U humoru je spas

J. LEMAJIĆ

25. 07. 2010. u 20:55

Aleksej Popogrebski, reditelj nagrađen na Palićkom festivalu, kaže da su na njegov rad najviše uticali ruski književni klasici

 

PRIZNANJE „Zlatni toranj“, koje se na Festivalu evropskog filma na Paliću dodeljuje za najbolji film u celini, završilo je u rukama Alekseja Popogrebskog, reditelja i scenariste ruskog filma „Kako se završilo leto“.

Pored nagrade na Paliću, film o dva čoveka koji se nalaze izolovani u polarnoj stanici u Severnom ledenom okeanu, nedavno se iz Berlina vratio sa tri „Srebrna medveda“, a čeka ga i festival u Sarajevu. Dobijena priznanja raduju ali, prema rečima mladog reditelja, neminovno i obavezuju.

 

PSIHOLOG
ALEKSEJ Popogrebski (38) diplomirao je psihologiju na Univerzitetu u Moskvi, režirao je više kratkih filmova, a našoj publici poznat je po svoja prva dva dugometražna igrana filma „Put za Koktebel“ i „Jednostavne stvari“, koji su prikazani u Beogradu na FEST-u.

- Nagrade nikada ne treba očekivati, ali im se treba bar potajno nadati, a kada se priznanje dobije u ovako jakoj konkurenciji, gde su okupljeni zaista trenutno najbolji evropski filmovi, a žiri sastavljen od vrsnih poznavalaca sedme umetnosti, onda je zadovoljstvo još veće - priča, za „Novosti“, Popogrebski, i dodaje da je zanimljiv i netipičan scenario, koji krasi Aristotelovo jedinstvo mesta, vremena i radnje, jedan od najvećih „krivaca“ za dobijene nagrade. - Scenario je najvažniji deo filma, ako je on dobro urađen, onda samo pratite liniju kojom vas vodi, i to je 95 odsto posla. Ostalih pet odsto je glumačka igra i improvizacija, zbog toga sam svakog dans dok je film rađen iznova čitao tekst i nalazio mu nove nijanse.

Tako je film koji je pobrao sve pohvale i gledalaca i kritičara, tri meseca sniman na Čokotki, na samom severu Rusije, a inspiraciju za priču o polarnim meteorolozima, reditelj je dobio još kao dečak, čitajući dnevnike polarnih istraživača.

- Filmska ekipa, koju su činili uglavnom ljudi sa kojima odavno radim, bili su potpuno izolovani na Arktiku, što nam je omogućilo da scene snimamo hronološkim redom, a glumci su se smenjivali tokom boravka u tom predivnom ali surovom predelu, isto kao i likovi u filmu, što je doprinelo uverljivosti priče - objašnjava Popgrebovski, i tvrdi da, iako u filmu ima samo dva glumca, nikako nije reč o psihološkoj drami. - Ne verujem u psihološke filmove, niti u socijalni uticaj na čovekovo ponašanje. Odnos između nas i sveta je u nama samima i regulisan je našom prirodom. Jedino što nam može pomoći da poboljšamo život, komunikaciju i otvorimo se prema drugima je humor. Srećni su oni koji ga poseduju.

Pored oca Petra, poznatog ruskog scenariste, na delo Alekseja Popogrebskog, kako sam uvek ističe, najviše su uticali ruski književni klasici, ponajviše Tolstoj, Turgenjev, Čehov, Leskov i Gončarov.

- Dolazeći na Palić, na jednoj trafici usput video sam Čehovljeve izabrane priče i jako se iznenadio kada sam čuo da je vaš list izdao celu ediciju ruskih klasika. To je sjajno, na takvom podvigu bi vam i u Rusiji pozavideli, a to što su knjige prodavane u rekordnom roku, samo govori o književnoj kulturi Srba - zaključuje Aleksej Popogrebski.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije