JAGODINA - Nema Jagodinca srednje ili starije generacije koji ne zna ime violiniste Živadina Žive Petrovića, koji je svojim sugrađanima, od šezdesetih godina prošlog veka, obogatio mnoge dane i noći. Svojim gudalom ispredao je priču o izvornoj i starogradskoj muzici, ali je bio i prvi muzičar koji je u gradu pod Đurđevim brdom zasvirao - džez. Danas njegovo ime nosi i jedna ulica u gradu u kojem se rodio, umro, i koji je najviše voleo.

Bio je i Grapeli i Carevac u isti mah, i nijedan od njih, uvek svoj. Karijeru je započeo sa "Sedmoricom mladih", koji su bili njegovi školski drugovi u Srednjoj muzičkoj školi u Kragujevcu. Putevima zvezda, "Mladi" su produžili za Beograd, a Živa se, privržen porodici i rodnom gradu, vratio u Jagodinu, gde će ostati do kraja života, 2001. U njegovu biografiju, međutim, upisani su i nastupi sa Mirkom Šoucom, Narodnim orkestrom RTB, Mišom Blamom, ali i vokalnim solistima Nadom Mamulom, Lolom Novaković, Anđelkom Govedarević, Usnijom Redžepovom, Gordanom Stojićević... Danas ga u sećanju čuvaju mnogi, a "Novostima", povodom 80 godina od njegovog rođenja, o njemu pričaju njegove ćerke, Snežana i Biljana.

- Ljubav prema muzici kod nas je bila porodična stvar. Deda Vasilije svirao je violončelo, i upravo on je četvoricu sinova i tri kćeri uveo u svet muzike. Otac i stric Rade svirali su violinu, a stričevi Miladin i Miloš bili su pijanisti. Neko vreme to je bio porodični orkestar, koji je nastupao u studiju Radio Jagodine - priča mlađa ćerka Biljana.


RAZGOVOR SA SLAVUJIMA

Živin dugogodišnji prijatelj i poštovalac, novinar i publicista Dobrica Milićević, seća se tihe, intimne večeri koju je sa njim proveo u jednom seoskom dvorištu.

- Bilo je to nedaleko od manastira Kalenić, kraj Kalenićke reke. Posle ponoći oglasili su se slavuji. Živa nas je stišao, da bi, kako je rekao, malo popričao sa slavujima. Počeo je da im svira kratke melodije, minijature i etide, a oni bi mu, u horu, odgovarali u istom tonalitetu. Bio je to razgovor sa pticama - priča Milićević. Kaže da je ovaj osobeni umetnik platio ceh prevelikoj zaljubljenosti u rodni grad, zbog čega se nije odazvao na bezbroj poziva i ponuda iz Beograda, ali i inostranstva.


SVILEN KONAC

Godine 1969. Živa je napisao i svoj aranžman "Svilenog konca", koji je od tada postao opšte prihvaćen, te se i danas najčešće može čuti upravo u toj verziji, sa "Živinim picikatom". Njegov talenat, ali i instrument, nasledila je unuka Ana-Marija Petrović, mlada violinistkinja, obrazovana najpre u Školi za muzičke talente u Ćupriji, a zatim na FMU u Beogradu, gde je nedavno stekla i master diplomu.