NEDELjA, 9. JUN. VEČE.

U ČUVENOJ "Petici" na Pravnom fakultetu, skoro dve hiljade pari očiju uprto je u televizijski ekran:

"... S obzirom na ovo što se događalo u posljednje vrijeme - demonstracije studenata - želim da kažem svoje mišljenje.

"Ja sam o tim demonstracijama, razmišljajući u toku demonstracija o svemu što je tome prethodilo, došao do uvjerenja da je revolt koji je postojao kod mladih ljudi, kod studenata, došao spontano. Ali da je postepeno, kako su se te demonstracije razvijale i poslije prenijele sa ulice na aule i sale univerziteta, došlo do izvjesnog infiltiriranja raznih nama tuđih elemenata koji ne stoje na socijalističkim pozicijama, koji nisu na pozicijama VIII kongresa Savezna komunista Jugoslavije, koji nisu za sprovođenje privredne reforme. Jednom rečju, došlo je do infiltriranja onih elemenata koji su htjeli da ovu situaciju iskoriste u svoje ciljeve. A ima tu raznih tendencija i raznih elemenata, od najreakcionarnijih pa do onih najekstremnijih, lažno-radikalnih elemenata kod kojih imaju odjek Mao Cedungove teorije. Međutim, ja sam došao do uvjerenja da je ogroman dio, mogu da kažem 90 odsto studenata, poštena omladina, o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa, u kojoj smo vidjeli samo učenika, samo đake u školama, a za koje još nije vrijeme da se uključuju u društveni život naše socijalističke zajednice. To je bilo pogrešno. Mi smo njih ostavili same. Tu svoju grešku mi sagledavamo.

"... MISLIM da su događaji do kojih je došlo na Novom Beogradu mnoge od nas udarili po glavi, neke više, neke manje. Izgleda da su se ljudi malo trgli i da im je sinulo pred očima i u glavama shvatajući šta bi se moglo dogoditi kad radnička klase ne bi bila toliko svjesna, kad ne bi vidjela teškoće na koje ona sama nailazi, pa preduzela izvjesne korake.

"... Zato ja danas moram da kažem ovdje da sam sretan što imamo takvu radničku klasu. A mogu takođe da kažem da sam sreten što imamo takvu omladinu, koja se pokazala zrelom. Evo, najnoviji razvitak na univerzitetima je pokazao da je 90 odsto studenata naša socijalistička omladina koja se ne da trovati, koja ne dozvoljava raznim đilasovcima, rankovićevcima, maocedungovcima i sličnima da kao pretekst da se brinu za studente u stvari pokušavaju da ostvare svoje ciljeve. Naša omladina je dobra, ali mi treba da joj posvetimo više pažnje. Velika je krivnja na nama, a naročito na Savezu komunista, koji se nije dovoljno zalagao i na samom Univerzitetu za rješavanje studentskih problema. I trebalo je doći, evo, do takve vrle nemile situacije, da sada konačno vidite da smo suviše sporo išli, suviše oklijevali, da je to imalo teške posljedice.

"NEKI misle da je ovo do čega je došlo odraz onoga što se događa u Francuskoj, Njemačkoj, Čehoslovačkoj itd. To nije tačno. Nije to odraz toga. To je odraz takvih slabosti, koje su se nagomilale i koje mi danas moramo otklanjati.

"... Što se tiče nezadovoljstva studenata zbog nemilih događaja do kojih je došlo na Novom Beogradu, ja smatram da je to stvar koja treba da se ispita. Ako je ijedan čovjek na bilo kojoj strani prekršio zakone, ili nije ispunio svoje dužnosti, ili je zloupotrebio svoju dužnost - to će rasvijetliti istraga - on mora biti pozvan na odgovornost, bez obzira ko to bio.

"Što se tiče studenata koji su iskazali svoj veoma snažan revolt, to nije stvar koju mi sada treba da pretresamo. Jer revolt do koga je došlo je djelimično i rezultat toga što su studenti vidjeli da sam i ja često postavljao ta pitanja, pa se ona ipak nisu rješavala. Ovoga puta ja obećavam studentima da ću se svestrano založiti za rješenja, i u tome studenti treba da mi pomognu.

