Убијани ноћу, у потаји

11. 06. 2009. у 20:40

 Откопавање истине - „Новости“ у сарадњи са Институтом за савремену историју откривају злодела власти после Другог светског рата. Београд је био издељен на 16 рејона, сваки је имао затвор, стрелиште и тајне гробнице

 ОДМАХ после ослобођења Београда, нове власти су према архивски утемељеним проценама, ликвидирале између пет и седам хиљада „народних непријатеља“.
Главни град био је означен као центар српске реакције у очима водећих комуниста и са посебном пажњом га је требало очистити од свих „ненародних елемената“.
Одмах након уласка партизана средином октобра 1944. године, започет је обрачун са носиоцима културног, политичког и јавног живота окупиране Србије али и супарничког покрета отпора побеђеног у грађанском рату.
- Већина жртава ликвидирана је без пресуде, а само за један део страдалника, фингиране пресуде су по налогу Озне, изрицане после стрељана - објашњава за „Новости“ мр Срђан Цветковић, сарадник истраживач Института за савремену историју.
„Дивља чишћења“ обављана су у највећој тајности и под окриљем ноћи, по правилу без писаних трагова.
Главни град је био издељен на 16 рејона и сваки је имао свој затвор у чијој близини су била стрелишта и тајне гробнице, које ни дан-данас нису пронађене и откопане. Комисијске „пресуде“ биле су по кратком поступку - Бањица или стрељање!
Егзекуције су биле ноћу у потаји!
Као највећа стратишта помињу се: Амбасада Турске - где су стрељана претежно униформисана лица; Белимарковићев воћњак (где су искоришћене немачке бензинске јаме, а потом су раке копали заробљеници претежно Италијани); Бањичка шума; Кошутњак (око немачког гробља), Лисичји поток - можда највеће од свих, на месту где је некад био мајдан за вађење гранита; код стадиона Графичара (Сењак); Парк Мањеж; Парк Ташмајдан; код хале ”Пионир”; Небојша кула; Велико ратно острво; Ада циганлија; стадион ФК Обилић; насеље Браћа Јерковић, Раковица; летња позорница Топчидер; Јајинци, Железничка колонија, Шарена ћуприја, терен испод Авале и друга.

ШТАБОВИ ОЗНЕ
Одмах у близини седишта Озне (Змај Јовина 21) у Француској 5, радио је „пуном паром“ преки Војни суд, док се централа ОЗН-е за Београд налазила на Обилићевом венцу бр. 48 (студентска менза Три костура).
Штаб савезне Озне налазио се при Врховном штабу и истовремено у штабу ИИ корпуса смештеном у Маглајској улици на Дедињу, а касније је премештен у центар града (тачније на углу Змај Јовине и Симине). Кориштени су понегде и немачки одбрамбени ровови као масовне гробнице.
П. В.

* * * * *

МИЛИЦА МАРКОВИЋ, И ШЕСТ ДЕЦЕНИЈА ПОШТО СУ ЈОЈ ОЦА МИХАЈЛА ВЕСЕЛИНОВИЋА СТРЕЛЈАЛИ ПАРТИЗАНИ, ТРАЖИ ПРАВДУ

ИСТИНА ПОСЛЕ ПОЛА ВЕКА

Истина је сурова, ваши више нису живи - одговорио је Слободан Пенезић Крцун на питање које му је поставила Наталија Веселиновић 1945. године, трагајући за својим мужем Михајлом.
Стрељали су га припадници Озне, прогласивши га за народног непријатеља. Кости су му пронађене тек шест деценија касније, када је кћерка Милица ексхумацијом ставила тачку на трагичну судбину чувеног београдског индустријалца.
- Не питајте како сам се осећала када су почели ископавање. Пала сам у несвест, а из оближње кафане су донели воду и сву ме исполивали - присећа се Милица Марковић (83), кћерка стрељаног Михајла, док данас шест деценија касније стоји на истом том стратишту. Прстом упире на дебело дрво које је „тада било младица“.
- Одмах смо знали да је ту сахрањен. Причао нам је Италијан који је знао мог оца из затвора. Чак нам је и доносио очева писма. Ту су били затворени неколико дана, ево баш у овој згради поред Музеја краља Петра Првог. Нјему је тада тата поклонио капут, знао је да му више неће више бити потребан.
Истина је била скривана годинама. А напори породице Веселиновић да се Михајло откопа и пристојно сахрани остајали су узалудни. Све до 2000. године, када је Милици Марковић лично помогао Зоран Ђинђић. А добила је и благослов патријарха Павла.
Копао се парк код данашње кафане „Графичар“ на Сењаку. И откопале успомене. Кости неколико покојника биле су везане жицом, а Михајлове ципеле исте као кад је пошао на губилиште. У тој сењачкој земљи лежали су и многи други „народни непријатељи“ - М. Петровић Опленац, кафеджија, С. Попадић, власник мале фабрике слаткиша, М. Иванић, новинар... Свима им је пресудио Бата Живанчевић, озлоглашени „ознаш са Сењака“.
Није Милица љута, ни огорчена. Само јој, већ шест деценија није јасно - зашто!?
- Мог су оца сви по доброме знали. Нема кога није венчавао, крстио... Свима је несебично помагао. Био је велики Србин.
За време рата Веселиновић је био политички неактиван, али је на Сењаку помагао Дом за избегличку децу и ратну сирочад. Био је предузимач и власник фабрике металних производа „Панцер“ у Улици Франша де Переа 66.
Четири дана по ослобођењу, 24. октобра 1944, позван је из Ресника да отвори фабрику, али је ухапшен. За собом је оставио удовицу и петоро деце. Сва им је имовина конфискована, а породица је живела од туђе милостиње. Александар Веселиновић, старији син, побегао је са групом четника за Италију, а потом за САД. Млађи Драгољуб је ухапшен као колпортер „Демократије“ и убијен.
И сама Милица је четири дана одлежала у затвору јер је била „дражиловица“.
- А чак нисам знала ни шта то значи - слеже Милица раменима и промишља о прошлости. Поднеће захтев за рехабилитацију свог оца. Толико још може.

