DA LI ste upućeni u pravo značenje reči "ambrozija", "adžuvan", "apriori", te crkvenoslovenskih leksema "rab", "iže", "iskoni"? Koliko termina možete da nabrojite pod odrednicom "trudna žena"? Verovali ili ne srpski jezik je samo u dva dijalekta "prepoznao" čak 14 termina: "trbata", "noseća", "teška", "kormata", "bređa", "đetinja", "sandruga", "bremenita", "nejaka", "kruta", "tegobna", "drukša"...
Ako je tačno da se kroz rečnik jednog jezika u velikoj meri oslikava kultura njegovih nosilaca i dodiri koje je on u prošlosti imao sa drugim jezicima, srpski jezik nesumnjivo poseduje ogromno kulturno nasleđe i tradiciju.
Možda je upravo to stručnjake Instituta za srpski jezik SANU nagnalo da uz već započeti "Rečnik srpskog književnog i narodnog jezika" SANU krenu sa objavljivanjem ostalih srpskih rečnika, kao jedno od najboljih svedočanstava o našoj bogatoj jezičkoj i kulturnoj baštini.

TRAGOM SRPSKIH PROSTORA

PRVA knjiga velikog "Rečnika" SANU, koji predstavlja jedan od najvažnijih i najobimnijih projekata srpske nacionalne nauke i kulture, izašla je 1959. godine. Trenutno je u izradi 17. tom, što čini polovinu.
- Građa na kojoj je zasnovan rečnik ispisana je na oko 7.000.000 listića i sadržaće više od 400.000 odrednica. Glavni rezultat rada na ovom višedecenijskom projektu, koji u prvom redu podrazumeva lingvistička istraživanja savremenog srpskog književnog jezika, jeste opisni rečnik tezaurus sa celokupnim leksičkim fondom srpskog jezika - počinje priču za "Novosti" prof. dr Sofija Miloradović iz Instituta za srpski jezik (Dijalektološki odsek).
Upustivši se u "avanturu" dijalektoloških istraživanja srpskog jezičkog prostora profesorka Miloradović otkriva:
- Svetlost dana uskoro će "ugledati" i Srpski dijalektološki atlas, na čijoj izradi trenutno radi naš tim saradnika. Gotovo tri decenije prikupljana je građa, a kuriozitet je što ćemo mi biti prvi u okruženju.
Formiranje elektronske baze dijalekatske leksike srpskog jezika, znatno bi olakšalo i ubrzalo čitav proces izrade.
- Atlas će ponuditi celokupan pregled dijalekata na srpskom jezičkom prostoru od Bele Krajine u Sloveniji do severa Makedonije i Skadra u Albaniji, na drugoj strani do mađarske granice i rumunskog Banata. Uzimali smo građu iz srpskih i hrvatskih krajeva koji su danas raseljeni - priča prof. Sofija Miloradović, poručujući da tek posle prelistavanja dijalektološkog atlasa saznajemo koliko je ogromno bogatstvo srpski jezik poneo kroz istoriju.
Dr Jovanka Radić, takođe član tima dijalektologa pri Institutu, kaže da atlas obuhvata ukupno 764 geografska punkta, od kojih čak 373 pripada istočnohercegovačkom dijalektu.
- Od susednih zemalja, govore ovog dijalekta srećemo u Albaniji, Makedoniji, Rumuniji, Mađarskoj, Sloveniji i naravno Hrvatskoj i BiH - ističe dr Jovanka Radić.
Kao interesantan primer ona navodi galipoljski govor - govor galipoljskih Srba koji su posle vekovnog boravka u Turskoj u vreme Prvog balkanskog rata krenuli nazad u zavičaj.
- Ovaj govor pripada smederevsko-vršačkom govornom tipu. Srbi iz okoline Jagodine davno su raseljeni i kada su se masovno "pokrenuli" u stare krajeve, zaustavili su se u Pehčeru u Makedoniji, gde je i zabeležen govor, koji je po njima, nazvan galipoljski - podseća dr Jovanka Radić.

