Neće moći: Lešinari humanitarnog prava

Filip Rodić

nedelja, 24. 05. 2020. u 05:02

Неће моћи: Лешинари хуманитарног права
Kako je Fond za humanitarno pravo ponovo pokazao da se bavi vrlo banalnom i lošom antisrpskom propagandom
POPUT najgorih lešinara, Fond za humanitarno pravo pokušao je da zloupotrebi potresnu priču o pogibiji Srbina Boška Brkića i Bošnjakinje Admire Ismić, poznatijih kao "sarajevski Romeo i Julija", ubijenih 18. maja 1993. godine dok su pokušavali da prebegnu iz dela Sarajeva koji se nalazio pod kontrolom muslimanskih snaga na deo koji je držala Vojska Republike Srpske i potom dalje negde kako bi pobegli od rata. Na godišnjicu njihove pogibije na tviter-nalogu FHP, pod geslom "pamtimo", objavljeno je podsećanje na njihovu tragičnu sudbinu: "Dana 18. 5. 1993. godine ubijeni su Boško Brkić i Admira Ismić, mladi par iz Sarajeva.

Pri pokušaju da napuste opkoljeni grad ubijeni su snajperom iz pravca naselja Grbavica, tada pod kontrolom snaga bosanskih Srba. Za njihovo ubistvo još niko nije odgovarao. Pamtimo." Za smrt ovo dvoje mladih i tada su, kao što to i sada čini FHP, odmah optuženi "zli" Srbi koji za cilj imaju samo terorisanje i ubijanje, pa čak i kada se radi o ljudima koji žele da prebegnu na njihovu stranu. Smrt radi smrti, psihopatsko zadovoljstvo koje nadilazi svaku logiku. Romantična priča o "Romeu i Juliji" bila je savršeni dar za propagandne majstore koji su koristili svaku priliku da ocrne Srbe, pa je ova vest obišla svet, a 1994. godine je u kanadsko-nemačkoj produkciji snimljen i odgovarajući film.

NARATIV o ovom bezumnom srpskom zločinu srušen je, međutim, devet godina posle događaja, 2002, kada je bivši operativac bošnjačke tajne službe AID Edin Garaplija Tužilaštvu Kantona Sarajevo dao izjavu u kojoj je precizno naveo sve detalje tog zločina. Prema njegovom svedočenju, Boška i Admiru ubili su pripadnici notorne muslimanske jedinice "Ševe", koji su tokom rata u BiH terorisali stanovnike Sarajeva, pre svega Srbe, ali i nepodobne Muslimane i Hrvate. Garaplija je poimence optužio Nedžada Herendu, koji je neko vreme bio komandant "Ševa", i pripadnika te jedinice Dragana Šošića i precizirao da su pucali s bivše zgrade "Steleksa", odnosno Elektrotehničkog fakulteta. Ta lokacija je nasuprot Grbavice i nikako se ne može pobrkati.

PITANjE je zašto oni koji tvrde kako "pamte" punih 18 godina posle priznanja da za zločin nisu krivi - ponovo optužuju Srbe. Jasno je da tu nikakvog pamćenja nema, a i ako ga ima, ono je isključivo selektivno i prekrojeno. Iznose zamerku što za njihovo ubistvo još niko nije odgovarao, kao da su Srbi krivi za to, a ne postavljaju pitanje bošnjačkom tužilaštvu u Sarajevu što nije učinilo sve kako bi pravda bila zadovoljena, utoliko pre što imaju vrlo precizno svedočenje. U trenutku kada sam video ovaj tvit, na mreži se nalazio već 22 sata i imao čak 290 komentara, među kojima su brojni skretali pažnju FHP na neistinitost njihove objave. Oni koji se hvale svojom tobožnjom potragom za "pravdom", "istinom", "sećanjem", "dostojanstvom" i "odgovornošću" i to sve preko fotografije s Nirnberškog procesa, pokazali su da su sve samo ne odgovorni i spremni da se "suoče sa svojom prošlošću", što od nas neumorno traže, sporni tvit su, kada su shvatili da su uhvaćeni u najbezočnijoj laži, samo obrisali. Da se radilo o nenamernoj grešci, u duhu principa kojim se navodno vode, valjda bi se izvinili, ali nisu. Pokušali bi da isprave grešku i objave istinu, ali nisu ni to. Naprotiv, pokušali su da sakriju svoju sramotu nesvesni da internet sve pamti.

NIJE FHP jedini koji i dalje pokušava da pogibiju Boška i Admire pripiše "zlim" Srbima. To rade i brojni "objektivni" i "nezavisni" mediji. "Al Džazira", na primer, pored verodostojnog svedočenja bivšeg obaveštajca prenosi svedočenje Admirinog oca, Zija Ismića koji tvrdi da su ubijeni "iz srpskog mitraljeskog gnezda". Inače, Zijo je, po svedočenju Admirine majke, odbio da se pozdravi sa kćerkom, jer nije odobravao njen izbor. Nešto umereniji je "profesionalni" N1, koji se u svojim izveštajima o ovoj tragediji potpuno pravi lud u vezi s tim ko stoji iza ubistva, navodeći samo kako "nikada nije utvrđeno" ko ga je počinio, uopšte se ne obazirući na svedočenje Garaplije. Takav odnos nije slučaj kada se radi o nekim drugim zločinima.

ODGOVORNOST, istinoljubivost i sve ostalo što je FHP pokazao i u ovom slučaju, neizbežno dovode u sumnju i njihovu dobronamernost u dokumentovanju, potrazi za pravdom i sećanju na druge sporne zločine za koje se optužuju Srbi poput granatiranja reda za hleb u Ulici Vase Miskina, napada na Markale, Tuzlansku kapiju i takozvani genocid u Srebrenici, o čemu zvanični narativ osporavaju čak i Bošnjaci poput bivšeg borca Armije BiH, autora knjige "Planirani haos" Ibrana Mustafića, ili člana ratnog Predsedništva Srebrenice i tamošnjeg šefa policije Hakije Meholjića.