ПИСМО КРВЛЈУ
Власник мале фабрике слаткиша Славко Попадић у време рата је такође био политички уздржан. Ухапшен је 25. октобра 1944. као ратни профитер, јер је почео да зида кућу у Каћанској улици. У затвору је успео да напише писмо сопственом крвљу. У њему каже: „Доста је да један бездушник поднесе пријаву у којој нема ни трунке истине, па да оде глава.“
И Попадићу је сав иметак одузет.

ВАВЕДЕНЈЕ
Посмртни остаци Михајла Веселиновића пренети су у манастир Ваведење. Поред гробова свештених лица, налази се и споменик Веселиновића, који су уз помоћ Зорана Ђинђића подигли Веселиновићи.
Б. СТЈЕЛЈА

* * * * *

СЛОБОДАН ЂУРИЋ, ЗА „НОВОСТИ“, О ДРАМИ СВОЈЕ ПОРОДИЦЕ
АГАПИ ЈЕ ЧЕКАЛА

МАЈКА Лјубица чекала је мог тату свакога дана да закуца на врата. Шест деценија. Умрла је пре четири године у деведесет првој. Није га дочекала.
А оца, Драгољуба Ђурића, санитетског потпоручника Војне болнице у Београду син Слободан није ни запамтио. Не чека га, јер зна да је стрељан. Чека на истину, јер још не зна где му је гроб.
Бомбардовање, 6. априла 1941. године, Драгољубу и Лјубици (цинцарско име Агапи, што значи љубав) гори стан у Сарајевској 2а.
Селе се у једну собу на последњем спрату првог унутрашњег одељења Војне болнице у Пастеровој улици. Ту, у двадесетак квадрата, провели су рат. Ту се, 14. фебруара 1943. године родио Слободан.
По окупацији, Немци заробљавају све војнике и официре у болници, али их остављају да раде посао. Преуређују један део болнице за своје војнике и немачко медицинско особље.
- Отац и његове колеге су лечили све: партизане, четнике, обичне грађане, недићевце, љотићевце. На то их је обавезивала Хипократова заклетва.
Драгољуба су покушали да мобилишу и у Српску државну стражу (Недићеви) и у Добровољачки корпус (Лјотићеви). Набавио је фалсификована лекарска оправдања да му је очни вид оштећен, да је неспособан. Веран је био само краљу. Остао је са својом Лјубицом и тек рођеним дететом у канцеларији.
Ратна болница, јечали су људи, без ногу и руку. Рањене војнике су истоварали као на траци. Радио је Слободан свакодневно.
Ослободиоци су упали у болницу 22. октобра. Похапсили све униформисане осим медицинских сестара.
- Имао сам 20 месеци, када су „ознаши“ одвели тату 22. октобра 1944 - прича Слободан Ђурић који сада има 66 година.
Групу из болнице, одвели су у затвор у Војводе Миленка 40.
- Преполовио се - јаукала је мајка кад га је први пут посетила после три дана. - Носила је и мене да ме види. Тад ме последњи пут пољубио.
Испитивао га ја деветнаестогодишњи официр Озне. Урлао је:
- Што ниси дошао у шуму? Лечио си издајнике!
После четири дана, Драгољуба више није било у затвору. Имао је 33 године.
Причали су Лјубици да је на Бањици, па у руднику и на крају да је одвезен у Сибир...
- Лагарије - каже Слободан.
- Убијен је и бачен!
Мајка и син су се одселили у Црвену Јабуку. Тамо су живели после рата. Лјубица се повукла у себе. Потајно се надала да ће доћи. Са том надом је умрла.
Слободан јој је подигао споменик на Бежанијском гробљу. На њему се налази слика Лјубице и Драгољуба. Пише:
„Драгољуб, невино погубљен од ослободилаца Београда, без суђења и гроба, 1944. године. Агапи га је чекала...“

СПОМЕН ОБЕЛЕЖЈЕ
СЛОБОДАН Ђурић је у марту 2007. године поднео захтев Скупштини београда да се подигне Спомен обележје невиним жртвама „дивљег чишћења Београда“
Градска Комисија за споменике и називе тргова је у априлу разматрала предлог и у начелу га прихватила. До данас идеја није реализована.
П. ВАСИЛЈЕВИЋ

* * * * *

СПИСАК 105 СТРЕЛЈАНИХ

„Политика“ од 27. новембра 1944. објавила је на прве две стране „Саопштење“ Војног суда Првог корпуса Н.О.В.Ј. о осуђеним ратним злочинцима у Београду“ са списком од 105 стрељаних особа.
Велики део стрељаних припадао је Недићевој администрацији и полицији - 38 одсто, четника - 20 одсто, сарадника Гестапоа - 20 одсто, грађана-издајника - 15 одсто, љотићеваца - 4 одсто и осталих 3 одсто.
Највише су на мети били припадници Недићеве администрације и оружаних формација, министри и помоћници (готово 75 одсто) али је ту било и угледних професора, глумаца, новинара па и студената.
- Поред стварних колаборациониста и могућих ратних злочинаца, стрељани су без ваљаног судског поступка министри и њихови помоћници, чиновници али и људи који су у време окупације гледали своја посла и поседовали значајнији капитал, имали симпатије за четнички покрет - објашњава мр Цветковић - критиковали и исмевали комунисте, или су напросто били угледни културни и јавни радници који нису прихватали комунистичку идеологију. Оштрица мача била је усмерена према старом грађанском сталежу и наслеђеној друштвеној елити предратне Србије.

