Životna priča Vladimira Beare: Počelo je u “Plinari”(2)

14. 08. 2014. u 10:13

Između stativa, tamo gde od 11-torice fudbalera jedino golman nema pravo grešku: osam godina u Hajduku, pet godina u Crvenoj zvezdi, četiri godine u nemačkim klubovima

Nogometni klub Hajduk osnovan je 1911. i ubrajao se u najstarije u Jugoslaviji.Za vreme Drugog svetskog rata nije se igralo na "balun", a kada je Split oslobođen "bili" su se već 1946. vraćali sa uspešne turneje po Bliskom istoku...

Skroman stadion kraj "plinare", nedaleko od rive i gotovo u centru grada, bio je, pored fudbalera i mesto okupljanja njihovih tifoza znatiželjnih da gledaju svoj Ajduk kako se priprema za predstojeće utakmice.

Među mularijom na tribinama bio je i 18-togodišnji Vladimir Beara prateći fudbalere koji su se podelili među sobom u šuterskom treningu na gol. Ali, golmana nije bilo. Otišli su i Brkljača i Čulić, a niko od igrača nije želeo da stane između stativa plašeći se oštrih šuteva.

Jozo Matošić, proslavljeni bek Hajduka i reprezentacije, krenuo je ka tribinama da potraži "dobrovoljca". Uočio je visokog i naočitog momka i uperio prst ka njemu.

-Hajde ti stani na branku...Ne boj se, nećemo ti jako pucati!

Sav zbunjen, Beara odgovori:

-Zar ja?

Matošić ponovi:

-Da, ti stani na branku!

Odolevao je sve jačim šutevima, uz apaluze iz gledališta, ali i pohvale fudbalera.

Na kraju treninga Matošić mu je rakao:

-Vidiš, dečko, nisi bio loš. Dođi i sutra na plac.

Luka Kaliterna, stari fudbalski vuk, počeo je da brusi dijamant do blještavog sjaja da bi se Vladimir Beara uspeo do samog sportskog Olimpa i dobio najveće prizanje...

Kada je Crvena zvezda gostovala portugalskoj Benfiki posle utakmice u gostujuću svlačionicu poštapajući se ušao je Rikardo Zamora, predratni golman španske reprezentacije smatran za jednog od najboljih na svetu, obratio se prisutnima i pokazao na Bearu.

-On je najbolji golman na svetu!

Između stativa, tamo gde od 11-torice fudbalera jedino golman nema pravo grešku: osam godina u Hajduku, pet godina u Crvenoj zvezdi, četiri godine u nemačkim klubovima, a izmđu devet godina u dresu reprezentacije -fenomenalan, uvek zasipan aplauzima. Boljeg Jugoslavija nije imala, a u svetu bilo je vrlo retkih čuvara mreže koji su mogli da se uporede sa Vladimirom Bearom.

(Izvesni delovi korišćeni su iz knjige "Veliki Vladimir" Marka Nadalina)

SUTRA: Partizan sam tim se dičim

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (12)

Marko

14.08.2014. 12:27

Zaista nema mjere cinizimu Hrvata u Splitu, kako u vlasti tako i u Hajduku koji su dozvolili da Vladimira Bearu, rođenog Srbina na posljednje putovanje isprate katolički sveštenici, dok se na čelu povorke nalazilo raspeće. A jedna od prvih srpskih vikendica u splitksom zaleđu koju su bojovnici digli u vazduh bila je upravo vikendica Velikog Vladimira.

Donat

14.08.2014. 14:40

@Marko - U novinama se u intervjuu izjasnio za pravoslavca (Vjera se ne mijenja) i za Hrvata (Uvijek sam bio Hrvat). To su njegove riječi. Zar ni na to nije imao pravo?

Marko

14.08.2014. 15:59

@Marko - Pa on je kao pravoslavac trebao da bude sahranjen pod pravoslavnim, a ne pod katočkim obilježjima, izuzev ako za Vas g-dine Donat stoji znak jednakosti između vjere i nacionalne pripadnosti.

