Hrvatska: U upotrebi pet pravopisa

ZAGREB
SPECIJALNO ZA ”NOVOSTI”

"NE ću napraviti grješku penjanjem na brjegove."

Čitaocima preporučujemo da pročitaju još jedanput. A ako nisu ni tada razumeli, a verovatno nisu, onda će prevod morati da potraže od nekog hrvatskog jezikoslovca koji upravo priprema novi pravopis. Iako još nije stupio na snagu već sada niko nije sa njim zadovoljan. Tvrdi hrvatski nacionalisti, koji su u jeziku uvek videli i najefikasnije oružje da prikažu kako su Hrvati drugačiji od komšija sa istoka i kako hrvatski i srpski nemaju dodirnih tačaka, smatraju da su i predložene promene premlake.

"Strilica je pogodila grišnika", reći će oni, a u prevodu bi to, otprilike, moglo da glasi "strelica je pogodila grešnika".

A ko je učinio grešku ili griješku ili možda grišku, ko zna. Odgovor ostaje nekom novom pravopisu koji će se tek pisati, a ionako ih je u Hrvatskoj napretek. Rat jezikoslovaca svakako je počeo svom žestinom, jer jedni tvrde da je novi pravopis udar na hrvatstvo, a drugi u njemu vide kompromis koji bi pomirio tvrdu i meku jezičku struju. Predlagači ostavljaju i na primeru reči "greška" kompromis, pa ako neko želi da piše grješka i to će da bude dozvoljeno.

Ako postoje "zadaci" ili možda "zadatci" ili "zadci" za napraviti "uradak" i objasniti o čemu se sve radi, potrebno je pre toga vratiti se u istoriju i podsetiti na to da su se hrvatski jezikoslovci uvek lomili između jezika koji se koristi i nekog izmišljenog, kojim se još u takozvanoj NDH želelo hrvatski "odmaknuti" od srpskog. Ti sukobi jezikoslovaca nisu prestali ni danas, a sada su kulminirali između akademika iz HAZU-a i predlagača novog pravopisa iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dok su na trećoj strani obični ljudi koji ionako govore i pišu bez obzira na to kako im jezični eksperti savetovali. Rekli bismo, normalno, bez "grješka i brjegova", pa bilo to u konačnici slično sa srpskim ili ne!

Petnaest doktora nauka iz Instituta za jezik, predvođenih mladim i ambicioznim dr Željkom Jozićem, nazvanih i "odredom za jezik" po mnogima su čvor oko pravopisa samo još više zapetljali, umesto razjasnili. Do sada su u upotrebi bila četiri pravopisa i nikako se lingvisti nisu mogli da usaglase oko ključnih dilema, a sada je sve još više zakomplikovano, a neke reči koje koriste samo jezični egzibicionisti sada su ponovo dobile pravo na korišćenje. Istovremeno, papa Franjo i Ivana Orleanka su kroatizirani, a ubuduće se glavni sekretar UN Ban Ki-Mun neće da piše onako kako stoji u dokumentima svetske organizacije, Ban Ki-moon, već kao što je to po Vuku, čitaj kako pišeš.

Jezički čistunci tutnje u fanfare da hrvatski treba očistiti od svih srbizama, pa se u rasprave opet vratila i dobra, stara politika. Jer, novi pravopis nastaje za vreme ministra Željka Jovanovića, onog kojem je Zdravko Mamić prebrojavao krvna zrnca, pa je po nekima to znak da i predložena varijanta svakako nije sklona hrvatskom jezičnom čistunstvu.

Bauk pravopisa širi se Hrvatskom već više od dvadeset godina i sada je rezultat da "može ovako, a može i onako". U dvadeset i jednu godinu išlo se sa sedamnaest izdanja pravopisa i kada se mislilo da su se jezičari umorili, evo i novog pravopisa u zemlji koja i dalje nema zvanični pravopis.

Za neke je sve ovo što se sada sa jezikom događa u Hrvatskoj "zaprjeka da se trjeznije razmišlja i izbegne prijeljub". Ili, da malo prevedemo, balansira da svi budu zadovoljni, da se ide na mlin svim jezičnim strujama. Ili, ajmo još jednostavnije: da Hrvati razumeju jezik kojim govore.