Glasanje članova Velikog žirija ulazi u sam finiš: poslednje izbore kritičara objavićemo u utorak, kada će na konferenciji za novinare u Vukovoj zadužbini, u podne, biti saopšteno ime dobitnika prestižne nagrade „Meša Selimović“, koju dodeljuje Kompanija „Novosti“.

VLADISLAVA GORDIĆ-PETKOVIĆ (Novi Sad)
1. „KAD JE BILA KNEŽEVA VEČERA?“, Ljiljana Pešikan-Ljuštanović (Pozorišni muzej Vojvodine)
2. „KAJA, BEOGRAD I DOBRI AMERIKANAC“, Mirjana Đurđević („Laguna“)
3. „FORNjARD“, Slobodan Vladušić („Stubovi kulture“)
4. „RUŠEVINA“, Milan Đorđević (MB „Svetozar Marković“, Zaječar)

Knjiga eseja Lj. P. Ljuštanović dragocen je prilog srpskoj teatrologiji iz pera suverenog znalca narodne književnosti, usmenog predanja i folkloristike. Proznu sezonu (ne tako lošu koliko loše čitanu) obeležile su dva njena najbolja, a po svemu različita romana - romantična istorijska travestija M. Đurđević o veselom „etničkom loncu“ međuratnog Beograda i Vladušićeva „krimikomedija“, pinčonovski ep o rađanju posttranzicijskog sveta iz duha genetskog eksperimenta. M. Đorđević piše melanholični traktat o gubitništvu, dugi refleksivni esej koji se igra tehnike „pronađenog rukopisa“.

ALEKSANDAR B. LAKOVIĆ (Kragujevac)
1. „DRUGI SVET IZA SVETA“, Mihajlo Pantić („Povelja“)
2. „LjETOPIS VJEČNOSTI“, Žarko Komanin (SKZ)
3. „OVAJ SVET“, Živorad Nedeljković („Arhipelag“)
4. „LjUBAVNIK NEPOGODE“, Miroljub Todorović („Povelja“)
5. „DLAN&LOPATA“, Miodrag Raičević (Kulturni centar Novi Sad)

Čitajući Pantićeve eseje, impresije i komentare, uveravam se u njegovu moć da dobro protumači književno delo i pisca, da uoči, razluči, naglasi ono osobeno i vredno, ne libeći se ni dobronamernih opomena. Roman Ž. Komanina, odnosno „komadi izgubljene priče“ ispisani su kroz tajnu i psihologiju samrtnog časa žrtve spremne da oprosti dželatima, posebno insistirajući na značaju priče između pamćenja i zaborava, između smrti i vaskrsenja, između dobra i zla. Pesnik Ž. Nedeljković, nenametljiv i ozbiljan liričar svakodnevice, samoironično detektuje da „nevidljivi nas talasi“ istovremeno i „zapljuskuju i uznose“, uspevajući, ipak, da se izdvoji iz kolektivnog jednoumlja i sa izvesne distance uoči realne preteće opasnosti oko svih nas. Pesnički svet M. Todorovića jeste svet reči i svet jezika. U njemu je reč i mera svega, i graničnik, i razlomak, i gejzir, i vulkan i stožer. Nominacijom pesničke knjige M. Raičevića zapravo želim da i Raićević, alijas T. H. Raich, (ne) doživi Vinaverovu sudbinu i da se ne potisnu dometi njegovog pesništva, naročito na planu humora i, u najnovijoj knjizi, muzike.

