GORNjI MILANOVAC - U burnoj ravnogorskoj i ratnoj istoriji uopšte, četnički štabni oficir Zvonko Vučković, Hrvat, do poslednjeg daha odan vojničkoj zakletvi i Draži Mihailoviću, bio je izuzetno emotivan zbog rasula Kraljevine Jugoslavije, pa ga sintagma "hrabri vitez tužnog lika" najbolje definiše i politički, i borbeno, i psihološki - ističe publicista Vladimir Dimitrijević, govoreći o istorijskoj studiji dr Miloša Timotijevića, pod nazivom "Zvonko Vučković: Ratna biografija (1941-1944)".

Pomenuto izdanje "Službenog glasnika", u ediciji "Sabornik", promivisano je u Muzeju rudničko-takovskog kraja - u Gornjem Milanovcu, u čijem je ataru i Ravna gora - odakle su Dimitrijević, autor i urednik Borisav Čeliković složno poručili da studija nije revizija istorije, niti ideološka priča, već traga za istinom zarad nasušnog srpskog pomirenja.

Zvonimir Zvonko Vučković je rođen 1916. u Bijeljini, od oca Petra, Hrvata iz Vareša, te majke Anke, Srpkinje iz Dalmacije. Za njegovu vojnu karijeru, međutim, najzaslužniji je bio očuh Aleksandar, potpukovnik vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca...

- Davao je čitavog sebe za Trojedinu kraljevinu, kako ju je zvao, pa je nedopustivo da se četnički pokret, čak i u Srbiji, javno poistovećuje sa ustašama. Uz to, studija o Vučkoviću, ratnom komandantu rudničko-takovskog kraja, koji je umro u Kaliforniji 2004, ujedno je i mikroistorija prostora koji je dvaput bio srpski Pijemont: Drugim srpskim ustankom i Ravnogorskim pokretom - zaključuje urednik u "Službenom glasniku", istoričar Čeliković.