ISTORIJSKI DODATAK - STUDENTE RASTERATI ORUŽJEM: JNA za vreme junskih i novembarskih demonstracija u Beogradu i Prištini 1968.

Dr Mile Bjelajac

25. 12. 2021. u 17:14

SUKOBI studenata sa akcijašima, omladincima u Beogradu 2. juna 1968. pretili su da otvore unutrašnju krizu u toku koje je bilo predloga da se angažuje JNA radi sprečavanja "pobune" i smirivanja stanja. Ivan Mišković, šef službe bezbednosti u JNA, procenio je da "studenti preuzimaju vlast u Beogradu". Redublički sekretar za unutrašnje poslove Rajko Đaković i njegov zamenik Stevan Puvalić, oštro su reagovali na takve zahteve o upotrebi vojske. Smatrali su da je to nepotrebno jer su dovoljne snage policije.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - СТУДЕНТЕ РАСТЕРАТИ ОРУЖЈЕМ: ЈНА за време јунских и новембарских демонстрација у Београду и Приштини 1968.

Tito i Nikola Ljubičić / Arhiva "Novosti" i "Borbe"

I Edvard Kardelj je tih dana tražio da vojska zauzme glavne punktove u Beogradu. (Kardelj je i na godišnjicu demonstracija insistirao kod srpskog rukovodstva da se kao preventivna mera zabrani svako okupljanje. Latinka Perović ga je upitala: "Da li će se tako postupati i na Ljubljanskom univerzitetu? Nemojte druže Kardelj da Beograd uvek bude izuzetak i da jugoslovenski partijski vrh uvek ima veća ovlašćenja na Beogradskom univerzitetu nego na svakom drugom.")

Predsednik SFRJ i SKJ izdao je naređenje načelniku Generalštaba da Armija povisi stepen borbene gotovosti i da svu svoju pažnju usmeri na najugroženije delove granice. Tito je naglasio da se JNA može upotrebljavati samo po njegovom naređenju, odnosno odobrenju.

Admiral Mate Jerković ostavio je više dokumenata koji osvetljavaju reagovanje i podeljenost vojnog vrha u prvim danima krize. Navodi da je visoku vojnu delegaciju na čelu sa ministrom Ljubičićem, događaj u Beogradu zatekao u poseti Istočnoj Nemačkoj. Kada su 3. juna dobili iz ambasade SFRJ prvu šturu informaciju, na sastanku su razmatrali kako da se JNA postavi u takvoj situaciji.

Mišljenja petorice generala i admirala, te nekoliko visokih oficira bila su različita, ali su potpunu suprotnost predstavljale ocene generala Vlade Bajića i admirala Mate Jerkovića. Bajić je predložio da se studenti rasteraju upotrebom oružja, a Jerković je predložio da pripadnici JNA treba da podrže zdrave intencije studenata.

PO POVRATKU u Beograd, 5. juna, državni sekretar Ljubičić sazvao je po hitnom postupku sednicu kolegijuma DSNO. Vojni vrh je bio podeljen. Ta podela bila je između ostalog inicirana oštrom diskusijom pomoćnika saveznog sekretara za mornaricu Mate Jerkovića i komandanta vazduhoplovstva Viktora Bubnja.

Bubanj je, kao i Bajić, tražio da se ako treba studenti rasteraju silom oružja. Na kraju sastanka savezni sekretar Ljubičić je odlučio da se na traženje Gradskog komiteta SK Beograda daju neke jedinice vojne policije, kao interno pojačanje obezbeđenja određenih javnih objekata u Beogradu (pošta, radio, televizija, gradska skupština i slično). U svemu ostalom, Ljubičić je zahtevao da se postupi po Titovoj direktivi od 4. juna, da jedinice JNA usmere svoju pažnju prema spoljnim granicama. Ljubičić je prebacio Jerkoviću da totalno ne shvata mesto, ulogu i zadatak Armije. Jerković je smatrao da su u periodu od 2. do 9. juna starešine bile slabo informisane, sporo i jednostrano.

Admiral možda nije bio svestan da je pokrenuo jedno sudbonosno pitanje za jednu složenu zajednicu i legitimitet mešovite armije: pitanje opstanka same zajednice, kome je valjalo pristupiti bez predrasuda ideološke prirode. Događaji koji su kroz četiri meseca nastupili na Kosovu ili koju godinu kasnije u Hrvatskoj uticali su na Armiju, ali i na samog Jerkovića, koji je uz Viktora Bubnja, Gošnjaka i druge hrvatske kadrove, bio borac protiv Maspoka i njegovih lidera.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Tito izvodi tenkove na ulice

NA DAN zastave 28. novembra 1968, albanskog praznika u susednoj državi, izbile su rušilačke demonstracije u pokrajini sa parolama "Kosovo - republika" i "Živeo Enver Hodža" ali i u Tetovu (Makedonija) nekoliko dana kasnije. Organi bezbednosti su imali saznanja, početkom oktobra i kasnije, da se ilegalne grupe okupljaju i planiraju akciju.

