Sve dok volite - živite. Meni je ljubav najjača emocija koju doživljavam kao talenat, talenat za život. Svako od nas ima auru, neko duhovno značenje. Najveća sreća je kada vam se aure poklope. Na taj način sam birao i prijatelje, i u svim odnosima mi je uvek bila najvažnija iskrenost, igra "otvorenim kartama". A svoju "životnu formulu" nasledio sam od svog oca pekara. On je tvrdio da sve zavisi od toga kako je čovek zamešen", govorio je Nikola Simić, legendarni glumac koji je svojim darom obeležio naše pozorište, film i televiziju.

Ovog velikog gospodina naše kulture više nema, preminuo je u ponedeljak, 9. novembra, u 81. godini, a njegovoj publici i sugrađanima čini se da je Simić još bio mlad, i da je sve mogao još - da igra, da nas oduševljava svojim likovima, da nas zabavlja, da ga srećemo na ulici kao čoveka koji "nikada ne ustaje na levu nogu, uvek je zadovoljan, retko ljut", kako je pričao o sebi. Iza njega su ostali izuzetna karijera, glumačka posebnost, likovi koji mogu da se smeste u antologije ovdašnjeg glumišta...

"Imao sam malu ulogu posle koje sam drhtao kao prut, jer sam bio uz glumačke veličine: Milivoja Živanovića, Milana Ajvaza, Zorana Ristanovića. Živanović mi je tada rekao: ’Partnera uvek gledaj u oči, a igraj srcem. I tako sam počeo da igram, ali i da idem kroz život - otvorenog srca’, objašnjavao je Simić svoju glumačku "formulu".

Ona se pokazala čudesnom u svim ulogama koje je ostvario, a samo na filmu i televiziji odigrao je više od stotinu likova - od 1957. i omnibusa "Doktor" Vladimira Pogačića, do kultnih ostvarenja jugoslovenske i srpske kinematografije kao što su "Ljubav i moda" Ljubomira Radičevića, "Pre rata" Vuka Babića, "Uzrok smrti ne pominjati" Jovana Živanovića, "Hajdučka vremena" Vladimira Tadeja, "Laf u srcu", "Berlin kaput" i "Moljac" Miće Miloševića, "Lude godine", "Erogena zona" Dejana Karaklajića, "Davitelj protiv davitelja" i "Siroti mali hrčki" Slobodana Šijana, "Lajanje na zvezde" Zdravka Šotre, "Bumerang" Dragana Marinkovića, "Jagoda u supermarketu" Dušana Milića, "Čitulja za Eskobara" Milorada Milinkovića...

KOMEMORACIJA I SAHRANA POVODOM smrti Nikole Simića u petak će na Sceni "Ljuba Tadić" Jugoslovenskog dramskog pozorišta biti održana komemoracija. Veliki glumac će biti sahranjen istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Opelo počinje u 14 časova.

Film "Tesna koža" iz 1982, u režiji Miće Miloševića, po scenariju Siniše Pavića, u kome se Nikola Simić prvi put pojavio u liku referenta Dimitrija Mite Pantića u nekadašnjoj Jugoslaviji imao je milionsku gledanost, a samo u Beogradu videlo ga je više od 500.000 gledalaca... Avanture Dimitrija Mite Pantića doživele su još tri nastavka na filmu, a Nikola Simić je pokazao koliko je glumačke virtuoznosti potrebno za stvaranje komičnih likova.

Na televiziji generacije gledalaca obožavale su ga u serijalima koji čine najbolji deo istorije srpske TV produkcije - "Više od igre" Zdravka Šotre, po kojoj je ostao nezaboravan kao Miroslav Ilić Guliver, "Rađanje radnog naroda" i "Diplomci" Nebojše Komadine, "Vruć vetar" i "Levaci" Aleksandra Đorđevića, u kojoj su Nikola Simić i njegov brat, čuveni glumac Slavko Simić, ostvarili antologijske likove Vuka i Tanasija Tase Lukića, "Vuk Karadžić" Đorđa Kadijevića, "Pozorište u kući" Dejana Ćorkovića... Onda su došli i serijali "Srećni ljudi", Aleksandra Đorđevića i Slobodana Šuljagića, "Otvorena vrata" Miloša Radovića i Miroslava Lekića, "Gore-dole" Miloša Radivojevića, "Porodično blago" Aleksandra Đorđevića i Mihaila Vukobratovića, "Kazneni prostor" Milorada Milinkovića, "Stižu dolari" Mihaila Vukobratovića, "Ljubav, navika, panika" Slobodana Šuljagića, "Ono kao ljubav" Gorčina Stojanovića...

