NEDAVNO je Svetska banka objavila istraživanje kojim se pokušava dokazati da su pravoslavne zemlje, odnosno pravoslavci, "zaglibljeni", "neinventivni", "skloni autoritarnim sistemima" i štošta još drugo, i da ih to sputava u integraciji "civilizovanom svetu" (materijalističkom liberalnom kapitalizmu). Ubrzo, neki građani Srbije su ih brutalno demantovali. Udruženje stanara naselja Stepa Stepanović (brojnost i reprezentativnost nepoznati), ponovo se pobunilo zbog "samovolje" SPC koja se oličava u nameri da na parceli koja joj pripada izgradi crkvu brvnaru posvećenu prepodobnoj mati Angelini. Kako navode u ovom udruženju, na mestu na kojem bi trebalo da bude izgrađen crkveni kompleks ukupne površine 500 kvadratnih metara, ranije je bilo predviđeno da budu napravljeni objekti "komercijalnog sadržaja", odnosno veliki tržni centar. Protiveći se izgradnji "nametnutog objekta", oni zahtevaju referendum. Briljantna je ova ideja građana i sasvim je u skladu s proklamovanim principima građanskog društva u kojem je privatna svojina svetinja, te da o tome šta će neko graditi na zemljištu čiji je legitimni vlasnik demokratski sud donose drugi. Pored toga, pojedini građani predlažu i da crkva bude izgrađena (ako baš mora) negde na obodu naselja, a ne u centru, gde po svim principima "civilizovanog društva" treba da bude tržni centar.

NIJE, da se razumemo, u celoj priči toliko bitno ni da li je SPC legitimni vlasnik zemljišta (a jeste), niti da li je izgradnja crkve zakonita (a jeste). U krajnjoj liniji nije toliko bitno ni da li će biti izgrađena ili ne, pa ni gde će se tačno nalaziti. Ljudi kojima je odlazak u crkvu nasušna potreba otići će bilo gde. Rekli bismo da je mnogo bitnije i da je daleko veći problem (kojeg ljudi što ga imaju po svemu sudeći nisu ni svesni) to što se neki bore protiv crkve i za tržni centar koji je ovakvim postupkom podignut na nivo viši od pukog prodajnog mesta. Metaforički i u kontekstu modernog materijalističkog i obezduhovljenog sveta, oni se bore protiv hrama jednom Bogu i za izgradnju hrama drugom bogu (ili demonu) - Mamonu, novozavetnoj personifikaciji novca, materijalnog bogatstva, pohlepe. Da, kao što je "Mekdonalds" svojevrsni simbol američke kulture, tako su i gargantuanski tržni centri simboli zapadnjačke civilizacije u kojoj se svaka vrednost meri novcem i u kojoj je svaki uspeh materijalan, tržišni. Najveća pohvala, na primer, jednoj knjizi kod njih je da je bestseler - da se najbolje prodaje, a najčešće joj je to, nažalost, i jedina vrednost.

"NA ovom mestu je predviđeno da bude tržni centar i prateći sadržaji koji su povećavali cenu kvadrata kada smo mi kupovali zgradu", građansko je objašnjenje jednog od stanara dato za televiziju N1, sasvim saglasno sa idejom sledbenika Mamona. Logika je - sa tržnim centrom moj stan više vredi, dobijam više novca, i zato treba odbaciti crkvu i prigrliti tržnicu (iako nam je nepoznato da blizina crkve spušta cenu nekretnini). Da li ovi ljudi, ako su roditelji, razmišljaju o tome da li bi više voleli da im deca idu u tržni centar ili u crkvu, da vreme provode okruženi merkantilnim ili duhovnim i kulturnim sadržajima? Dok se u tržnom centru može naučiti kako se što bolje prodati, u crkvi se (verovali ili ne) može naučiti nešto drugo. Ukoliko želite da vam se deca prodaju, to je legitiman izbor, ali razmislite o njemu. Razmislite i o tome koliko je korisno zarad veće cene nekretnine odabrati pogrešne vrednosti i tome učiti one kojima ste primer. "Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i Mamonu", upozorio je jevanđelist Matej. Mislite o tome.