ČINjENICU da primas Hrvatske katoličke crkve daje bezrezervnu podršku dolasku ustaške diktature po želji Hitlera i Musolinija i da na neki način deli s njom rasne etničko-religiozne planove, koje najavljuju i operacionalizuju prvi dekreti-zakoni, potvrđuje Pastirska poslanica koju monsinjor Stepinac razašilje 28. aprila:

"Tko bi mogao da mi zamjeri što sam sudjelovao, kao onaj tko je odgovoran za duhovne aktivnosti, u oduševljenju i radosti naroda, uznoseći molitve duboke zahvalnosti Božjem Veličanstvu? A domino factum est istud mirabile in oculis nostris (Božijem djelu dive se naše oči: Psalam 117, stih 33). Tražim od vas i molim vas da se do kraja založite da Hrvatska postane Božiji narod: samo će se tako ostvariti bitne obaveze Države usmjerene ka osiguranju dobrobiti naroda. Zbog toga razloga morate odgovoriti našem pozivu da se posvetite zaštiti i napretku Nezavisne Države Hrvatske. Poznavajući ljude koji sada u svojim rukama drže sudbinu hrvatskog naroda, uvjereni smo da se naši napori shvataju i da imaju podršku.

Obraćam se Vama, časna braćo svećenici! Neumorno pozivajte na molitvu sve one koji vjeruju u Boga. I Vi, pred oltarima Gospoda, pozivajte Oca zvjezdanog neba zato što je On izvor svakog savršenstva i molite ga da nadahne poglavara naše Nezavisne Države Hrvatske i da ga učini svjesnim činjenice da može raspolagati razboritošću koja će mu omogućiti da izvrši svoju misiju u čast Boga i na spas naroda punom pravdom i istinom. Zato naređujem da se cljedeće nedjelje, 4. svibnja, u svim crkvama otpjeva Te deum i pozivam mjesne vlasti i narod da prisustvuju."

PASTIRSKA poslanica monsinjora Stepinca nadalje opominje katolički kler da sledi poglavnika i da podržava novu državu ne toliko što je hrvatska koliko što ona "predstavlja Svetu katoličku crkvu", i ističe: "Lako je ovdje raspoznati Božiju ruku. Ono što se desilo predstavlja ostvarenje ideala koji odavno priželjkujemo i za kojim žudimo." Tekst ove Poslanice objavljen je 5. maja 1941. i u časopisu Nadbiskupije "Katolički list". Poistovećivanje Katoličke crkve s ustaškom državom Ante Pavelića ne može biti izričitije.

Dan po oglašavanju Poslanice monsinjor Stepinac šalje lično pismo Paveliću u kojem piše: "Ova svijest (da Nezavisna Država Hrvatska predstavlja Katoličku crkvu) danas nas dovodi pred Vas da Vas pozdravimo od sveg srca u svojstvu zakonitih predstavnika Božije crkve u Nezavisnoj Hrvatskoj, kao njenog poglavara, uz obećanje da ćemo iskreno i vjerno surađivati za bolju budućnost naše Domovine." (Iz Stepinčevog dnevnika koji je prezentovan na suđenja nadbiskupu u jesen 1946).

DNEVNIK se inače sastoji od pet tomova rukopisa, sa više od dve hiljade stranica koje se odnose na period između maja 1934. i 13. februara 1945, s prekidom od 25. septembra 1941. do 1. januara 1943; ima službeni karakter i materijalno je redigovan od strane Stepinčevih sekretara koji su bili na tom položaju u tom periodu. Takođe sadrži primerke poslatih i primljenih pisama. Čuva se u Zagrebu u Uredu za kriminološka ispitivanja. Jezuita Fjorelo Kavali, Stepinčev životopisac, tvrdiće da je reč o lažnom dnevniku i da je 1946, za vreme zagrebačkog procesa, nadbiskup poricao da je njegov autor. Međutim, na jedno precizno pitanje narodnog tužioca Stepinac nije uopšte negirao autorstvo Dnevnika.