1. Арсенијевић Владимир, колар, немачки шпијун 2. Бабић Јосип, агент Гестапоа 3. Бабовић Александар, недићевац 4. др Бирчанин Илија, недићевски пуковник 5. Брберић Илија, четнички кољач 6. Брковић Вујица, студент, агент Гестапоа 7. Будимир Спиро, четник 8. Буњевић Лазар, недићевски војник 9. Валес Оскар, агент Гестапоа 10. Веселиновић Радосав, министар пољопривреде 11. Вићентијевић Боривоје, четнички командант 12. Галијан Владислав, шеф Аћимовићевог кабинета, агент Гестапоа 13. Глишић Душан, немачки агент 14. Грујић Милош, четник и немачки агент 15. Делетић Милоња, италијански агент 16. Домазет Н. Рајко, агент Специјалне полиције 17. Дорошки георгије, денунцијант 18. Достанић Драгутин, четнички командант 19. Ђокић Србислав, помоћник министра 20. Ђорђевић Душан, министар финансија 21. Ђумберски Никола, немачки агент 22. Ерор Душан, недићевски водник 23. Живадиновић Јевто, недићевски капетан 24. Зарић Петар, службеник Специјалне полиције 25. др Зец Петар, бивши сенатор 26. Јанковић Ђура, бивши министар 27. Јанковић Момчило, бивши министар правде 28. Јовановић М. Александар, агент Гестапоа 29. Јовановић Бранислав, љотићевац, агент Гестапоа 30. Јовановић Бранко, организатор „црних тројки“ 31. Јовановић Зорица, агент Гестапоа 32. Јовановић Велибор, члан „Збора“ 33. Јоксимовић Јовица, четнички командант 34. Јевтић Михајло, иследник Специјалне полиције 35. Јовановић Лазар, глумац, денунцијант 36. Јојић Ристо, сарадник окупатора 37. Коцкар Вељко, студент, агент Гестапоа 38. Коцић Миодраг, жандарм, кољач 39. Крајновић Илија, агент Гестапоа 40. Крнета М. Спасоје, агент Специјалне полиције 41. Кутур Ђуро, помоћник министра спољне политике 42. Кулунджија Добривоје, агент Специјалне полиције 43. Лазаревић Миодраг, члан Дражиног преког суда 44. Марјановић Чедомир, министар правде 45. Максимовић Ратко, четнички обавештајац 46. Маринковић Драгољуб, окружни начелник из Краљева 47. Марковић Н. Славко, четник Косте Пећанца 48. Мачишић Михајло, агент специјалне полиције 49. Мијушковић др Јован, министар социјалне политике 50. Миловановић Драгољуб, организатор „црних тројки“ 51. Михајловић Коста, директор гимназије у Чачку 52. Маркићевић Страхиња, судски капетан 53. Мудрић Раде, жандармеријски наредник 54. Недељковић Алексије, мајор, агент Гестапоа 55. Павловић Радисав, члан „црних тројки“ 56. Паковић Видак, референт Специјалне полиције 57. Питашевић Сотир, агент Специјалне полиције 58. Поповић Бранко, професор Универзитета 59. др Пружић Илија, професор Универзитета 60. Поморац Радисав, агент Специјалне полиције 61. Радосављевић Блажо, председник преког суда у Колашину 62. Ристић Драгољуб, члан четничког преког суда 63. Радуловић Александар, командант градске страже Београда 64. Савић Миливоје, агент Гестапоа 65. Савић Светолик, новинар, Недићев плаћеник 66. др Стефановић Светислав, идеолог фашизма 67. Спасиновић Лјубомир, четник, денунцијант 68. Станимировић Атанасије, потпуковник, агент 69. Симић Богдан, новинар, сарадник Гестапоа 70. Стојановић Александар, генерал 71. Сусман Антон, управник затвора у Ужицу 72. Татић Милан, службеник затвора у Ужицу 73. Тановић Јован, директор „Новог времена“, сарадник Немаца и руководилац Недићеве пропаганде 74. Терзић Вујица, пратилац четничког капетана, кољач 75. Тодоровић С. Никола, агент Гестапоа 76. Трбовић Марко, агент Специјалне полиције 77. Урбанц Станко, агент Гестапоа 78. Фидлер Мартин, агент Специјалне полиције 79. Францен Сима, новинар, сарадник Гестапоа 80. Хемпл Петко, агент Гестапоа 81. Хан Иван, агент Гестапоа 82. др Хорватски Милан, помоћник министра финансија 83. Цветковић Александар, глумац у недићевском радио програму 84. Джудовић Новица, агент италијанске службе 85. Чумић Чедомир, агент Специјалне полиције 86. Смит Јосип, организатор четничких банди 87. Шнебл Душан, агент Гестапоа 88. Штарк Борис, немачки агент 89. Араницки Миомир, агент Специјалне полиције 90. Цветковић Мирослав, джелат из логора Бањица 91. Ћосић Жарко, агент Специјалне полиције 92. Херцег Фрањо, агент Специјалне полиције 93. Димитријевић Градимир, агент Специјалне полиције 94. Худини Јосип, судски пуковник 95. Обрадовић Бранко, агент Специјалне полиције 96. Асковић Божидар, заменик војводе Босиљчића 97. Миловановић Милан, војвода Пећанац млађи 98. Перишић В. Радивоје, војни иследник СДС-а у Ваљеву 99. Синака В. Отокар, немачки војник 100. Игор А. Локар, немачки добровољац 101. Вертаг С. Алфред, немачки тумач 102. Ђорђевић Милутин, војни љотићев иследник 103. Смидлинг Ј. Јосиф, агент Гестапоа 104. Вучићевић В. Добривоје, немачки јатак 105. Даниловић Радојица, агент италијанске службе.
Све смртне пресуде су извршене.

Пратите нас и путем иОС и андроид апликације

Коментари (45)

nenad

11.06.2009. 21:26

Hvala Novosti sto ste konacno smogli hrabrosti i progovorite i o zlocinima posle Drugog sveteskog rata u ime svih potomaka žrtava...

Posmatrac

11.06.2009. 21:34

Zalosne su veoma zalosne ove lazi,hocemo u europu,mladica prikazuju u sarajevu sa vojskom koja ga cuva a svi se prave budale da neznaju gde je.U to vreme tadic je bio ministar odbrane,to je sramno lagati svetu a biti svakodnevno sa tim zlocincem. Isti je slucaj i sa ovim bradonjama koje iskopavate, svi su oni zasluzili metak po kratkom postupku.

