Skup pogled na Napoleona
14. 02. 2010. u 21:00
Novosti na licu mesta - Kako izgleda mesto na kojem stanuje ambasadorka Srbije pri Unesku Zorica Tomić. „Salonac“, visoki plafoni, crveni tepisi na ulazu. Prodajna cena kvadrata 10.000 evra
PARIZ
OD STALNOG DOPISNIKA
KIBICFENSTERI zgrade u kojoj živi ambasadorka Srbije pri Unesku Zorica Tomić gledaju na čuveni pariski vojno-memorijalni kompleks Invalidi u kojem je sahranjen Napoleon. U jednom od najluksuznijnih pariskih kvartova, u ne tako dalekom komšiluku, na 1.200 metara, uzdiže se i gvozdena dama, Ajfelova kula. U neposrednoj blizini je i Vojna škola, a iza ćoška je Unesko.
Tragom vesti da Ministarstvo spoljnih poslova Srbije mesečno plaća 7.000 evra za 220 kvadrata u kojima živi Zorica Tomić, pošli smo da obiđemo rezidenciju novog ambasadora Srbije pri Unesku.
Stan srpske ambasadorke nalazi se na broju 15 pariske avenije Turvil. Urađena je u poznatom Osmanovskom stilu, sa samog kraja 19. veka. Spolja ništa naročito, ima mnogo sličnih u Parizu, ali je „vade“ pozicija, nesvakidašnji pogled i, naravno, vanserijski kvartiri.
Na vratima, s ulice, po pariskom običaju, digitalni kod. Bez šifre nema ulaska. U klasičnom hodniku crveni tepih, takođe redovni dekor svih stepeništa malo boljih zgrada u Parizu.
Napolju, reže minus.
Gostoprimstva nema, jer ambasadorka ne želi da razgovara sa novinarima...
Dok obilazimo oko ulaza, na prozoru se pojavljuje kućepaziteljka. Raspitujemo se izokola kakvi su stanovi u zgradi.
- Manje-više su isti. Veliki su. Ali, svi su popunjeni - kaže.
Pokazuje nam visinu svog plafona. Salonska je, oko četiri metra.
U istoj zgradi svoje ordinacije imaju plastični hirurg i zubar.
Raspitujemo se o stanu koji je donedavno bio slobodan za iznajmljivanje i kod vlasnika Filipa Kotisa, koji živi nekoliko ulica dalje, bliže Ajfelovoj kuli.
- Već je izdat - kaže i upućuje na agenciju da pronađemo neki drugi, ljubazno skraćujući razgovor.
Stanovi u kvartu su skupi, ali cena kvadrata ni u drugim delovima grada nije baš bagatelna. Danas se stan u Parizu od 80 kvadrata u boljim reonima iznajmljuje za oko dve do dve i po hiljade evra, za 120 kvadrata treba izdvojiti oko četiri hiljade, pa sedam hiljada za 220 kvadratnih metara i nije tako puno.
Prema zvaničnim statistikama cena kvadratnog metra za iznajmljivanje u Parizu kreće se prosečno od 22,91 evro u najmanje vrednovanom 19. arondismanu, pa do 34,74 u prvom. U sedmom arondismanu, gde se nalazi rezidencija Zorice Tomić, iznajmljivanje jednog kvadrata prosečno košta 33,30 evra. Znači, plaćen je „ispod cene“, mada, cena, s povećanjem kvadrata, istina, opada. Vrednost mu je, dakle, manje-više ta. Pitanje je samo da li kvadratura mora da bude tolika... I na tom mestu.
U Parizu je mnogo ambasadora i rezidencija, i manjih, i raskošnijih, i većih od one u kojoj živi Zorica Tomić. Uostalom, ambasador Srbije u Francuskoj živi u mnogo luksuznijem zdanju, u palati „Tremoajevih“, iz perioda „bel epok“, koja je, čak, upisana na listu baštine grada Pariza, a u sebi krije fantastične pozlaćene drvene oplate sa bareljefom sa scenama iz lova, balustrade od kovanog gvožđa i jedinstvene položene skulpture iznad vrata u glavnom salonu. I Ajfelova kula je bliže. Ali, ova zgrada je u vlasništvu Srbije. Kupljena je i isplaćena za vreme kraljevine, i za nju se kirija ne plaća.
Vrednost rezidencije ambasadora Srbije u Parizu je neprocenjiva. S druge strane, iznajmljeni stan Zorice Tomić vredi, prema aktuelnim tržišnim cenama, oko 10.000 evra po kvadratu, odnosno oko dva miliona evra. Lako se izračuna da bi Srbija do jednog ovakvog stana u vlasništvu mogla da dođe za dvadesetak godina kirije.