Puna podrška monsinjora Stepinca ustaškoj diktaturi ne ograničava se na zauzimanje javnih stavova i na davanje blagoslova. Čim je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, zagrebački nadbiskup se odmah angažuje na pospešavanju priznanja nove ustaške države kod Svete stolice. U Stepinčevom dnevniku 27. aprila zapisano je:

"U ZAGREB je, na proputovanju iz Beograda za Rim, stigao nuncijski pripravnik. Posjetio je Nadbiskupsku palaču i tom prigodom Nadbiskup mu je izložio situaciju i zamolio ga da ode kod Svetog Oca i da mu sve prenese, s obzirom na to da pošta ne funkcionira. Nadbiskup se vatreno zauzeo da Nezavisna Država bude što prije de facto priznata od Svete stolice... Poslije razgovora s nuncijskim pripravnikom Nadbiskup je posjetio Poglavnika, prenijevši mu da je poduzeo prve korake da uspostavi prvi kontakt između Svete stolice i Nezavisne Države Hrvatske. Poglavnik je slušao s velikom pažnjom." Ovu napomenu u dnevniku zapisao je Stepinčev biskup ceremonijal Franjo Cvetan.

"Iskrena i vjerna podrška" koju monsinjor Stepinac daje poglavnikovoj diktaturi i angažovanje nadbiskupa na diplomatskom priznavanju od strane Svete stolice, usledili su nakon prvih vesti o ustaškim rasnim pokoljima; tako fašistički ministar spoljnih poslova Galeaco Ćano beleži u Rimu: "(U Hrvatskoj) otimačine, silovanja, ubistva su svakodnevni."

NIJE zagrebački nadbiskup jedini visoki katolički prelat koji aktivno podržava krvoločni Pavelićev režim: sličnu poziciju podrške i aktivne kolaboracije zauzima i monsinjor Ivan Šarić, primas Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. (Posle rata Šarić je pobegao u frankističku Španiju, gde je nastavio da razvija intenzivnu ustašofilsku aktivnost.)

Kada je Ante Pavelić 26. juna 1941. godine priredio svečani i službeni prijem za katoličke biskupe, ustaški režim je već okrvavio Hrvatsku prvom fazom istrebljenja Srba i Jevreja, uključujući tu i ubistva preko sto pravoslavnih sveštenika i trojice vladika. (Vladika banjalučki Platon i mitropolit dabrobosanski Petar likvidirani su pre 26. juna, a vladika Sava gornjokarlovački ubijen je 8. avgusta 1941).

Ali tokom tog susreta monsinjor Stepinac ne zaboravlja da poglavniku uputi sve pohvale, što je dokumentovano u katoličkim časopisima "Katolički list" i "Hrvatski narod", od 30. juna, koji između ostaloga prenose sledeće reči zagrebačkog nadbiskupa: "Mi znamo da Gospod, u svojoj samilosti, prosvjetljava Poglavnikovo djelo... i da je njegova vjera (Pavelićeva) iskrena."

UNIŠTAVAJU I DUŠE I TELA

HRVATSKI političar Prvislav Grizogono, koji se posle Šestojanuarske diktature opredelio za kralja Aleksandra, i koji je rat proveo u Beogradu, pokušao je da od katoličke hijerarhije zatraži da se suprotstavi ustaškom genocidu. Već 24. juna 1941. Grizogono je uputio jednu poslanicu katoličkom nadbiskupu u Beogradu, monsinjoru Ujčiću, postičući ga da se angažuje kod Vatikana da se zaustavi ustaško istrebljenje Srba u Hrvatskoj. Ali Rimska crkva je ćutala, a ćuti i primas Zagrebačke nadbiskupije. Vatikan i monsinjor Stepinac se pretvaraju da su gluvi i slepi. Pokolji se tako nastavljaju.

Nisu reagovali i na njegova upozorenja o pokrštavanju: "Kao da naša Crkva želi da pokaže da ona može uništiti duše kao što ustaške vlasti uništavaju tijela. Ima još veća prljavština na Katoličkoj crkvi budući da su u isto vrijeme brojne pravoslavne crkve i svi pravoslavni manastiri oduzeti, a njihova dobra opljačkana kao i mnoga povijesna blaga. Nije pošteđena ni Patrijaršija u Sremskim Karlovcima. Sve ovo nasilje nad savješću i razumom bacilo je još više sramote na našu naciju i na ime Hrvatske."

(SUTRA: Kler stvara Pavelićevu državu)