Prava pomama za poligrafima
22. 05. 2013. u 20:53
Agenciju za poligrafsko testiranje masovno angažuju kompanije, a sve češće i porodice. Osnovali je policajci u penziji. Supružnici, roditelji, poslodavci, klijenti
NEMA čoveka koga ne muče dileme i nerazjašnjena pitanja u makar jednom segmentu života, poslovnom ili privatnom. Znajući za ovu ljudsku boljku, trojica pripadnika MUP su, po odlasku iz službe, osnovali neobičnu privatnu detektivsku agenciju, bez špijunaže, nudeći usluge poligrafa privatnim licima.
Penzionisani policajci, poligrafista Dragiša Mališić, bivši načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala Bora Banjac i bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Mile Novaković, za sedam godina od osnivanja beogradske agencije “Mikro”, bili su angažovani za najneverovatnije slučajeve!
- Radili smo po pozivu roditelja koji su želeli da provere da li im se ćerka bavi prostitucijom, da li im se deca drogiraju, a supružnici da se uvere da li su verni kako tvrde - govori, za “Novosti”, poligrafista Mališić. - Ipak, i dalje je najviše poslodavaca koji žele da saznaju od koga poslovne tajne cure iz kompanije, ko od zaposlenih ima veze sa misterioznim nestankom skupocene robe, ili manjkom u kasi.
Detektorom laži godišnje traži istinu više od stotinu poslodavaca širom Srbije, a na njega se, uz dobrovoljan pristanak, priključi više od hiljadu ljudi. Naš sagovornik napominje da je u mnogim preduzećima već ugovorom o radu regulisan ovakav vid bezbednosne provere, ali potvrdu da, ipak, dobrovoljno pristaju na poligrafsko testiranje, ispitanici moraju potpisati pre samog testiranja.
- Kad nas angažuju zbog nestanka robe ili novca, krivci se pronalaze među samim radnicima. Međutim, za curenje informacija u konkurentske firme najčešće su odgovorni najbliži saradnici, takozvani top menadžment, a poslodavac vrlo često baš sa njima nema samo poslovne veze, već su to verni prijatelji od detinjstva, kumovi, rođaci... A to ih mnogo više zaboli od toga što je kompanija “ojađena”.
Ipak, priznaje naš sagovornik, porodični poligraf je daleko turbulentniji od onog koje se radi među zidovima kompanije.
- Desilo se da je suprug insistirao da žena na poligrafu dokaže da je verna, a kad smo utvrdili da govori istinu, ona je zatražila da zamene mesta, te da i on njoj dokaže vernost na detektoru. On je na tom testu “pao” - priča ovaj poligrafista.
U porodici se proverava i ko je ukrao zlato, novac ili zajmio od zelenaša, da li se neko od dece drogira, a kako kaže, to su uvek vrlo dramatične situacije. Na taj korak se ljudi odlučuju kad žele da izbegnu policiju i pisanje prijava, ali ne mogu više da žive u laži.
PRILIKOM testiranja, poligrafista postavlja tri serije pitanja: irelevantna, relevantna i kontrolna. Tokom ispitivanja koje u proseku traje sat, ispitanik odgovara sa “da” ili “ne”.
- Mozak odreaguje čim registruje pitanje, tako da odgovor nije toliko ni bitan - kaže Mališić, napominjući da većina ispitanika prizna kad ih uhvati u laganju.