Donat

14.08.2014. 17:29

@Marko - Gospodine Marko, iz moga je pisanja jasno što o tom mislim. Naravno da nema znaka jednakosti. Hrvati su većinom katolici, Srbi većinom pravoslavni. Ne mislite valjda da se on nije složio s tim da leži uz svoju suprugu kad i ona ode na drugi svijet.

miki

14.08.2014. 20:04

@Marko - Da je V. Beara htio pravoslavne popove vjerujem da bi izrazio tu želju, međutim gledao sam kako sam govori da se osjeća Splitskim ditetom i Hrvatom i da je rođenjem Srbin ...što se on ili bilo tko ima pravdati što je rođenjem. Ja njemu skidam kapu jer je bio veliki golman i gospodin , isto tako Mitiću , Šekularcu ili Tesli bez čijeg spominjanja ne može proći ni vremenska prognoza..

Gosn Donat:

14.08.2014. 20:32

@Marko - Srbi su i pravoslavci i katolici, najdijasporicniji narod i narod koji je iznedrio najvise novonacija koje bi da sad glume vece nacije od srpske. Covece,osecaj se kako hoces,no nauku, istoriju i antropologiju ne moze niko promeniti, dzaba svi pokusaji. Beara je bio etnicki Srbin -pravoslavac, a Hrvat je po drzavljanstvu i to niko ne spori. Verovatno je i on tako mislio kad je to rekao, zapravo siguran sam u to.To je zavicajna pripadnost. Ne moze se sve staviti u istu ravan.

Donat

15.08.2014. 02:08

@Marko - Jedno je nacionalnost, drugo državljanstvo. On se je držao pripadnikom hrvatske nacije. Mnogi su Slovenci i još brojniji Hrvati postali Srbima. Srpski narod je većinski od nesrpskoga etnosa, kako je to akademik Pavle Ivić rekao u knjizi Srpski narod i njegov jezik. Npr. i razni s prezimenom Piasevoli su Hrvati po nacionalnosti, a korijen im je talijanski. Mnogi u Sloveniji su od njemačkoga materijala. Neki u Gradišću su njemačke krvi, ali su Hrvati, još su brojniji Nijemci koji su hrvatske krvi.

Zoran

16.08.2014. 17:36

@Marko - A ti Donate znas za sigurno da se Vladimir Beara osecao bas Hrvatom a ne Hrvatom kao gradjaninom drzave Hrvatske ? Da ti to Beara nije sapnuo. Da li je postojao razlog da se odrekne svog oca, djeda, majke.Da li je Hrvatska pruzila toliko ljubavi Vladimiru da je on zaboravio svoje korene i okrenuo se onima koji su mu srusili vikendicu, pretili i prozivali upravo zbog njegovih korena.Bice da je sahrana sa pravoslavnim svestenstvom bila preveliki i nezamisliv zalogaj za Split i Hrvatsku.Nismo deca

goran

16.08.2014. 18:51

@Marko - Zorane, Ne znam kako se sve Beara osjećao, a ne znaš ni Ti. Žao mi je ako se u Hrvatskoj nije dobro osjećao, a mislim da bar ponekad nije. Vidim da mu je sin bio katolik i pjevač u crkvi, dakle, brzo je shvatio Vladimir Beara što je Beograd, To su shvatili i mnogi drugi Hrvati. Došli su u Beograd kao Jugoslaveni, otišli iz njega kao Hrvati.

renato

14.08.2014. 20:47

On je hrvatski nogometas koliko i Bobek.. srpski fudbaler.Proslavio se u Srbiji kao igrac. A Beara je vise trofeja osvojio sa CZ nego sa NKH!Ipak, nije to bitno, ali prisvajanje bode oci.Cesto od Hrvata cujemo primedbe da Srbija ne moze prisvajati YU medalje sa OI,SP,EP... a ja kazem da je to pitanje srca! Ako vam je Juga bila tamnica naroda, ,mrzite je i mrtvu, kako onda mozete traziti njene medalje? Bazicno,pravoslavno hriscanstvo kaze da ko postuje svoje mrtve-tome i njegovo naslenje!

Goran

15.08.2014. 02:12

@renato - Naravno je da je sramota kada piše da je Cerar osvojio medalju za Srbiju. Ili u Ljubljani 1970. prva košarkaška petorka bili su Ćosić, Skansi, Šolman, Plećaš i Tvrdić, sva petorica iz Hrvatske, četvorica Hrvati i jedan Srbin.

Aleksandar

15.08.2014. 14:43

@renato - Hrvatska se odvojila od Jugoslavije, a drzava koja "ostaje", ima status pravnog sledbenika prethodne države, dok novonastala država kreće od nule draga gospodo pokatoličeni Srbi. Niko te "Hrvate" nije motkom terao da igraju za Yugu, voleli su je u to doba koliko i svi ostali