GENERAL bivše JNA Vladimir Trifunović preminuo je danas, u 79. godini, u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Njegova sudbina ostala je zapečaćena između osuda za ratni zločin u Hrvatskoj i za izdaju u Srbiji.

Naime, 22. septembra 1991. godine Trifunović je predao kasarnu u Varaždinu u Hrvatskoj s velikom količinom naoružanja i tenkovima da bi, kako je govorio, spasao 280 vojnika i oficira. Na tacni su bili i životi njegove supruge, sina i ćerke, koji su bili taoci hrvatske vojske. Zauzvrat, od Hrvata je tražio da pripadnicima JNA bude obezbeđen siguran transport do slobodne teritorije.

Na optužbe da je veliki broj vojnika JNA stradao upravo od tog oružja, Trifunović se branio tvrdnjama da su po njegovom naređenju podređeni onesposobili tehniku i borbena sredstva, a da neprijatelju nisu ostavili gotovo ništa. I da je kasarnu predao da bi sačuvao živote vojnika i oficira.

- Jedini sam general kojeg je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što ga nisam počinio - govorio je general.

Njemu je prebacivano što nije srušio branu da potopi celi Varaždin, čime bi podavio sopstvene vojnike, kao i građane.

Tri godine posle ovog događaja, u Srbiji je, za veleizdaju, osuđen na 11 godina zatvora, od kojih je dve godine bio u zatvoru u Požarevcu. Tokom sudskog postupka, u pritvoru je proveo 547 dana, za koje se kasnije dokazalo da su bili bespravni. Posle snažnog pritiska demokratske javnosti, 1997. godine, abolirao ga je Zoran Lilić, tadašnji predsednik SR Jugoslavije. Vrhovni sud Srbije je 2010. godine ukinuo presudu protiv njega i dvojice njegovih oficira - pukovnika Berislava Popova i Sretena Raduškog.

OSLOBOĐEN I U SLOVENIJI O SVOM slučaju general Vladimir Trifunović objavio je tri knjige - "Moja borba za istinu", "Buđenje savesti - u borbi za istinu i pravnu državu" i "Neću milost". Osim suđenja u Hrvatskoj i Srbiji, suđeno mu je i u Sloveniji za ratni zločin nad civilima 1991. godine. Ovih optužbi je oslobođen.

- Vlado Trifunović, Sreten Raduški i Berislav Popov bili su žrtve sudskog progona i političke kampanje tokom devedesetih godina - govorio je, za "Novosti", posle ukidanja presude, Vlada Đerić, jedan od advokata oficira Varaždinskog korpusa JNA. - U tom progonu i kampanji oni su označeni kao izdajnici i osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne samo zbog toga što su uspeli da spasu vojnike iz opkoljenih kasarni u Varaždinu 1991. godine. I umesto materijalnog, sebe žrtvuju u bezizglednoj borbi.

Za isti događaj, Okružni sud u Varaždinu 1993, pravosnažno ga je osudio za ratni zločin na varaždinskom području, ali je Županijski sud u Varaždinu, na njegov zahtev, 2013. odlučio da obnovi postupak.

Sa Ministarstvom pravde Srbije, sredinom 2011, potpisao je ugovor kojim mu je zbog neosnovanog boravka u pritvoru plaćena odšteta od 6,2 miliona dinara.

- Prihvatio sam ponudu države jer razumem vreme i okolnosti u kojima se nalazi, ali bih bio nepravedan ukoliko ne bih i ovoga puta ponovio da nema tih para kojima bi mogao da se plati moj i uništeni život moje porodice - kazao je, za "Novosti", general Trifunović. - Sina sam izgubio. I zdravlje. Uveče, kad ugasim svetlo u sobičku beogradskog "Bristola", ponekad i budan dočekam jutro... Sad me još vi pitate: šta ću sa tim iznosom? O tome ne mislim. O krovu nad glavom, dostojnom svakog čoveka, naravno, razmišljam.

Ipak, do kraja života, general Vladimir Trifunović ostao je da živi u sobičku hotela "Bristol".

Ispraćaj nekadašnjeg komandanta Varaždinskog korpusa JNA do večne kuće u rodnom Prijedoru, u Bosni i Hercegovini, biće u petak u 10 časova ispred kapele VMA.


USKRAĆENO PRAVO NA STAN

GENERALU Trifunoviću u Hrvatskoj je uskraćeno i pravo na stan. Iako je imao stanarsko pravo, nije imao pravo otkupa.

- Tokom 43 godine staža u Vojsci, smatram da sam zaslužio krov nad glavom - rekao je general, za "Novosti", pre pet godina. - Tokom tih godina izdvajao sam za stambene doprinose. Valjda će se i u tom problemu naći pravična vaga pred hrvatskim sudovima.