GLEDANO sa stanovišta odnosa snaga velikih sila na globalnom nivou, položaj Srbije je u mnogo čemu bio lošiji 2007. nego danas. Pa, opet, uspeli smo tada da održimo institucije Srbije na KiM, ograničimo broj priznavanja lažne države na ispod četrdeset, iniciramo niz akcija u različitim međunarodnim organizacijama. Saveznici se mogu naći, ali pre svega Srbija mora imati jasnu i trezvenu politiku, da bi saveznici znali šta podržavaju.

Dušan Proroković, direktor Centra za strateške alternative, autor knjige „Geopolitika Srbije“ i nekadašnji državni sekretar za KiM, ovako odgovara na pitanje da li je međunarodna podrška Beogradu po kosovskom pitanju zaista „tanka“ i ima li načina da se osnaži, s obzirom na to da je u finalu dijaloga sa Prištinom premijer Ivica Dačić konstatovao da je Srbija geostrateški u veoma nepovoljnoj poziciji.

- Srbija liči na pijanca koji svako jutro počinje rečima kako je alkohol štetan, a nijedno veče ne dočeka trezan. Ako je premijer Dačić svestan teške geostrateške pozicije, pitanje je zašto ništa ne čini da je popravi. Za zapadne centre moći kosovski status je rešen u februaru 2008. Sve posle toga je bilo odobrovoljavanje ili pritiskanje Srbije da taj status prihvati. Daljim činjenjem ustupaka zbog obećanja ili popuštanjem pred pritiscima Zapada, Srbija će samo pogoršavati ionako lošu geostratešku poziciju. Saveznici se moraju tražiti na drugim stranama - kaže Proroković.

* Kako tumačite to što srpske zvaničnike kolege sa Zapada poslednje vreme češće tapšu po ramenu nego ranije, a ipak, retki su oni koji po kosmetskom pitanju nastupaju partnerski?

- Nikolaja Čaušeskua je britanska kraljica odlikovala nekoliko dana pre nego što je bio streljan. Pustite tapšanja po ramenu i izlive ljubaznosti. Sve je stvar interesa, a srpski interesi se već dugo ne poklapaju sa interesima dveju vodećih zapadnih zemalja - SAD i Nemačke. Za Vašington i Berlin Srbija je deo problema, a ne deo rešenja. Veće razumevanje za srpske interese u zapadnim prestonicama moglo bi se pojaviti samo u slučaju drastičnog pogoršavanja američko-nemačkih odnosa.

* Povremeno čujemo predloge da bi pregovarački proces oko KiM trebalo vratiti pod okrilje UN. Ima li garancija da bi se sporazum u tom formatu postigao?

- Da li bi se sporazum postigao, to je druga stvar. Ali, Srbija bi tako bolje zaštitila sopstvene interese. U SB UN ima ko da nas podrži i da nam drži stranu. Pre svih tu mislim na Rusiju i Kinu, ali tu je i niz drugih država, vrlo osetljivih na kršenje međunarodnog prava, među kojima su i članice G-20, BRIKS-a, OIK-a...

* Koliko se način vođenja dijaloga razlikuje sada, kada je medijator EU, od pregovora kojima je posredovao Marti Ahtisari?

- Pravo pitanje je u čemu je sličnost između pregovora tada i sada. Razlika je u svemu, ne samo u medijatoru. Ključna razlika je tema pregovora. Onomad smo imali statusne pregovore, a danas pregovore o tome kako legitimizovati jednostranu odluku Albanaca. Statusno pitanje se više i ne spominje.


NE TRAŽI SE RATOVANJE * SEVER Kosova vidite kao „našu nogu u vratima“. Mislite li da ona tamo može i ostati?
- Geopolitički značaj severnog Kosova je ogroman. Donekle, za Srbiju je to i egzistencijalno pitanje. Od današnjih generacija Srba niko ne traži niti da ratuju, niti da gladuju zbog Kosova. Potrebno je samo da ne pristanemo na kršenje elementarnih prava i principa, da se ne složimo sa pravnim i političkim nasiljem. To je dovoljno da se „zadrži noga u vratima“. Ako nismo čak ni na to spremni, onda nam pomoći nema.

* Šta je potrebno da bi se oko KiM postiglo pravedno rešenje?

- Retka su pravedna rešenja u međunarodnoj politici. Najbolje bi bilo održati balans, ravnotežu moći i stabilnosti na Balkanu. Vraćanje zaključcima Badinterove komisije iz 1992. bi omogućilo takav razvoj, ali sada se to čini potpuno nerealnim. Potpirujući i podržavajući albansku stranu, Zapad je upropastio mogućnost postizanja uravnoteženog rešenja. Od 2008. Balkan je u fazi definisanja „krajnjih rešenja“. Pre svega se to tiče „krajnjeg rešenja“ za albansko pitanje i bujanja velikoalbanske ideje.

* U vreme kada se ekonomska moć uveliko prekomponuje u svetu i on postaje multipolaran, šta bi bila razborita spoljna politika Srbije? Kako razvejati iluzije o umišljenim prijateljima?

- Narod je davno razvejao iluzije koje spominjete, ali takozvana elita nije. Zašto nije? Pa ima tu i neznanja i zabluda, ali i konformizma, sitne koristi i još sitnijih privilegija. Srpska elita ne želi da vidi šta se u svetu dešava. Tako joj je isplativije. Svetski politički sistem se transformiše, to izaziva i određene potrese, koji opet uzrokuju veliku političku krizu na čijem se početku nalazimo. Pred nama su teške godine u kojima će cilj biti što manje izgubiti. Za početak, važno je sačuvati što je moguće više suverenih prava u sopstvenim rukama. Ne odricati se nadležnosti bez preke potrebe u bilo čiju korist. Tako ćemo moći da utičemo na sopstvenu sudbinu.