu, događa se svaki put kad se predstavim. Prednost je kad sam u društvu ljudi koji sa nostalgijom pričaju o Jugoslaviji. Više puta mi je ime "pomoglo", kada dobijem osmeh i ljubaznost naročito na nekom šalteru, graničnom prelazu - veli naša sagovornica i ističe da u inostranstvu odmah spominju Tita.

Medicinska sestra Sarajčica Đorđević iz Vlasotinca kaže da je u grad po kome je nazvana prvi put otišla tek pre nekoliko godina:

- Po veselom karakteru i muzikalnosti mogla bih biti Bosanka - šali se Sarajčica kojoj je ovo ime dao pokojni ujak Jovan Stoiljković.

- On je studirao ugostiteljstvo u Sarajevu i eto, kad sam se ja rodila morala sam biti Sarajčica. Nikada mi nije zasmetalo ime jer sam po prirodi druželjubiva i otvorena osoba tako me ljudi prvo po tome upamte.

Jugoslovenka Đorđević, Foto Privatna arhiva

Dodaje da naslućuje kako je pozadina njenog imena neka ljubavna priča koja se desila njenom ujaku u Sarajevu.

- Moj kum je bio zaljubljen u neku Dalmatinku i tako sam i ja dobila ime. Otac je hteo da raskine kumstvo zbog tog imena, bilo mu je krivo što je pored toliko lepih ženskih imena izabrao baš to. Međutim, moj deda mu to nije dao jer se kod nas Srba kumstvo poštuje - priča nam pesnikinja Dalmatinka Stanković iz Niša kojoj ne smeta da ima neobično ime.

- U vreme ratnih sukoba stizale su do mene pretnja da će mi "promeniti ime". Usijanim glavama poručivala sam da mogu i da me streljaju ako će Srbiji zbog toga biti bolje.

Sarajčica Đorđević, Foto Privatna arhiva

NEOBIČNA PASOŠKA KONTROLA

JUGOSLOVENKA Đorđević seća se i jedne anegdote:

- Jednom, prilikom pasoške kontrole u Osijeku, nakon što su me gotovo skinuli, službenica je glasno pozvala sve kolege da odmah dođu kod nje. Ona ozbiljna, ne komunicira sa mnom, prepala sam se. Kada su se svi okupili oko nje, pokazala im je moj pasoš i tek kada su se svi nasmejali, shvatila sam da je ime u pitanju. Tada su počeli da me ispituju, ne obazirući se na red ljudi iza mene koji su čekali.

PAŽNjA

NAŠE sagovornice ističu da su "operisane" od nacionalizma i da su i svoju decu tako vaspitavale. Dodaju da su, ako ni zbog čega drugog, gotovo uvek u centru pažnje zbog imena, što ženama uglavnom prija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna