ONI koji lično poznaju gospodina Esada Džudževića, privremenog (neki njegovi sunarodnici kažu: tehničkog) predsednika Bošnjačkog nacionalnog veća Sandžaka, posvedočiće da je to u ličnom ophođenju uglađen, prijatan i tolerantan čovek, spreman da sasluša tuđe mišljenje i da o svemu smireno razgovara. Teško je, stoga, razumeti otkud povremeno ne može da odoli porivu da se u javnosti oglasi nekom neverovatnom besmislicom. Tako je ovaj veliki borac za dostojanstvo i ravnopravnost bosanskog jezika nedavno privukao pažnju prilikom obeležavanja 11. maja, Dana bošnjačke nacionalne zastave, najavom da je "dugoročnim nacionalnim projektom od izuzetnog značaja" predviđeno da Bošnjaci iz svojih (valjda posrbljenih, odnosno slovenizovanih) prezimena odstrane nastavke "vić" i "ić", koji su im, kako je objasnio, tokom poslednjih stotinu godina, "nasilno pridodavani". Džudževićeva vizija fantastičnog antroponimijskog inžinjeringa, sličnog onome koji je, ali u obrnutom smeru, svojevremeno na Osmanlije primenio Ataturk, a Todor Živkov u "preporoditeljskom procesu" na Turke u Bugarskoj, već je doživela zasluženi odziv u bošnjačkim intelektualnim i političkim krugovima ("ne zaslužuje ozbiljan komentar" - R. Ljajić, "populistički i marketinški postupak" kojim se "ulazi u domen nekih opakih totalitarnih ideologija iz prošlosti" - A.Ćorović, "skandalozno" - M.Jusufspahić, "od danas je postao šampion gluposti" - M. Omerović...).

Ostavimo li po strani naučnu i istorijsku neodrživost Džudževiđevih "argumenata", kao i političku kontraproduktivnost apsurdne ideje da bi se promenom prezimena mogla osnažiti himera o neslovenskom poreklu većine Bošnjaka, zanimljivo je s lingvističke strane hipotetički razmotriti učinak Džudževićeve operacije amputiranja (s anastezijom ili bez nje?) "asimilatorskih" nastavaka "ić" i "vić" iz njihovih prezimena. Kako bi izgledali ti "starinski" likovi bošnjačkih prezimena, verovatno iz osmanskog doba? O tome se, uglavnom šaljivo, među Bošnjacima i nebošnjacima raspravlja na mnogim društvenim mrežama i blogovima. Muhamed Filipović bi valjda postao Muhamed Filip (šta ćemo s tim izdajničkim "Filip"?), a Hamid Hamidović - Hamid Hamid". Šta bi se zbilo sa samim Džudževićem i njegovim potomcima. Da li bi se oni pisali kao Džudžoglu, Ibn Džudže, Džudžaj ili samo Džudže. Džudže, inače, na turskom znači patuljak, kepec... Bošnjačko nacionalno ime, i status političkog naroda, ne mogu biti sporni, "bosansko" (a ne bošnjačko) ime jezika već jeste, ali je ono, nažalost, pravno zaštićeno. Čemu naciji koja je konačno stekla ime oduzimati prezime?

Kakva to pometnja u nekim zaslepljenim politikantskim glavama oblepljuje Novi Pazar plakatima sa slikama Kulina Bana i Alije Izetbegovića (zašto ne "Izet bega"?) i parolom "bosanski u školama od 2014"?! Auzu billahi! Kirije eleison! Sačuvaj Bože!