SRBA IGNjATOVIĆ, Beograd
1. "TROMOSTOVLjE, PONORI, TREPTAJI", Zoran Vidojević ("Filip Višnjić")
2. "NAŠA STVAR", Andrej Jelić Mariokov ("Narodna knjiga")
3. "KOŽA OD REČI" Zoran Milisavljević ("Apostrof")
4. "NA DRUGOJ OBALI", Radiša Dragićević ("Bakar")
4. "PAŠIĆ I ČETIRI KRALjA", Živorad Lazić ("Zograf)
Eseji Zorana Vidojevića objedinjuju filozofski pesnički doživljaj sveta, erudiciju, misao i tananu deskripciju. Mariokov je žrec koji od etnografije i pripovedanja stvara uzbudljivu pesničku materiju udahnjujući novi život potisnutom tradicionalnom vidokrugu. Zoran Milisavljević uhvati se u koštac s najekstremnijom temom - ljudskom smrnošću i ništavošću. Radiša Dragićević stvara i na normativnom jeziku i na dijalektu ispisujući prozu koja se ne može čitati bez empatije, saživljenosti i uznemirene udubljenosti. Da ima književne pravde, njegovo bi mesto bilo u prvom redu naših prozaista. Ovako, "šnjur" odnose - čast izuzecima - nadobudni foliranti i polupismenjaci. Stari majstor Žika Lazić nije izneverio ni ovom knjigom: čitalac ima utisak da je i sam prisustvovao zbivanjima o kojima pisac kazuje. Primedba izdavaču: Despotoviću, ne štedite na korekturi i lekturi, jer je ušteda, spram dobiti, beznačajna.


MILOŠ PETROVIĆ, Kruševac
1. "PRELjUBNICI", Vida Ognjenović ("Stubovi kulture")
2. "MAMA VRANA, TATA VRANA I DECA VRANE", Jovan Radulović

("Narodna knjiga")
3. "ELEMENTI", Gojko Božović (Narodna biblioteka "Stefan Prvovenčani")
4. "PRIČE IZ TRAPA", Miroslav Josić Višnjić ("Narodna knjiga")
5. "ADRESAR IZGUBLjENIH DUŠA", Anđelko Anušić ("Stilos" Novi Sad).
U "Preljubnicima" otkrivamo kuću dobrote, toplu i brižnu građansku porodicu, koja je glavnu junakinju romana usvojila još kao bebu. Dva saznanja, o preljubi i biološkoj majci, izazvala su dramu traženja identiteta. Roman privlači i zvonkim i mudrim jezikom, vitkim dugim rečenicama i dijalogom.
Jovan Radulović u svom umeću pripovedanja dodaje još šest blistavih priča, a u svakoj je srčika koja nenametljivo ali vidno ukazuje na patnju i stradanje srpskog naroda, bilo to na Dinari, kod Kotora, u Zagrebu ili Beogradu.
Knjiga pesama Gojka Božovića lukavo je organizovana od osam tematskih jedinica što čini sa uvodno-završnim pesmama 53 fragmenta. "Elementi" pozivaju na "poravnanje informacija" o raznovrsnim pitanjima, koja se, po pesniku, "pretvaraju u odgovore ostajući pitanja".
Iz svojih papira, iz beleški, iz trapa vadi Miroslav Josić Višnjić bogat kaleidoskop likova, najviše iz beogradske Aleksandrove ulice. U svom velikom zbiru različitosti Višnjićeva proza obeležava jedan neobičan trenutak srpskog pripovedanja.


DUŠICA POTIĆ, Beograd
1. "LAVIRINTI ČITANjA" Alen Bešić ("Agora")
2. "NI LjUBAVI NI HLEBA" Nebojša Vasović ("Povelja")
3. "ISAIJA" Dragan Bošković ("Povelja")
4. "SMEŠENIJA Slavko Stamenić (Zavod za udžbenike)
5. "STAKLENA PRAŠINA" Miomir Petrović ("Laguna")
Pesnik Dragan Bošković i pripovedač Miomir Petrović - dva svestrana intelektualca i stvaraoca. Pesnik osobenog stvaralačkog glasa Nebojša Vasović i pripovedač izuzetnog talenta Slavko Stamenić. I njihov najbolji prijatelj kritičar Alen Bešić tumač teorijskog obrazovanja, suptilni analitičar, dobar znalac književnosti i autor izraženog principijelnog stava. Ako bi moj glas mogao da pripadne samo jednom piscu, bio bi to Slavko Stamenić, čiji je pažljiv odnos prema maternjem jeziku retka pojava na našoj trenutnoj književnoj sceni.


PETAR ARBUTINA, Beograd
1. "TRANSKRIPCIJA" Aleksandra Mokranjac ("Geopoetika")
2. "USPON I PAD PARKINSONOVE BOLESTI", Svetislav Basara
("Dereta")
3. "KOMO" Srđan Valjarević ("Samizdat B92")
4. "TEŠKAŠ" Nikola Apostolović ("Ekselzior")
5. "ČETIRI ZIDA I GRAD" Zvonko Karanović ("Laguna")
Za razliku od prethodnih godina (decenije) ove godine se izbor NIN-ovog žirija umnogome poklopio sa kvalitativnim vrhovima godišnje produkcije, zbog toga su u mom izboru tri knjige iz najužeg izbora. Ostale dve knjige svedoče nešto čega sve manje ima u srpskoj književnosti: originalnost i svežinu. Knjiga "Transkripcija" Aleksandre Mokranjac je jedinstven obrazac intelektualne proze i na ovaj način još jednom skrećem pažnju na ovaj samosvojan književni glas kao i na Nikolu Apostolovića koji sintagmi "urbana književnost" daje sasvim novi kontekst i značenje.