Стана

11.06.2009. 22:17

Дедови су побили честите људе да би њихови унуци могли да овако коначно поцепају и распродају Србију! Да су људи које су комунисти побили остали живи, не би Србија данас овако изгледала. Дедови су убијали и отимали, а унуци распордају туђинцима српску муку. Али стићи ће их Лазарева клетва!

Statisticar

11.06.2009. 22:40

Molim redakciju da nastavi sa objavljivanjem imena zrtava ali i da objavljuje imena, fotografije, adresne i biografske podatke zlikovaca koji su uzeli ucesce u svim ovim masakrima biblijskih razmera. Pozivam citaoce da nesebicno u ovome pomognu redakciji. Saljimo komentare sa podacima o onima za koje znamo da su ucestvovali u ovom zlocinackom poduhvatu. Mnogo je onih koji nisu svesni kakvi su zlikovci bili oni koji su ih kao decu i unucad vodili u parkove, kupovali im sladoled, pratili ih i docekivali iz skole. Neka to saznaju i neka se stide takvog olosa ciji su potomci.

Inostranac

11.06.2009. 22:55

Kad malo bolje razmislite, Tito i komunisti nisu mogli nista drugo ni da urade nego da u polumraku pobiju sve sto je moglo intelektualno da ospori otimacinu i teror komunisticke partije... a sve to po ugledu na rusku revoluciju. Jednostavno, nije bilo moguce "na fino" da se otmu ducani, fabrike, institucije... moralo se raditi brzo i efikasno... kakva demokratija, kakvi bakraci, moralo se ubijati, otimati i zastrasivati. Drugog nacina nije bilo... Ne znam sta drugo da kazem sem da se gnusam svega sto su uradili... strahota ... isto kao i revolucija u Francuskoj, ili bilo gde drugde. Krivo mi je jedino sto se ti stradalnici ne rehabilituju a pocinioci zlocina bar kazne uzimanjem imena ulica... sto onog vampira srpskog naroda u kuci cveca, ne premeste na novo groblje ili negde tako, gde bi svako moga da mu se ... na grob, po zasluzi... kako je kome valjao.

udruzenje SPAS Subotica

11.06.2009. 23:13

tragicna je po Srbe istorija predaka...ali...ko pise sadasnje stranice istorije..kada nas mentalno unistavaju svakodnevno..i kada nam uzimaju generacije mladih po ko zna koji put u istoriji...koliko kostiju je nasih predaka trebalo da istrune da bi te iste kosti neko danas od zivih i mogao da iskopa...kojim putem je Srpski narod danas krenuo ni za kosti nam se nece znati.

Ratko

12.06.2009. 00:08

Zlocini komunista su zaista nemerljivi. Od samog pocetka (''Uzicka republika'') su pokazali da im je cilj svih ciljeva osvajanje vlasti i kojim ce se sredstvima sluziti u ostvarenju tog cilja. Tokom celog rata su ubijali gde su god mogli i kad su god mogli. Po tome bi se mogli uporediti sa ustasama (sa kojima su inace saradjivali i pre rata, a i za vreme njegovog trajanja). Na primer, ustase su ubile 210 srpskih svestenika, a partizani preko 400!!! Ipak, da nisu dobijali vise nego izdasnu pomoc zapadnih saveznika u oruzju i ostalom materijalu i da Sovjeti nisu usli u Srbiju komunisti nikada ne bi osvojili vlast jer su bili odbaceni od naroda. Preostale zlocince (kojih ima verovatno nekoliko stotina) trebalo bi radi izlecenja nacije izvesti na sud. Svu otetu imovinu vratiti vlasnicima. Nikad vise komunizam!!!

Darko Antić

12.06.2009. 00:20

Moj komentar na, rek'o bih, odličan članak mr Cvetkovića i pitanje postavljeno njemu ujedno jeste, da li su Ljotićevci, Nedićevci, pripadnici četničkog pokreta, pripadnici Specijalne policije i ostali, znano nam koji, sudili u toku rata rodoljubima, ilegalcima, pripadnicima komunističkog pokreta, partizanima, simpatizerima NOP-a, ako jesu tražim primer, ili je pak bilo malko drugojačije? Pa šta je bilo za očekivati, da će se suditi krvnicima dok je rat, ne zaboravimo, još uvek trajao! Zvanično na teritoriji Jugoslavije, do 15. maja. Da se razumemo, ne sporim da je bilo ubistava i nedužnih ljudi! Jesam za to da se iznese na videlo sve što treba da bi istina bila jedna i jedina! I za vreme rata sa jedne strane i za vreme rata sa druge strane i posle rata. Zločin je zločin i treba ga osuditi uvek, i tada i danas! Pritom mislim i na dešavanja koja su nas zadesila protekle decenije, slučaj Ratka Mladića npr., jer ako to ne osudimo kao narod onda džaba sve ovo vaše pisanje o dešavanjima od pre 60 i kusur godina!!! Veliki pozdrav za mr Srđana Cvetkovića i podrška da istraje u svom istraživanju.

m.m

12.06.2009. 00:57

Sad nije rat , pa zasto se ubija ? A neki nestanu dal noci il podanu bez traga .

daniel

12.06.2009. 02:02

Imate samo jedan komentar i to nerazumljiv a cini se i nerazuman. Zlocini komunista, (na celu sa voljenim Titom ljubicicom i belom i plavom i odvratnim obozavanjem jedne licnosti sumnjivog karaktera do prostackih razmera), zataskavani svih ovih godina su samo odraz dekadentnog drustva. Ti isti zlocini su samo nastavljeni devedesetih godina sto se dalo ocekivati kao sto se ocekivalo i prikrivanje istine koje traje do dana danasnjeg. Da citiram velikog umetnika Miju Aleksica: "Pa dokle majkovicu"?

