Dušan Proroković: Ustav kao vezni red

17. 04. 2017. u 16:24

Ustav imamo, ali se primena nekih slova zakona elegantno zaobilazi. I Ustav i zakoni se mažu na hleb. Od toga kakva je njihova primena zavisi i kako živimo

Душан Пророковић: Устав као везни ред

Dušan Proroković

UČESTVOVAO sam svojevremeno u višemesečnoj polemici koja se odvijala u senci pitanja: da li se Ustav maže na hleb? Naši evroreformatori i njihovi strani savetnici su nametnuli to pitanje. Govorili su da je pitanje Ustava periferno. Potrebne su nam reforme, reforme i - reforme. Srbija ne može da čeka. Svetla perspektiva je pred nama. U međuvremenu, Ustav je donet, ali se svejedno primena mnogih zakona elegantno zaobilazi. Ili se donose neadekvatni zakoni, jer naši poslanici samo glasaju za puke prevode rešenja iz nekih drugih evropskih država. Ne može to tako!

Jednom delu čitalačke publike, muške pre svega, lakše je objašnjavati političke procese kroz primere iz sporta.

Nedavno je gost našeg fudbalskog saveza bio potpredsednik UEFA. Poručio nam je da rešimo problem huligana, inače sledi "katastrofa": izbaciće nas iz svih međunarodnih takmičenja. E sada, katastrofa je kada deca ginu na stadionima, a to što nećemo gledati Partizan kako ispada od "tradicionalno neugodnog" Zaglebja, a Zvezda od "prejakog" Kairata se zove nekako drugačije.

Katastrofa je cela ova priča koja pokazuje koliko su narušeni odnosi u društvu i kako ne funkcioniše pravna država. Na ovim stranama sam već pisao o funkciji društvenog ugovora između vlasti i građana. Ukoliko njega nema, džaba nekakve institucije, izbori i ostali privid. A da bi funkcionisao društveni ugovor, mora postojati pravna država. Bez nje, pre ili kasnije se otvara pitanje: da li države uopšte može biti? I Ustav i zakoni se mažu na hleb. Od toga kakva je njihova primena zavisi i kako živimo.

To je, na primer, vrlo brzo posle "Hejsela", u svetskim razmerama najpoznatije "stadionske tragedije", kada je poginulo 39 ljudi, shvatila Margaret Tačer. Za nju je katastrofu predstavljalo da se nešto tako nastavi. U obraćanju naciji je rekla: "Sramota nas je zbog takvog ponašanja. Moramo izbrisati tu mrlju sa obraza nacije. Mi te ljude moramo odvojiti od ostatka društva. Za huligane je neophodno napraviti oštre zakone. Kazne koje se izriču njima moraju biti primer za druge."

Urbana legenda ili ne, tek, prema čaršijskim izvorima, istovremeno je rukovodiocima Fudbalskog saveza Engleske Frederiku Miličipiju i Edgaru Krokeru na zatvorenom sastanku pripretila: "Ili ćemo problem rešiti ili ću vam ukinuti tu ligu i srušiti stadione!" Čisto da bi je shvatili ozbiljno. I počeo je proces donošenja i primene zakona koji je trajao pet godina. Od tada, na engleskim stadionima nema ograda, fizičkih barijera između terena i tribina, nema huliganstva, nema ispada, fizičkih obračuna. Tačerkini zakoni i dalje važe. Pravna država postoji. Vlast štiti građane i društveni ugovor, makar u ovom domenu - funkcioniše.

Kod nas se na hiljadama primera pokazuje da pravne države nema. Da se vratimo na primer iz sporta: u Novom Pazaru se na turniru odbojkaškog kupa ne svira državna himna! Kažu nadležni, da joj ne bi zviždali. Da, bilo bi neprijatno, ali je to kažnjivo po zakonu. Nema nasilja, već tužilac i potom sudije izreknu zabranu održavanja sportskih manifestacija u tom gradu naredne dve godine. Ili deset godina. Pa zviždite koliko hoćete. Ne može po postojećim zakonima? U redu, donećemo nove.

Isto važi i za navijače u Beogradu koji zvižde tuđim himnama. Ne mora UEFA da nas izbacuje, naši sudovi će doneti odluku. Pa neka reprezentacija igra sve utakmice u gostima. Ili nekoliko godina ne mora uopšte igrati. Jer, kada je reč o pravnoj državi i društvenom ugovoru, stvari počinju da izmiču kontroli. U "Goši" se radnik obesio. Poslodavac više godina nije poštovao ni ugovore ni zakone, a da nikakve reakcije nadležnih inspekcijskih službi nije bilo. Valjda zato što je poslodavac strani investitor. Možda smo mu još nešto i platili da dođe kod nas? I koliko je sličnih primera. Svakodnevno čitamo o njima. Ni evrointegracije, ni bezglave reforme nam neće pomoći da toga bude manje. Ali hoće uspostavljanje pravne države. Donošenje zakona koji su nam potrebni da bismo uočene probleme rešavali i njihova rigorozna primena. Bez toga nema države.

Dušan Proroković, Centar za strateške alternative

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

smb

17.04.2017. 17:29

odlican tekst. mala dopuna: zakone sprovode institucije ne politicari, u tome je problem u srbiji. zakon se sprovodi i NAD POLITICARIMA, bar kod nas na zapadu. kada se kaze i pise zakon vazi za sve to se i sprovodi. cekam ministra pravde i policije koji ce duplirati broj policije, broj ljudi u pravosudju. kad negde pise smrt... nekome to je pretnja svuda u svetu, osim u srbiji. reaguje javni tuzilac po sluzbenoj duznosti protiv SVAKOG koji preti, osim u srbiji. to je "nema zasticenih". pozdrav.

Prosecni slepac

18.04.2017. 09:28

Srbija je toliko bogata prirodnim bogatstvom da sledecih pedeset godin da udvostucujemo potrosnju nebi mogli da potrosimo. Ustav treba da predstavlja to bogatstvo, politickim rezultatima, kao drzavni cij, pravnom formulacijom u ustavnom tekstu. Novac je naj vazniji upravljacki mehanizam u drzavi ali novac sam po sebi nije odlucujuci za ostvarenje drzavnog cilja.

Окупирана држава не може да буде правна држава!!

18.04.2017. 12:54

Тачно, али ко је г. Пророковићу видео да се закони поштују у колонијама и окупираним земљама? То нису никад биле правне државе. Видите да је Скупштина изгубила смисао а и судска власт такође служи постављеном намеснику. Избори? Смејурија, победник је онај кога бира окупатор (Брисел и Вашингтон у овом случају). Дакле, правна држава се не може успоставити без ослобођења од окупатора и колонизатора, и то је факат!!!