"ŠTAVIŠE, ako nisam sposoban da riješim ta pitanja, onda ja ne treba više da budem na tom mjestu. Ja mislim da nijedan naš stariji komunist, bilo koji, koji ima svijest komuniste, ne bi trebalo da insistira na tome da mora ostati tamo gdje jeste, nego treba da dade mjesto onim ljudima koji su sposobni da rješavaju probleme.

"I najzad, obraćam se studentima: vrijeme je da se prihvatite učenja, sada je vrijeme ispita i želim vam uspjeh..."

Poslednje Titove reči budući pravnici dočekali su ovacijama. Dugo se skandiralo "Mi smo Titovi - Tito je naš!". Zatim je profesor Miroslav Pečujlić poveo kozaračko kolo. Talas oduševljenja i trijumfa zapljusnuo je i ostale fakultete: arhitektonci, električari, mašinci, veterinari, ekonomisti, građevinci... svuda se igralo kozaračko kolo.

Na Studentskom trgu, međutim, nije bilo baš tolikog izliva oduševljenja. Na Filozofskom fakultetu Titov govor primljen je sa olakšanjem, ali i sa izvesnom nejasnom slutnjom - šta dalje sledi.

SUTRADAN, na prvim stranicama najznačajnijih svetskih listova posvećen je značajan prostor govoru predsednika Tita:

"Najdirljivije u svemu je to što Tito nije osudio studente... Bivši vođa jugoslovenskih partizana potpuno je u ovom trenutku potvrdio svoj prestiž." (Agencija Frans pres)

"Jugoslovensko rukovodstvo shvatilo je da je razumevanje najbolja politika." ("Mond")

"Tito je jedini državnik u svetu koji je dao za pravo pobunjenoj omladini. Mi cenimo ovaj njegov gest, jer je to dokaz da je on razumeo omladinu, da je razumeo njenu mržnju prema nepravdi." (Dr Dragiša Ivanović, u listu KP Italije "Unita")

"Sa izuzetnom snagom lidera koji je ponovo pokazao nepokolebljivost svog autoriteta tamo gde su drugi ispoljili slabost, Tito je odlučno istakao da će se povući ako ne bude u stanju da utiče na situaciju." ("Tajms")

"U televizijskom govoru predsednik je jasno i bez dvoumljenja stavio do znanja čitavoj naciji da se slaže sa studentskim zahtevima." ("Dejli miror")

ISTOG dana, na prvoj strani "Borbe" pojavio se tekst "Mlado žito i kukolj". Ovaj uvodnik izazvao je veliku konfuziju, jer se u mnogo čemu razlikovao od Titovih stavova koji su objavljeni u istom broju. U uvodniku, za koji se docnije ispostavilo da ga je napisao ondašnji direktor "Borbe" Moma Marković, navodi se:

"Uostalom, nekim političarima nije pomoglo mnogo njihovo iskustvo u celoj ovoj situaciji. Studentski nemiri su neke od njih zbunili, gotovo da ih je uhvatila panika. Tu je, valjda, i razlog što su i izražavali spremnost da brže-bolje prihvate sve studentske parole, čak i najapstraktnije, propuštajući istovremeno da se ograde od svega što je u studentskim akcijama bilo ubačeno spolja ili što je bilo podmetnuto iz političkog podzemlja."

IZ OVIH reči nije bilo teško shvatiti o kom političaru je reč. Zbog toga je Miloš Minić u nekoliko navrata nudio stavku, koja nije prihvaćena.

Iznenađuje činjenica da analitičari junskih "gibanja" nisu uočili jedan detalj. Naime, Marković u uvodniku nedvosmisleno kaže da ga čudi način na koji su neka rešenja čak i zvanično obećavana. A zvanično obećanje jedini je dao drug Tito u govoru na televiziji! No, teško je poverovati da se čovek Markovićevog kalibra usudio u ono vreme da tako nešto i pomisli.

Kasniji razvoj događaja baca više svetlosti na uzroke pojavljivanja "Borbinog" uvodnika.


NIŠTA NIJE SLUČAJNO

JOŠ istog dana, Socijalistički savez Jugoslavije ogradio se od "Borbinog" uvodnika. Tu informaciju saopštio je Radio-Beograd u popodnevnim vestima. Ali dalje se informaciji gubi svaki trag i više nikada nije bila javno objavljena. Moma Marković nije napravio slučajan previd.