On je napravio pesme uz koje su razbijene hiljade čaša, flaša, stolova... i glava... On je smislio "U lijepom starom gradu Višegradu", uz koju je palo milion suza... On je napisao "Siromah sam, druže, nigde nikog nemam"... On je dao život notama "Obraše se vinogradi", po kojima se Šumadija prepozna svuda u svetu... On je dao vetar u jedra dalmatinskoj "pismi" za sva vremena "Kad sam bila mala Mare"... On je zaustavio Ibar vodu... On je lepim gružanskim devojkama posvetio "Lepe li su, nano, Gružanke devojke"... Njegova je "Tekla, tekla reka Lepenica"... "Jesen dođe, ja se ne oženi'... "Ajd' idemo Rado"...

Tamo odakle je gledao Drinu i napisao stihove slavne narodne pesme "U lijepom starom gradu Višegradu", Kragujevčanin Dragiša Nedović bi trebalo da dobije spomen-obeležje.

Stara ideja je pretvorena u novu inicijativu mnogobrojnih kragujevačkih muzičara: da se tekstopiscu čije se pesme i danas pevaju na slavljima širom nekadašnje Jugoslavije, postavi spomenik na Bikavcu, brdu iznad Višegrada, ali i u njegovom rodnom Kragujevcu. Ovu nemeru prvi je pomenuo Bora Dugić, a u svom zahtevu upućenom čelnicima Kragujevca i Višegrada, ozvaničio dr Dragan Bataveljić, univerzitetski profesor i muzičar.

Pesmom je, kako Višegrad, tako i mnoge druge krajeve nekadašnje zajedničke države proslavio upravo Dragiša Nedović. Nažalost, malo ljudi pouzdano zna ko je sve te pesme napisao.

- Višegrađani tu pesmu smatraju himnom svog grada. Razgovarao sam sa njima, spremni su da podrže našu ideju - priča dr Dragan Bataveljić, koji je i član Udruženja estradnih umetnika "Kragujevac koncert". Profesor Bataveljić se godinama bavi istraživanjem dela i umetničke zaostavštine Dragiše Nedovića.

BELEŠKE Dragan Bataveljić,foto M.Luković

Nije Dragiša pisao samo o Drini, Višegradu, svojoj ljubavi Kiki. Pisao je pre svega o Srbiji, Šumadiji, našim rekama, planinama, ali i Bosni, Dalmaciji, Dubrovniku, Splitu...

- Pisalo se dosta o Dragiši Nedoviću, ali i dalje je malo poznato da su njegovi stihovi i pesme masovno svojatani i kradeni. Mnogi su se kitili njegovim stihovima, prepravljali ih po svom nahođenju - priča dr Bataveljić.

Bataveljić je napisao dve knjige o Dragiši Nedoviću. Opisuje ga kao čoveka koji je voleo ljude, iznad svega svoj rodni grad, Srbiju, ali i sva mesta u kojima je bio u potrazi za poslom.

Iz rodnog Kragujevca je sa 16 godina krenuo u svet sa starom gitarom, koja mu je dugo bila i jedina imovina. Govorio je da želi da "narod čuje njegovu pesmu", ali i da on čuje narod i peva o onome što čuje, vidi, oseti. Tako su nastajali i stihovi i sada popularni širom bivše Jugoslavije, ali i van njenih granica. Pisao ih je često na starim kovertama, istrgnutom listu papira, kako su inspiracija i trenutak "diktirali".

- Nije imao muzičko obrazovanje, ali je imao dar od Boga. Nije ga zanimao novac, pisao je iz duše, pevao za prijatelje. Zato su mnogi i krali njegove pesme, potpisivali ih kao svoje, zgrtali novac i slavu. U Hrvatskoj, recimo, i danas misle da je pesma "Kad si bila mala Mare" narodna, iako je stihove napisao Šumadinac Dragiša Nedović - pojašnjava profesor Bataveljić.

Dragiša Nedović rođen je 1916, a umro je 1966. godine u Kragujevcu. Pominje se da je napisao gotovo hiljadu pesama, mada tek za više od dve stotine zasad postoje pouzdani podaci da je on autor. Bataveljić priča da čak ni SOKOJ nema validne podatke, te da imaju tek pedesetak njegovih pesama koje su zaštićene.

STVARAOCI Dragiša Nedović (levo) i Obren Pjevović



"STADE SE CVEĆE ROSOM KITITI"

Među poznatim i popularnim pesmama su i "Prođoh Bosnom kroz gradove", zatim "Tekla reka Lepenica" (nije pouzdano utvrđeno autorstvo), "Jesen dođe, ja se ne oženi'", "'Ajd' idemo Rado", "Na Moravi vodenica stara", "Jesi l' čuo mili rode", "Beograde, grade na Dunavu", "Opiću se, davno nisam pio", "Lepo ti je biti čobanica", "Stade se cveće rosom kititi", "Kosio sam seno, dole kraj Morave", "Zasviraj mi, stara frulo", "Tanko, tanko, Tankosava", "Ništa lepše od naše seljanke", "Čija je ono ružica"...

Tu su i "Kome šumiš, oj Moravo", pa "Harmoniko moja suzom nakvašena", zatim "Pluća su mi bolna", pesma koju je Nedović napisao po povratku iz logora u Drugom svetskom ratu, kada je oboleo od tuberkuloze.

Autor je i pesama "O lipa ti neznanko", "O brodiću beli", "Pozdravi mi Split", kao i "Na Rabu su devojke rumene", "Sinoć u Splitu", "Od Gruže do Splita", "Nad Mostarom kiša lije"...


"IBAR VODA" U SIDNEJU

U recenziji knjige o Nedoviću, poznati Bora Dugić je napisao da je davne 1982. predstavljao Jugoslaviju na festivalu podunavskih zemalja u Novom Sadu. Za početak spleta pesama koje je izvodio, izabrao je pesmu Dragiše Nedovića "Stani, stani Ibar vodo". Doživeo je ovacije publike, ali i divljenje umetnika iz drugih zemalja. Tu pesmu je potom izvodio i u Sidnejskoj operi.

On se još tada obratio čelnicima Kragujevca da se Nedoviću podigne spomen-bista za zasluge u muzičkoj baštini Srbije i grada Kragujevca.

Za njegovu "Siromah sam, druže" mnogi kažu da je autobiografska...


SPOR SA HIMZOM POLOVINOM

Malo je poznato kako je pesma "U lijepom starom gradu Višegradu" dospela u širu javnost. Profesor Bataveljić priča da ju je prvi otpevao Dragišin prijatelj Rade Bajić, u jednoj kafani u Kragujevcu.

- Tada, šezdesetih godina, u Kragujevcu je gostovao Narodni orkestar Radio Sarajeva i pevači Himzo Polovina, Zehra Deović. Otišli su na piće u kafanu u Velikom parku i tu čuli pesmu. Zamolili su pevača da je još jednom otpeva - prepričava Bataveljić.

Neko je to zapisao, nedugo zatim pesmu je snimio Himzo Polovina i ubrzo je postala veliki hit. Izostavljena je, međutim, jedna strofa:

"Ustaj, isprati me, u Srbiju idem svome rodnom kraju, za tobom ću, Kiko, večno da tugujem, jer sam tebe ostavio mladu."

Nedović je tužio Polovinu, koji je priznao autorstvo, a spor je izglađen.