Autor s kojim je najviše sarađivao, čiji su mu likovi još od sedamdesetih godina i "Diplomaca", "Vrućeg vetra", do "Tesne kože", "Srećnih ljudi", "Porodičnog blaga"... doneli najveću popularnost jeste Siniša Pavić:

- Otišao je još jedan veliki glumac, a bilo ih je dosta s kojima sam radio. Nikola Simić je u svakom pogledu bio izuzetan po osobini koja je pripadala samo njemu - kaže Pavić. - Imao je osećaj ne samo za savršenu dikciju i tačke na koje u dijalogu treba stavljati akcenat, nego je posedovao i neverovatan osećaj za ritam scene i celog produkta. To se naročito odnosi na filmove "Tesna koža", gde je on gotovo nametnuo dinamiku koja apsolutno odgovara tom scenariju. Ovaj Simićev dar naročito je bio vidljiv u komadu "Sumnjivo lice" koji je on režirao u JDP, i u kome je igrao glavnu ulogu. Dinamika kojom je doneo Nušića na scenu do tada nije bila viđena u našem pozorištu, i rekao bih da je to jedno od najboljih "Sumnjivih lica" koje sam ikada video. Simić je posedovao i izuzetnu mikro glumu koja je veoma zahvalna za televiziju, ali je umeo i da je u pravom trenutku učini veoma naglašenom i gotovo bravuroznom. Ono što je ostvario u mojim tekstovima ostalo je kao pravi glumački biser - deda Tripka u "Porodičnom blagu", ili oca Ljutića u "Stižu dolari", a i u drugim likovima bio je besprekoran - ističe Pavić.

GORDAN MIHIĆ: IZUZETNA LIČNOST

- OTIŠAO je izuzetan glumac, i to je veliki gubitak za srpsku kulturu. Nikola Simić je bio ličnost koja je zračila neverovatnom energijom, šarmom, darom i ostvario je neverovatnu karijeru. Prosto je nemoguće izdvojiti šta je najbolje od onoga što je uradio, jer je sve što je ostavio našem pozorištu i filmu bilo fantastično. Izuzetno je važna toplina kojom je Nikola Simić zračio - njegovi likovi nosili su duboku ljudskost i mnogo žalim zbog njegovog odlaska.

LjUBIŠA RISTIĆ: JEDINSTVEN

ZAUVEK ćemo Nikoli Simiću biti zahvalni za najvoljeniju i najduže igranu predstavu, čiji je jedinstveni život njegova zasluga. Nije bilo i još dugo neće biti ravnog Nikoli Simiću na našoj sceni: veliki dramski glumac i komičar, izuzetnog talenta, glumačke inteligencije i neverovatne energije.

MILAN GUTOVIĆ: NEPONOVLjIV

- SUMNjAM da će iko posle Nikole Simića umeti da radi kao on - sarađivali smo u mnogim predstavama, filmovima i serijalima, sve što smo radili zajedno bilo je u smehu, s lakoćom i s radošću... Nismo se mučili ni oko čega, on je prosto i privatno bio zanimljiv i prijatan čovek.

JELISAVETA SEKA SABLIĆ: VELIKAN

- NIKOLU Simića ću pamtiti po tome što je bio velikan našeg glumišta. To, naravno, nije preterano originalno kada se kaže, ali je istina, i njegovo mesto se neće skoro upotpuniti. Nikola je bio privržen poslu, do poslednjeg dana je radio, nije stario ni privatno, ni na sceni, i opslužio je svoju profesiju.

BRANKA PETRIĆ: VEČNI KOMIČAR

- ČINILO se da nam je Nikola obećao da će biti večan, a eto, sada nas je napustio. Otišao je jedan od najvećih glumaca i komičara, kojeg smo i posle hiljadu i po izvođenja "Bube u uhu" tokom predstave gledali sa strane, s velikim zadovoljstvom i uvažavanjem svih njegovih glumačkih umeća. Žao mi je što nije na vreme dobio "Dobričin prsten"... Poslednju "Bubu" igrali smo u januaru ove godine. Predstava je bila rasprodata i za naredni mesec, ali, nažalost, Nikola se razboleo.