Na nekoliko dana pred izbijanje demonstracija u Prištini imali su više informacija da su ilegalne grupe imale instrukciju da je kao datum početka demonstracija određen 27. novembar, "da demonstracije u početku budu mirne, da bi kasnije kada se priključi veća masa demonstranata istakli parole i zahteve za samoopredeljenje i otcepljenje, ustav, republiku i to na takav način da javnost zna da želimo da se pripojimo Albaniji.

Demonstracijama i nasilju u Prištini prethodile su demonstracije 6. oktobra u Prizrenu, 8. oktobra u Suvoj Reci, 13. oktobra pokušaji u Mitrovici i 19. oktobra u Peći. Krajem decembra aktivnosti albanskih separatista prenete su na teritoriju Makedonije, posebno u Tetovo.

Marko Nikezić, tek postavljeni predsednik SKS (23. XI 1968), liberalni komunista, iznenađen brutalnošću albanskih nacionalista bio je prisiljen da na političkom aktivu Srbije 1. decembra 1968. poruči da će zemlja biti branjena od svakog pokušaja razbijanja iznutra, dodajući da "ako neko bira oružje ne treba da sumnja u ishod sudara".

Marko Nikezić / Foto Vikipedija

POLICIJI na Kosovu Nikezić je poručivao da mora izdržati po svaku cenu i da ne sme dozovoliti da demonstranti zauzmu institucije. Nikezić je kasnije izjavio da nije za ulične revolucije, linč, uništavanje imovine, ulaženje u Pokrajinski komitet SK, bacanje ljudi kroz prozore. Ako se to dozvoli, znao je, biće kasnije još više žrtava.

Kada je 29. novembra završio razgovor sa šefom policije na Kosovu, otišao je kod Tita kod koga je već bio general Nikola Ljubičić. U ovakvim trenucima Tito je reagovao odlučno. Izdiktirao je Ljubičiću niz potrebnih vojnih mera koje treba preduzeti. Na opasku Nikezića da je to možda previše, Tito mu je odgovorio: "Ti ne brini! Nikola, tenkovska divizija neka odmah krene iz Skoplja za Prištinu. General odgovoran za tu operaciju bio je tadašnji komandant Vojnog područja u Skoplju, Dane Petkovski.

U Prištini su se u centru događaja našle jedinice Vojnog područja Prištine kojim je komandovao general-potpukovnik Dušan Hristić. Vojne jedinice ojačale su obezbeđenje važnih privrednih i infrastrukturnih objekata i zgrade institucija, ali i vlastitih objekata i ustanova."

PREMA svedočenju učesnika, nižih starešina u trupi, vojnobezbednosni organi i komande su nekoliko dana pred događaje imali čvrste dokaze da se spremaju masovne demonstracije u Prištini i na celom Kosmetu. U skladu s tim saznanjima vršene su i adekvatne pripreme u vojnim kasarnama.

"Tačno u 12 časova 28. novembra, svi zaposleni Albanci su napustili svoja radna mesta i pridružili se organizatorima na glavnom trgu u Prištini. Prema izjavama naših starešina bilo je više od 50.000 demonstranata. U kasarni koja je tada bila udaljena pet-šest kilometara, imali smo osećaj da se sve to odigrava neposredno pored kasarne. Nakon nacionalističkih govora, stampedo demonstranata je krenuo u rušilački pohod po Prištini, uništavajući pre svega automobile, stanove vojnih starešina, vojnu menzu i slično. Mi vojnici smo dobili tada punu ratnu opremu i bojevu municiju. Demonstranti su u toku noći (28. na 29. novembar) tri puta napadali na našu kasarnu. Naravno da su svaki put, energičnom akcijom Vojske, bili odbijeni. Punu nedelju dana smo spavali u uniformi i čizmama sa bojevom municijom. Drugog dana u toku noći došla je u našu kasarnu oklopna brigada iz Skoplja... Nama vojnicima je zabranjen izlazak u grad mesec dana. Ono što me i tada zaprepastilo, više od demonstracija, da su viši organi u izveštajima za javnost ublažavali sliku, posebno u u televizijskim dnevnicima." (Svedočenje Radomira Kneževića, vodnika-stažiste tehničke struke).

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

RED SUNCA, PA RED KIŠE: Evo kakvo nas vreme očekuje danas