SAČUVANI OD ZABORAVA

"SRPSKI jezik je mnogo bogatiji od onog osnovnog fonda reči koje ljudi koriste. Iako se etimologijom kod nas bavi mali broj ljudi, to je jedan od najboljih načina da sačuvamo tradicionalno jezičko blago."
Ovako prof. dr Aleksandar Loma, dopisni član SANU i šef Etimološkog odseka Instituta, najavljuje nastavak projekta izrade "Etimološkog rečnika srpskog jezika", koji je još 1982. godine inicirao akademik Pavle Ivić.
- Etimologija je najtešnje vezana za istoriju jezika i za komparativnu lingvistiku, pa putem poređenja srodnih jezika možemo da rekonstruišemo jezičku praistoriju. Tako se utvrđuje šta koja reč znači, iz kog jezika dolazi, ima li sličnosti sa terminima u srodnim jezicima - priča prof. Loma.
Ovu svoju tvrdnju naš sagovornik ilustruje primerom da u "Etimološkom rečniku" za reč "ala" stoji čak šest značenja: južnoslovenski dijalektizam koji označava "mitološku neman", praslovenski uzvik čuđenja ili divljenja, imenica turskog ili arapskog porekla koja označava tetku po ocu, "posuda za ceđenje voća" ili "zahod".
Podsećajući da je valjan etimološki rečnik bitan element kulture svakog naroda, Loma ističe da je prva sveska, objavljena 2003. godine, obuhvatila oko 700 odrednica (slovo A), dok će druga sveska, koja je u izradi, sadržati više od 1.000 termina. Na pitanje da li Srbi dovoljno poznaju svoj jezik i značenje reči koje svakodnevno izgovaraju, profesor Loma kaže:
- Beogradska etimološka škola "ponikla" je pre skoro četvrt veka, ali se bojim se da smo u poznavanju jezika organičeni na uski krug stručnjaka koji se bave tom oblašću. Oni koji žele ipak mogu da budu informisani.
Prema rečima Jasne Vlajić-Popović, višeg naučnog saradnika Instituta, iz "Etimološkog rečnika" moći ćete da saznate i: da su "ajvar" i "kavijar" zapravo jedna ista reč samo pozajmljena različitim putevima, da "avlija" baš i nije pravi turcizam, već reč grčkog porekla koju smo primili preko turskog, da su "ašov" i "alas" hungarizmi. Ona podseća:
- Mnogi će se iznenaditi saznanjem da "aće" nije samo šlager sa najnovijih reklama kojima nas bombarduje hemijska industrija, već stari srpski veznik slovenskog porekla, u značenju "ako", Avala nije samo planina, već turcizam za "pregradu", a armija albanizam za "zaraznu konjsku bolest".
Radoznalima, ovaj interesantni rečnik može da otvori još jedna "vrata saznanja".

JEVANĐELJA
GRAĐA iz više od 30 rukopisnih jevanđelja od 12. do 16. veka (na više od 100.000 listića) sa osnovom u staroslovenskom "Marijinom jevanđelju" (nastalo na širokom području srpskih govora pre 1.000 godina), ući će u "Srpskoslovenski jevanđeljski rečnik".
Obrada nasleđa starih srpskih spomenika i uobličavanje leksičke građe i iz drugih drevnih spisa, pak, činiće osnovu "Rečnika crkvenoslovenskog jezika srpske redakcije". Viktor Savić, saradnik na projektu kaže:
- Za potrebe "Jevanđeljskog rečnika" i srpske nauke uopšte, kroz saradnju sa studiom "BiZ", načinili smo specijalno staroslovensko pismo "Monah", rađeno prema Hilandarskom ustavu, fontu-replici rukopisa "Četvorojevanđelja" patrijarha Save iz 14. veka.
Savić otkriva da je tim fontom do sada rađen "Račanski pomenik" i "Beogradski parimejnik", a u pripremi je "Tipik arhiepiskopa Nikodima" i četvrti tom Dušanovog "Zakonika". Podsećajući da je ovaj projekat deo ideje o izradi "Rečnika staroslovenskog jezika" i njegovih nacionalnih redakcija (u Pragu završen "Slovnjik" sa čak 52 sveske), koja je začeta na velikom slavističkom kongresu pre skoro pet decenija, Savić objašnjava:
- Do sada je najznačajniji objavljeni rad na projektu kritičko izdanje Miroslavljevog jevanđelja od Nikole Rodića i Gordane Jovanović. Ovaj rečnik biće jedan od "čuvara" tradicije našeg jezika, kulturnog blaga i starih rukopisa, od kojih su mnogi sa ovih prostora pre nekoliko vekova "razneseni" širom sveta.

REČI
EVO nekih od srpskoslovenskih reči koje su nam danas manje-više poznate, ali u drugom značenju: "brašno" - hrana, "bagren" - purpuran, "bezblagodetan" - nezahvalan, "bezuma" - uzalud, "bled" - laž, prazna šala, "bluditi" - varati se, "bran" - rat, "buj" - lud, "brnije" - blato, "bolezan" - bolest.