Računica je jednostavna. Pariz je skup, a Srbija prema tome treba da se „prostre koliko je dugačka“ i pronađe cenu stana, veličinu i mesto koje želi na skali za ambasadorsko reprezentovanje.
Dok smo odlazili, pažnju je privukao oglas: ulica Turvil, četvorosoban stan, 105 kvadrata, na prvom spratu, Osmanova gradnja, parket, kamin. Cena „samo“ 2.800 evra mesečno. Pozvali smo telefonom. Već je bio izdat.
NAJMAN STANOVAO SKROMNIJE
Prethodni ambasador, pokojni Dragoljub Najman, veoma cenjen u Unesku, živeo je u dvostruko manjem stanu, a u njemu se ne zna ko sve nije bio od visokih zvanica, na večeri i razgovoru. Tu je, doduše, malo teže bilo organizovati prijeme, koji, takođe, iz ugla lobiranja i prestiža, spadaju u opis posla ambasadora. Taj stan u 15. arondismanu danas se iznajmljuje za 3.500 evra, a Najman ga je kao prethodni dugogodišnji uživalac plaćao manje, oko dve hiljade. Dragoljubu Najmanu država nije plaćala ni stan, ni platu, jer je živeo od penzije Ujedinjenih nacija.
TRI MESECA ZA PAKOVANjE KOFERA
ČAK i kada bi Srbija htela da raskine ugovor o zakupu stana Zorice Tomić, to ne bi moglo preko noći.
Ugovori za iznajmljivanje stanova u Francuskoj se u principu potpisuju na tri godine. Ukoliko ni jedna strana u ugovoru ne želi da ga prekine, on se automatski produžava.
Raskidanje ugovora za iznajmljivanje takođe je definisano zakonom. Stanodavac ugovor može da raskine samo iz retkih i posebnih razloga - zdravstvenih, porodičnih, bezbednosnih ili ukoliko zakupac ne plaća redovno kiriju. Raskid mora da najavi šest meseci unapred. Za utehu, ne može ni da poveća stanarinu, osim za godišnji indeks rasta troškova života.
Zakupac stana je obavezan da odlazak nagovesti najmanje tri meseca pre nego što spakuje kofere.
Aleksa
15.02.2010. 00:57
Sramno! Koliko ljudi ima u ovoj zemlji koji imaju i medjunarodnu reputaciju u svojim profesijama, koju doticna ambasadorka nema, koji odlicno govore francuski jezik, koji doticna ambasadorka ne govori, koji imaju diplome prestiznih francuskih skola, i oni nikome nisu potrebni, a nekome se placa necuveni i nepotrebni luksuz, samo zato sto je blizak sa ljudima na vlasti. Za prave kontakte sa ljudima koji se bave kulturom i kulturnom bastinom u medjunarodnim okvirima nije potreban prostor, pogotovo ne kic koji proizilazi iz same cinjenice da mala i siromasna zemlja placa takav luksuz ambasaoru pri Unesco-u, vec licnost i znanje. Da li je to zaista nacin, i da li su to zaista ljudi koji treba da stite interese srpske kulturne bastine?
"Urađena je u poznatom Osmanovskom stilu" - hteli ste reci u Hausman stilu? Covek je bio Nemac. Sto se tice stana, ocigledno da je doticna ambasorka mogla da nadje malo manji i jeftiniji stan, ali kad vec tudja grbaca placa a ambasadorka stida i osecaja odgovornosti nema rezultat je logican.
Da nije malo mnogo 220 kvadrata za stan,pa makar on bio i ambasadorski?Gospodja ima otvoren apetit,a mogla bi da bude malo dskromnija.Ako je mogao njen prethodnik da bude u manjem stanu i da revnosno radi svoj posao i stekne ugled u diplomatskim grugovima,moze i ona.Ona sigurno nije veci kalibar od gospodina Nojmana.Zato,neka zaboravi cija je simpatija bila,pa neka nadje normalan stan i pokusa da odradi svoj posao,ako ne ,neka ide neko ko moze.
Inace, mogli ste i da dopunite pricu opisom radnog mesta, kad je bal nek je na vodi, sto bi se reklo.
Stvarno sramota da ništa nije htela da izjavi novinaru makar u odbranu onih koji su je tu poslali! A oni jadni se ubiše opravdavajući nju ovde! Ipak nije sve u poštenju i moralu mnogo toga je u parama. Inače možemo naći 5 ljudi koji su kvalifikovaniji od nje i znaju više o kulturi tako da se nameće pitanje otkud ona baš na tom mestu? Koje su to zasluge?
Komentari (11)