DANICA ANDREJEVIĆ (Beograd)
1. „LjETOPIS VJEČNOSTI“, Žarko Komanin (SKZ)
2. „PISAC U NAJAM“, Zoran Živković („Paideia“)
3. „DOKTOR ARON“, Vuk Drašković („Srpska reč“)
4. „A AKO UMRE PRE NEGO ŠTO SE PROBUDI“, Đorđe Pisarev, („Agora“)
5. „KAPRICI I DUŽE PRIČE“, Gordana Ćirjanić („Narodna knjiga“)

Posthumanistička era poslužila je Ž. Komaninu da banjanski hronotop estetski suvereno uzdigne na novoantički kraj jedne civilizacije, novomitski položaj jednog čoveka i novomitsku funkciju jezika u svom romanu o fenomenu vremena i istine. Z. Živković postiže artističku i imaginacijsku vezu u literarnoj i stvaralačkoj igri u kojoj kompjuter postaje pripovedački medij omogućavajući parodijsku kombinatoriku više naratora. V. Drašković je pod romanesknom lupom sagledao socijalne i psihološke bolesti nacije i pojedinca. Literarne projekcije ambisa pred kojim smo stali i astralni putevi kojima bismo mogli krenuti, donose i fizičku i metafizičku projekciju (ne)iskustvenog u ovom romanu. Đ. Pisarev je u problematizaciji i relativizaciji sveta otišao možda najdalje i najoriginalnije. Obrćući i demistifikujući stvarnost i san, on je, u sadejstvu fakta i fikcije, antikanonski proglasio smrt knjige - predmeta i rađanje knjige - bića kao usmeni liber mundi. Potvrđujući svoj lucidni, urbani diskurs, inteligentno i osećajno u isti mah, G. Ćirjanić je nastavila sa literarnom fuzijom španskih i beogradskih iskustava. To je prosto sjajna proza kultivisanog, sofisticiranog izraza.

VLADIMIR ARSENIĆ (Zrenjanin)
1. „SEDAM STRAHOVA“, Selvedin Avdić („Algoritam media“)
2. „PTIČIJE OKO NA TARABI“, Milena Marković (LOM)
3. „TRI SLIKE POBEDE“, Zvonko Karanović („Laguna“)
4. „VREME SMRTI I RAZONODE“, Tomislav Marković (VBZ)
5. „KAJA, BEOGRAD I DOBRI AMERIKANAC“, Mirjana Đurđević („Agora“/“Laguna“)

Avdićeva knjiga, sa izvrsno izgrađenom atmosferom, ne boji se da postavi pitanja ni da ponudi odgovore koji neće prijati svim ušima. Hrabra naracija koja sledi sopstvenu logiku, noćne more života u posleratnoj Bosni, i preispituje ulogu sopstvenog naroda u popularnom ratnom sportu sa ovdašnjih prostora poznatijim po imenu ratni zločini. Jedan od najautentičnijih glasova na književnoj sceni Srbije, M. Marković u novoj zbirci istražuje skokovitom metaforikom, jezičkom hrabrošću i inovativnošću onaj put koji bismo svi morali da prođemo, ali to veliki pesnici čine umesto nas. Ne samo složenošću lika, ne samo snagom obrta, već i ukupnošću atmosfere skupljene na dva različita hronotopa (rat i bombardovanje na Kosovu, s jedne, i Niš posle bombardovanja, s druge strane), Karanović je u najmanju ruku pokazao da je svoje prozaističko umeće izjednačio sa pesničkim. Ovo je roman koji predstavlja vrh prošlogodišnje produkcije. Poezija T. Markovića je poklič kojim se poziva na svrgavanje kulturnog modela jedne trošne i potrošene književno-mislilačke škole. Čitajući ove satiričke stihove nasmejaćete se količini gluposti koju proizvode oni što sebe nazivaju nacionalno odgovornim intelektualcima. „Kaja“ M. Đurđević je jedan od najboljih romana u 2009. Ova knjiga kroz maestralnu, i pre svega zabavnu literaturu progovara o vrhunskim moralnim načelima, o odnosu prema Drugom i drugačijem i o blagonaklonom prihvatanju različitog kao ravnopravnog.n

Čuvaj se mržnje da ne pogriješiš prema sebi i prema drugima.
(„Derviš i smrt“)