Жарковац, Жарково - СРБИЈА

12.06.2009. 02:37

У Жаркову је, одмах по упаду комуниста, ухапшен већи број угледних домаћина. Неки су пуштени, а део њих је убрзо ликвидиран "по кратком поступку", без икакве оптужнице или доказане евентуалне кривице за било који преступ. Највећи број ликвидација вршен је у тада рубним деловима села Жаркова - у Макишу и на локацији која је данас позната као "Рупчине". У Рупчинама се још увек налази потпуно необележена и неистражена масовна гробница недужних мештана Жаркова, иако се зна њена тачна локација. Приликом радова на инфраструктури у том крају, пре пар година, пронађен је људски костур на дубини мањој од једног метра. Дошла је полиција (из ОУП Чукарица), стручњаци судске медицине, и - дотичном скелету се од тог тренутка губи сваки траг?! Ни бројна инсистирања Удружења грађана Жаркова "Жарковац" (у име породица жртава послератног комунистичког терора у Жаркову) да се уђе у траг пронађеним посмртним остацима и обави идентификација, до сада нису уродила никаквим плодом. Свако њихово обраћање тим поводом код надлежних је наилазило искључиво на упорно игнорисање и непробојни зид ћутње, која траје и дан - данас...

херој

12.06.2009. 06:37

сад сте се сетили да пишете о томе после 50 година постојанја ваших новина???? зашто то није било писано кад је требало???

ljubica

12.06.2009. 07:27

Ako gospodin Cvetkovic istrazivac ,,savremene istorije,, nesto ,,pronade,, vi odma objavite. Vidi se da je on pravi ,,istoricar,,gde nakupe samo lazi lazi ,lazi,zasto i vi kao dobro citane novine sirite tu mrznju.,dali ima neki urednik ciji su roditelji ili on ziveli za vreme Tita. Da li je moguce da su ostali samo Drazinovci, LJoticevci, Nedicevci i domaci izdajnici i cudi mo se sto nas svet mrzi,sto vise vi budete o tome pisali ,,precemo u EZ jel smo u EZiz ovog zadnjeg rata poznati kao CETNICI. Zaboravljate Srebrenicu jel u inostranstvu za obican narod su to uradili cetnici a nebi me ni cudilo da jesu ,,cetnicki unuci,,.

Enver

12.06.2009. 08:58

Pa eno u Bosni uvijek se pronalaze masovne grobnice srpskih zlocina pocinjenih tokom agresije 92-95.

Dusan

12.06.2009. 09:04

Ljudi moji cemu ovo vodi pa necemo poceti preoravati zemlju trazeci zrtve iz doba Kosovske bitke.Cudan smo mi narod.

pravda

12.06.2009. 09:11

Plašim se da ova nova podela srbije nesluti na dobro, da se ne povovi 45ta

zoran

12.06.2009. 09:25

Очигледно је да се ради о геноциду над српским народом који су починиле комунистичке партизанске јединице с обзиром на број убијених и велики број локација широм Србије а и бивше Југославије верујем да има посла за тужилаштво јер геноцид и овако велики злочин не могу застарити а ни заташкати се

Stevka

12.06.2009. 09:58

to je samo beograd. a kolko je tek poubijano u drugim graodivima kao recimo u krusevcu gde su na bagdali izvrsili pokolj. sve dok mi po srbiji budemo gazili po masovnim grobnicama svojih predaka, sve dotle srbiji nece biti dobro, vec ce biti prokleta i desavace joj se stvari koje joj se desavaju zadnjih decenija. mi nestajemo polako ali sigurno

Aleksandar IV

12.06.2009. 10:12

Imam dovoljno gopdina da se setcam da se vise od 50 godina u ovoj zemlji slavio takozvani Dan pobede i takozvani Dan oslobodjenja Beograda koji su prouzrokovali nekoliko stotina hiljada brutalno likvidiranih Srba i jos vise onih koji su prebijeni i opljackani. Mnogo vise nasih sunarodnika je stradalo od srpske, komunisticke ruke nego od nemace, fasisticke. Tragicno, zalosno ali istinito.

AA

12.06.2009. 10:14

Pa dobro gospodo sto je to cudno! Zar se vi sad osvescujete i ucite istoriju? Pa zar nisu svi ratovi tako zavrsavani, klanjem i eliminisanjem protivnicke strane i onih koji su bili "pretnja" zbog svoje inteligencije i sposobnosti da se suprostave? A opet, da podsetim po cijoj je naredbi sve radjeno. Pa zar ste zaboravili da je Cercil podrzao Tita kojeg je i poslao iz Poljske u Rusiju da se nauci revoluciji i kako da ruse kraljevine, za dobrobit Engleske i ostalog zapada. Zar je onda cudno sto su nas Amerikanci bombardovali i rusili nase kulturno blago, "da se ne sete ko su", tako su govorili. I sta onda imamo da se cudimo sto je srpska inteligencija pogubljena posle rata, kako bi vladao olos i oni koji su mislili da se bore za pravdu, a bili su tako dobro prevareni... Ista se prica stalno ponavlja, jer Srbi ne uce svoju istoriju, vec istoriju onih koji im i ne daju da napreduju i budu slobodan narod. Znaju oni nas, znaju i da imamo srce, pa se ko lesinari okomili ne bi li ga iscupali iz nasih grudi, ne bi li ga sebi nakalemili, ali srce se ne prima kod ubica. Budimo slozni i naucimo se prastanju, jer bilo je zrtava sa obe strane! Onj gore im sad sudi. A mi ovde dole, gledajmo nasu BUDUCNOST!!! Zarad nas i nase dece! Ne dozvolite da vas okupiraju i skrecu vam paznju sa bitnih stvari, jer sad kad treba da smo svi slozni, opet nas razgradjuju!

Blazo

12.06.2009. 10:19

Komunisticki zlikovci i danas ubijaju sve sto je srpsko... Ima Boga. Odmazda je neophodna!

kolubara

12.06.2009. 11:10

za zlocine nad srbima iz srbije niko jos nije odgovarao a mnogi su za to bogato nagradjeni od svog voljenog druga tite.

