U NAŠEM sećenju i u svojim nezaboravnim knjigama Slobodan Selenić je ostao gospodin pisac, rekao je otvarajući knjižaru sa imenom autora romana "Memoari Pere Bogalja", "Prijatelji", "Timor mortis", akademik Dušan Kovačević. Kod Selenića, "pisca sudbina ljudi, ulica i života svoga grada", kako je kazao, diplomirao je i kao student i kao prijatelj.

- Većinu svojih priča u romanima i dramama posvetio je ljudima koji su živeli u Beogradu: malobrojnim i umornim starosedeocima znanim kao i "starim Beograđanima" i - s druge strane ulice došljacima u odeći istkanoj u zavičaju ili dobijenoj dolaskom u prestonicu: kožnim mantilima ili modrim odelima, sve zavisi od službe koju su zaslužili, zaradili, dostigli - istakao je Kovačević. - Nesporazum između ta dva sveta u teškim vremenima pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka produžavao je agoniju "građanske klase", koja se između dva svetska rata stvarala i svojim radom gradila vrednosti kojima se Beograd i dan-danas najviše ponosi. I ti "nesporazumi" - sukobi bili su osnovna nit njegovih romana i drama.

Govoreći na imenovanju knjižare iz lanca "Delfi", sa adresom Terazije 38, Kovačević je naglasio i da je Selenić u jednom trenutku poverovao da je odbolovao stradanje ljudi tokom Drugog svetskog rata - bolest koja je bila povod za većinu knjiga, filmova i pozorišnih predstava:

- I kad mu se učinilo da se vreme smrti, razaranja i svega što je ljudsko preselilo u sećanje i knjige, tragedija se ponovila skoro na isti način kao u ratovima za koje smo mislili da su na ovim balkanskim prostorima zauvek završeni. I to saznanje da se zlo ponovo obnavlja u svom najstrašnijem vidu razbolelo je Selenića. I uprkos njegovom večitom osmehu i optimizmu, brzo je i prerano napustio ovaj svet, koji je istinski voleo - zaključio je Kovačević, koji se prisetio i profesorovog osmeha s kojim je njegov diplomski rad "Radovan Treći" nosio u Atelje 212.

Merima Selenić sa Slobodanovim ličnim stvarima

PROČITAJTE JOŠ: Spomen ploča Slobodanu Seleniću

Selenićeva supruga poklonila je knjižari piščev rukopis, naočare, perorez i olovku.

- Tom olovkom je potpisivao čitaocima "Ubistvo s predumišljajem - ispričala je, za "Novosti", Merima Selenić. - Perorez mu je obavezno stajao na radnom stolu. Imao je težak rukopis. Vrlo često je dolazio sa molbom da mu pročitam šta je napisao, jer je u brzini radio. Na listu na kome je unosio ispravke u tekst "Dramski pravci 20. veka", vide se slova kucana na pisaćoj mašini, ali i ona sitna, dopisana rukom.

Bio je pametan ko pčelica i lep kao neki skandinavski princ - našalio se Nenad Prokić, profesor FDU, koji je na katedri za dramaturgiju nasledio Selenića:

- Predstavljao je uglađenu, pametnu, lepo vaspitanu Srbiju, onu koja danas sedi negde u zapećku.


VRATITI SPOMEN-PLOČE

SA zgrade u kojoj je stanovao Slobodan Selenić, ali i Mića Popović i Antonije Isaković, na Studentskom trgu 19, nepoznati vandali pre dve godine odvalili su i ukrali spomen-ploče, njima u čast podignute u zajedničkoj akciji "Večernjih novosti" i Ministarstva kulture, "Vratimo dug piscima". Naš list pokrenuće inicijativu da se ove table ponovo postave, u čemu imamo podršku gradskog menadžera Gorana Vesića.