UZ melodije pesama "Jedan dan života", "Mama Huanita", "Bolujem ja", "Tiho noći", "Na te mislim", "Što se bore misli moje", otpratila je danas tužna povorka svog voljenog Marinka Madžgalja do njegovog konačišta na Novom bežanijskom groblju.

Nad večnom kućom omiljenog glumca prijatelji su se još jednom setili "Makija, duše koja je svoje zemaljske dane posvetila ljudima, dokazujući im koliko život može biti lep", umetnika čiji je talenat bio "van prostora i vremena". Taj je dar razvijao od dečačkih dana pa sve do sticanja zasluženog profesionalnog priznanja, onako "razbarušen i lepršav, kakvim ga je bog dao". I premda je kao umetnik tek trebalo da dosegne zenit, svi koji su osetili širinu njegove duše pamtiće ga kao "šmekera starog kova", kao čoveka koji se nije štedeo.

"Biti najveći kada je nateže, to mogu samo najbolji", reči su kojima je Marinkov prijatelj ispratio Makija na neke nebeske scene.

Nekoliko časova pre toga, na sceni Madžgaljevog Ateljea 212, uz probrane snimke njegovih nezaboravnih uloga, desetak najbližih saradnika, kolega i prijatelja oprostilo se od Marinka, govoreći o njegovoj ogromnoj mašti i zaigranosti, glumačkoj inteligenciji i intuiciji, neponovljivom, raskošnom, nežnom i plemenitom talentu pored kog su i svi oni rasli...

Prijateljica još od studentskih dana Tamara Krcunović zahvalila mu se za mnoge divne trenutke, ali i za to što je njima, svojim kolegama, postavljao standarde, a glumica Jelena Đokić otkrila je da su ljudi iz profesije među sobom Marinkov način, sistem i stil igre, osoben i jedinstven, nazvali "madžgaljizacija".

DUGA POVORKA Madžgalja su do večnog konačišta otpratile brojne kolege, članovi porodice, devojka Lana Sekulić, a najbliži prijatelji poznatog glumca Lazar Đurović i Savo Franović nosili su krst, dok je njegova drugarica Maja Đinović nosila Marinkov portret. U povorci su za njima stupali Ognjen Amidžić, glumci Tamara Krcunović, Nenad Jezdić... Nešto dalje od svojih kolega bila je i bivša supruga Marinka Madžgalja, Dubravka Mijatović a u pratnji su bili i Milan Kalinić, Mina Lazarević, Petar Strugar, Olga Odanović, Marko Kon, Nigor i Tijana Dapčević, Milan Đurđević, Mima Karadžić...

- Glumio si beline i ono između redova, a sa redovima se poigravao i bez ustezanja ih bogatio i stvarao život životniji od života samog - rekla je Đokićeva, dodavši da je Marinkov cilj uvek bio da izmami osmeh, kako od publike tako i od partnera.

Aleksandar Srećković, Gordan Kičić i Andrija Milošević su istakli da Marinko za njih i dalje živi i da će živeti uz odjeke njihovog zajedničkog smeha, ali i smeha iz grla neprebrojne publike. Živeće i kroz "fore" koje su kolege "krale" od njega. I Marinkov veliki prijatelj i kolega s one druge, pevačke "strane", druga polovina dua "Flamingosi", Ognjen Amidžić, odbija da poveruje da više nema "verovatno najsvestranijeg i najtalentovanijeg čoveka kog sam poznavao".

Publika je u Ateljeu videla i Marinkovu izvedbu pesme "Kradem ti se u večeri rane", koju je snimio za potrebe serije "Ranjeni orao". Budući da je glumac obožavao muziku i "znao sve pesme ovoga sveta", kako je Kičić konstatovao, njegovi roditelji su izrazili želju da na komemoraciji budu prikazani upravo ti "muzički" inserti, poput Marinkovog izvođenja pesme "Otkad te nema" Zorana Simjanovića za predstavu "Male tajne" Gorana Markovića, poslednju premijeru koju je odigrao. Po želji Madžgaljevih roditelja, prikazana je i numera "Svadbarskim sokakom", izvedena u predstavi "Brod plovi za Beograd", u kojoj je Marinko igrao više od 20 godina sa Goricom Popović.

Svi učesnici komemoracije istupili su na kraju zajedno na scenu i ispratili Marinkovu pesmu uz tapšanje, koje je uz podršku prepunog gledališta preraslo u višeminutni aplauz, poslednji koji je sa scene Ateljea ispratio bravure Marinka Madžgalja.



Komemoracija tridesetsedmogodišnjem glumcu održana je ranije u toku dana u Ateljeu 212 na Velikoj sceni "Mira Trailović".

Da podsetimo, poznati glumac umro je u subotu posle duge borbe sa rakom pankreasa.