Bogdanka Lukic

12.06.2009. 12:22

Postovani!!! Mislim da ce posle vise godina izaci delo na videlo.Na ovom spisku nije moj deda Bogdan Borjanovic trgovac iz Beograda.On je bio covek iz senke Ljube Davidovica.Politika je nakon oslobodjenja objavila nekoliko njegovih slika sa Ljubom Davidovicem jer je bio za demokratsko drustvo.Po tatinoj prici u leto 1945-46 godine dosli su po mog dedu.Odveli ga prvo tamo gde je Ruska ambasada pa posle blizu etnografskog muzeja mucen i iznemogao pusten je na uglu Tadeusa Kocuskog i uluce gde ide tranvaj br 5 ubija ga zena partizanka omladinka iz Sapca(ovaj podatak smo tek skoro saznali)jos je ziva, sa nekoliko smrtonosnih uboda nozem .Posto nije dosao kuci pradeda Rade i prababa Jela ga traze i uspevaju da saznaju od coveka ciji je brat bio zeleznicar u Uzicu( tamo se dedina sestra udala) da se dedino telo nalazi u mrtvacnici gradske bolnice pradeda vidno potresen sa suprugom odlazi i unakazeno telo koje su mu pokazali priznaje da je to njegov sin tako da ga gradska bolnica sahranjuje na centralnom groblju i ako smo ubedjeni da u grobu nije moj pradeda nego neko drugi. Saznala sam da su i tatu stalno premestali kod rodjaka i prijatelja. kad je bio mali.Posto je tata dosta tragao za tim saznaje da u Parizu zivi covek i da dosta zna o tome i da je nekadasnji nas diplomata koji zivi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra imao intervju sa njim.Tata odlazi do njega ali on muzatvara vrata pred nosem.U toku prosle godine tata se sastao i sa covekom u Mazestiku koji je kao pristalica kralja emigrirao u London ali mu je rekao:,,Nemoj vise da kopas stradace te.:".Tata neprestaje da istrazuje cak je kontakirao i demokratsku stranku i njihov pokret Ljuba Davidovic ali niko mu nije izasao u susret.Sve je ostalo mtrvo slovo na papiru zeleli bi vise da znamo., tek smo i prosle godine uspeli da dobijemo dedinu umrlicu gde pise ubijen.S postovanjem Bogdanka Lukic.

Joka

12.06.2009. 12:42

Darko Anticu, promasili ste temu... radi se ubijanju i otimacini imovine komunista posle rata. Radi se o pobednickom komunistickom zlocinackom teroru posle rata. Posle zavrsenog rata, u miru, smisljeno i podlo... gadite mi se. Tako da ovo vase pitanje nema apsolutno blage veze sa temom... citiram:"da li su Ljotićevci, Nedićevci, pripadnici četničkog pokreta, pripadnici Specijalne policije i ostali, znano nam koji, sudili u toku rata rodoljubima, ilegalcima, pripadnicima komunističkog pokreta, partizanima, simpatizerima NOP-a, ako jesu tražim primer, ili je pak bilo malko drugojačije?"

bogdan bojanic

12.06.2009. 12:45

sta na ovo kaze SUBNOR?Sta na ovo kazu svi oni koji se ne slazu da se istina sazna?.....kao sta to sada trazite kad mi nemamo sta da jedemo..To je bio pocetak komunisticke diktature..Kako se ona zavrsila i da li se zavrsila..treba malo pocekati.Jedino sto je sigurno, je da se pravda i istina ne mogu sakriti.

Milan D.

12.06.2009. 13:46

Za AA- Evo sta ti je Cherchil rekao: Wintson Chercil-Moja najveca greska u ratu- POMAGANJE TITU!!!! Ovde se radi o izjavi koju je Chercil dao u Briselu u prvoj polovini decembra 1945. Naravno, sve je preuzteo da se ovaj komentar javno ne objavi, ‘’zamagli’’. Prema arhivima Chercil je to javno izgovorio dva puta i u Briselu i u Parizu. U Briselu to je izajvio 10 decembra 1945. koju je prenelo nekoliko belgiskih listova, a to je :’’ da je njegova najveca greska u II svetskom ratu, to sto je pomaogao Titu, napustio Mihailoviceve rojaliste, Titu verovao i indirektno on snosi krivicu sto je cela Jugoslavije ostala u komunistickim sapama’’. U Parizu je izjavio malo drugacije. Vesti o Chercilovoj izjavi na kontinentu su dosle i do samog F.O. negde pred sam Bozic 1945. Medjutim praznici su morali odloziti akciju za nekoliko dana, do pocetka Nove 1946. kad su poceli da pristizu izvetsaji iz Brisela i Pariza. Prvi se javio britanski ambasador u Briselu, sir Hughe Knatchbull-Hugessen, koji je uputio stalnom podsekretaru sir Orme Sargentu 8 januara 1946. izvestaj u kom se kaze sledece: ‘’ Vi ste ( vec) verovatno videli izjave u stampi u raznim zemljama, da je u stvari g. Chercil, dok je boravio u Briselu, napravio izvesne obzervacije o Titu. List’’ Time and Tide’’ od 29 decembra 1945. doneo je sledece: ‘’ Kad je g. Chercil nadavno boravio u Briselu, izjavio je, prema belgiskom zurnalu ,,Europe-Amerique’’ od 13 decembra 1945. gde kaze: ‘’Za vreme rata smatrao sam da mogu verovati Titu ( faire confiance a Tito). On mi je obecao da ce postovati Sporazum koji je zakljucio sa Subasicem, priznati karljevsku vladu u Londonu i vratiti morahiju u zemlju. Ja sada dobro vidim( je me rends bien compte) da sam napravio jednu od najvceih gresaka u ratu, a to je bilo dati njemu podrsku’’. ! Slicno ovome belgiski list ‘’Europe-Amerique’’ u broju od 13 decembra doneo je clanak sa naslovom:’’ Sentinelles des Balkans’’.Ova prica je donekle privukla paznju ovde, a ocevidno i na drugim mestima. Na primer primo sam pismo od Owen Malleya, koji je procitao napis u ‘’ Time and Tide’’. Izgleda da je Chercil sve izgovorio dok je bio u Praziju kod ambasadora Duffa. Izvestan Belgijanac, o imenu Baron Jacques van den Branden, prisustvovao je tom ruckus, gde je u biti navedan ta izjava….. Hughe Knatchbull-Hugessen (File No F.O 371-59517 ) A i evo kako vas Zapad samo sto nij napao kad niste priznali leganu izbaranu Vladu iz Londona, koju je Zapad podrzavao a ne zavodjnje stljinistickog komuzma

Misko

12.06.2009. 13:48

Hvala "Novostima" na ovom sjajnom feljtonu. Ovo su primerci novina koje se ne bacaju nakon citanja nego cuvaju u kucnoj arhivi. Verujem da ce oaj put istina biti isterana na videlo. Navodni ( i oni stvarni) cetnicki zlocini su odavno istrazeni i kaznje a nakon toga 50 godina preuvelicavani i izmisljani. Vreme je da se vidi sta to komunisti radili. Poznato je da su u Beogradu, komunisti ubili vise ljudi nego sto ubili Nemaca za sve vreme rata. I moj deda je jedva izbegao streljanje ali ne i zaplenu imovine. Sve zato sto je nekom sumaru u partizanskoj uniformi, zapala za oko dedina radnja i imovina.

Ludwig Boltzmann

12.06.2009. 14:29

Da sam na vasem mestu ja bih organizovao da se pise istina i o Prvom Svetskom Ratu. Meni su neki pricali da je srpska vojska izvrsila genocid nad austrijskim vojnicima. Tekla je krv, zarobljrni, nevini austrijski vojnici su, tako se prica, pisali pisma krvlju. Vreme je da i ta istina izadje na videlo i da se sve kosti pronadju. To je sve nista u poredjenju sa Balkanskim ratom, gde je zaista bilo klanje a o identifikaciji kostiju da i ne govorim. Pravi haos. Turke su ubijali ponoci po hitnom postupku, neke sabljama, u cemu su prednjacili nasa braca Crnogorski Srbi; nikakvog sudjenja nije bilo. Zamisli? Vade se da nisu imali dovoljno sudija i pravnih fakulteta, ali to je samo fora za masovna ubijanja ovih nevinih vojnika. Hvala Novostima sto konacno iznose ove istine o genocidu nad cetnicima. Jedino bih voleo da se iznese i istina o genocidu nad Austrijancima, Ustasama, Nemcima i Turcima. Njihovi potomci to takodje zasluzuju, ako ce se ici sa njima u Evropu.

Lukic Bogdanka

12.06.2009. 14:36

Hvala Vecernjim novostima. Sa suzama u ocima vam se zahvaljujem sto ste nasu porodicnu tragediju objavili a takvih ima jos pa i gore.molim sve koji nesto znaju da posalju na moj e-mail koji je je poznat redakciji hocu da znam ime te zene krvnika grob i da se obelezi mesto gde je stradao barem je to zasluzio. S postovanjem njegova unuka Bogdanka Lukic

Milos

12.06.2009. 14:40

Agime, hvala podsecanju na nesto sto me je najiskrenije obradovalo. To vam je bilo za Skelane, Kravicu i Bratunac. Na zalost nedovoljno.

radan peric

12.06.2009. 15:01

Za sve one koji kazu da se za vrijeme Tita lijepo zivjelo da kazem nije nam taj zivot bio lijep.Tog zlocinca treba eskumirati sa Dedinja u neko katolicko groblje u Beogradu kada ga vec Hrvatska i Slovenija nece.

Darko Antić

12.06.2009. 17:18

Poštovana gospa Joko, daću sebi za slobodu, ako mi ne zamerate, da vas nadalje ovako oslovljavam, noseći se mišlju da vi to zapravo i jeste, pošto složićete se sa mnom, na ovakvim forumima počesto ljudi koriste pseudonime, za razliku od mene samoga, potpisan sam punim imenom i prezimenom i stojim iza svega napisanog i izgovorenog. Ali na stranu to, mišljah i da vam ne odgovorim, ma šta vi mislili o meni, drugačije mi nalažu moje kućevno vaspitanje i građanska kultura, pa ćete dobiti zadovoljenje. Vidim da ste koristeći bespotrebno pretešku reč" gađenje", vi mene pogrešno procenili i da se očigledno nismo razumeli. Isprva, želim da vam se izvinim ako sam vas ikako uvredio, vas ili nekog vama bliskog, ako jeste imali porodična stradanja nakon rata, jer to mi nije ni iole bila namera. Sa moje strane samo iskreno žaljenje i empatija, svakako. Pojašnjenje je sledeće: da se odmah razumemo, izuzetno cenim pregalački i "rudarski" rad mr Srđana Cvetkovića, što sam naveo i u prethodnom postu, podržavam ga da istraje i na njegovom primeru nam je sada znano kako se osećao Odisej između Scile i Haribde, nama je lako, možemo da pišemo i da ne pišemo i da odemo, dok on ostaje da traži istinu noseći sam svoj krst, što jeste ono što je mene i nateralo da se javim i komentarišem, dajući mu i na taj način podršku, možda zanemarljivu ali ipak podršku. Vraćam se na temu i podsećam vas da je mr Cvetković na samom počeku svog članka pisao o oktobarskim dešavanjima u Beogradu, nakon oslobođenja od Nemaca i moji komentari su se odnosili na taj period pa do 15. maja 1945. godine. Tako sam i napisao pa ne vidim gde je zabuna, rat još uvek jeste trajao! Nisam veličao zločine, jer mi tako nešto i ne priliči, konkretno ja sam imao dedu koji je bio kraljev oficir, kraljeva pešadija podoficirske škole u Zagrebu "Kraljica Marije", nije u toku rata želeo da priđe ni partizanima ni četnicima, znao je mnoge barabe i sa jedne i sa druge strane, krvavi građanski rat nije bio za njega, pa je zato umalo izgubio glavu od četnika 1943., a nakon rata, pošto nije bio član komunističke partije, na svoj prvi stan je čekao od 1944-1969, cirka 25 godina, sa troje dece i ženom, uglavnom potucajući se od nemila do nedraga. Je l' da, da je teško biti neutralan i hladne glave! Nego barem mi to možemo da činimo sa ove, sada već ozbiljne vremenske instance, od oko 65 godina. Ne opravdavam ni jedan zločin, pa bio on činjen pod petokrakom, kokardom, polumesecom i zvezdom, krstom ili totemom Kecekoatla! Ono što sam komentarisao oko krvnika na njih i jesam mislio, na krvnike i zlikovce koji to i jesu, pa bili oni sa koje god strane! Za ubijanja, pljačku i otimačinu nakon rata, opravdanja nema, mada mnogi bi to i sada činili Miškoviću, Beku i ostalima, zar ne? Nadam se da se razumemo, jer nadovezaću se na jedan post iz diskusije, podsetivši se Prvog svetskog rata, šta mislite da su pripadnici srpske vojske radili sa Austrougarima i Bugarima nakon saznanja šta su ovi činili po Mačvi, oko Šapca ili na jugu Srbije! Hoću da kažem da krv povlači krv, ili kao što reče premudri Mohandas Karamčand Gandhi "Oko za oko i ceo svet će oslepeti". Inače, ja lično, inkliniram više prema tematici španskog građanskog rata, 1936-1939, pa i na tome kako su oni uspeli da se iskobeljaju od duhova prošlosti, a verujte mi da su ih imali itekako. Stoga, za kraj, svaka podrška Srđanu Cvetkoviću i mladom naraštaju istoričara, da jednom za svagda završimo sa time i da se kosti sa kostima izmire, ako je to ikako moguće!

Marija

12.06.2009. 18:10

Ne amnestirajuci nijedan zlocin ni onoga ko je to uradio, ma sa koje strane dolazio i u kojoj vojsci je bio,zelim da pitam dve stvari.Najpre, da li cemo zlocine jednako tretirati bez obzira ko ih je i u ime cega izvrsio?Ako hocemo, a mislim da trebamo jer neselektivna pravda je nepravda, onda pitam sledece: hocemo li na isti nacin govoriti i o zlocinima cetnika koji su nesporno vrseni? Da su cetnici moju trudnu majku ( sa mnom u stomaku) uhvatili, ja danas ne bih pisala ove redove a bila je Srpkinja, pravoslavka i nije bila komunista.Njena jedina krivica je bila sta je antifasista.

Bojan Zdravic

12.06.2009. 18:23

Jasno mi je da imate pritisak i da ne mozete da objavljujete sve komentare, tako da ni moj danasnji niste objavili. Ovo sto pise, ocigledno, komunista Antic, je zaista uvreda za pobijene civile, njihove porodice i inteligenciju mnogih od nas koji citamo ovo. Jasno mi je da morate da mu date prostor a drugima ne...Ja vam vise necu pisati. Pozdrav

Marija

12.06.2009. 18:41

Molim redakciju za izvinjenje, ali u mom tekstu se potkrala tehnicka greska, pa umesto "jer neselektivna pravda je nepavda" treba da stoji: "jer selektivna pravda je nepravda".Izvinjavam se i citaocima, greska je moja.Hvala unapred za razumevanje.

boki bojanic

12.06.2009. 19:01

Treba biti obazriv kod rehabilitacije.Svaki potomak o svom predku govori sa poštovanjem gotovo uvek pristrsano,nemajući sem emocija druge dokaze.Po nekim insinuacijama partizani su streljali i svoje simpatizere,samo da bi se dokopali njihove imovine,što zvuči poprilično smešno! Ispada po ovakvim tumačenjima da su Banjicu,Staro Sajmištei druge logore osnovali komunisti da bi sami sebe mučili i ubijali.Pa ljudi moji,znate li koliki je bio broj tih najokorelijih podrepaša,koljača,kvislinga ,koji su svesrdno pomagali nemcima loveći po Beogradu svoj narod.Nevinih mi je iskreno žao!

H. Prokopijevich

13.06.2009. 18:46

TITOLJUBCIMA: Pitanje je koliko su Hrvata komunisti ubili u Ustaskom Zagrebu, po oslobodjenju, ili koliko Slovenaca u ProNacistickoj Ljubljani-u Beogradu je za samo nekoliko noci pobijena cela omanja varos.... Ocigledno je da je Titu bilo stalo da Srbiju obezglavi intelektualno i spiritualno, da bi joj rezervisao danasnji status "Beogradskog Pasaluka", i neka onda neko kaze da drug Tito nije imao viziiju za Srbiju ( po kojoj je palio i ubijao jos kao Austrougarski kaplar). Toliko mu je bilo stalo da obezglavi Srbiju da je neposredno po "oslobodjenju" 45-te, licno nadgledao kod Subotice streljanje grupe od oko stotinu visokih Kraljevih Srpskih oficira i generala, koji su se vracali iz ratnog zarobljenistva iz Nemacke, oslobodjeni od strane saveznika. Nisu znali kakva ih Sloboda ceka u Crvenoj Srbiji. Po streljanju su im navukli nemacke uniforme da ih prikazu kao okupatore. Jedan je preziveo da kaze istinu....

žedan istine

14.06.2009. 09:35

komunizam je uništio,bojim se nepovratno,srpsku naciju! Ova Vaša akcija je prava stvar,i hvala bogu što se država setila i ravnogoraca i njihovih potomaka,jer samo istina može dovesti do oprosta i pomirenja.Dok budemo gazili po našim mrtvima,bez groba,slavili krcuna,tita,rankovića i ostale srboždere,nema nam sreće i bićemo osuđeni na prokletstvo!Pa nisu ove nedaće,kroz koje prolazimo bez razloga!Zato naći svaku kost streljanih i dostojanstveno sahraniti!

torcida split

17.06.2009. 00:12

Nisu samo srbi ubijani od komunista.Sjetite se Bleiburga a najnovije Povijesti Vukovara pa će vam biti jasno o čemu govorim. Reklo bi se po zasluzi.