ČLANAK u „Hrvatskoj omladini“ o proslavi posvete hrvatske zastave u Sremskoj Mitrovici jasno odslikava savršenu organizaciju i nacionalnu metodologiju širenja rimokatoličke formacije hrvatstva, kreiranu u Zagrebu: „Sutradan, 7. rujna bila je u 5 sati ujutro budnica. U 9 sati krenula je velika povorka iz prostorija ’Stare pivare’ u župnu crkvu, u kojoj su sudjelovala sva domaća hrvatska društva: Nada, Tomislav, Vatrogasno društvo, Hrvatska čitaonica, Hrvatski sokol, Obrtna zadruga, a od stranih ’Dunav’ iz Vukovara (delegati), ’Zrinski’ iz Iloka i drugi. Osobito su u oči pali kršni momci delegati ’Hrvatske narodne omladine’ iz Splita, Zagreba, Vukovara itd.

Poslije svečane mise obavljen je svečani obred posvete zastave vani na Trgu sv. Trojstva, u prisustvu mnoštva građana i gostiju iz Rume, Iriga i obližnjih sela, a slikoviti konjanički banderij, od kojih 50 jahača, činio je uzornu asistenciju ovom velikom živom krugu. Tom zgodom izrekao je zamjenik biskupa dr Vincetić prigodno slovo i obavio svečani čin. U zastavu je zabijeno 100 zlatnih čavala, od kojih je najveći biskupov, kumin, Hrvata iz Amerike i predsjednikov. Poslije toga krenula je povorka gradom kličući Hrvatskoj, Radiću, Hrvatskoj omladini i hrvatskom Srijemu.

U dva sata bio je banket za goste i uzvanike, na kome su nazdravili Hrvatskoj i mitrovačkim Hrvatima, presvj. gosp. dr Vincetić i ostali gosti govornici, a gostima je nazdravio predsjednik Hrvatske omladine gospodin Ivo Matijašević, dr Rački i drugi. Iza toga je otpjevana ’Lijepa naša’, poslat brzojavni pozdrav Radiću i počela je pučka svečanost na kojoj su lijepe mitrovačke Hrvatice zabavljale goste pjesmom i šalom, a pjevačka društva ’Nada’, ’Tomislav’ (Mitrovica), ’Tomislav’ (Županja), ’Zrinski’ (Ilok) skladno su pjevali. Na večer se razvio animirani ples koji je potrajao sve do zore.“

Uveče, posle posvete hrvatske zastave, koju je izvršio zamjenik đakovačkog biskupa dr Vincetić, u njegovu čast izvedena je „serenada“. U svom govoru na večeri, pomoćni biskup Vincetić je istakao dobrobit vezanosti hrvatstva sa katoličanstvom: „Hrvati su uvijek bili zatočnici katoličke vjere, i to im je pomoglo da su sve do danas očuvali živu svijest svoje stoljetne hrvatske države“.

Tokom dana, posle posvete hrvatske zastave, povorka sastavljena od rimokatoličkog građanstva iz Mitrovice i Splita klicala je „Hrvatskoj omladini“, „hrvatskoj Mitrovici“ i „hrvatskom Srijemu“. Izveštač „Srijemskog Hrvata“ zapisao je o „kukavičkom ponašanju orjunovaca i srnaovaca“, koji nisu smeli otvoreno da se suprotstave „Hrvatima Mitrovice“, već su „skriveni u živici i parku jedino imali smelosti da nekoliko puta poviknu ’Dolje HANAO’ (Radićeva Hrvatska nacionalna omladina), i to je bilo sve“.

Ovakvi agresivni nacionalni napisi, objavljeni u hrvatskoj štampi, odudaraju od opšte usvojenog stereotipa o agresivnom batinaškom jugoslovenstvu, hegemonističkom srpstvu i hrvatskoj žrtvi i mirotvorstvu.

Mitrovački Hrvatski sokol je, dakle, bio predvodnik i nacionalni misionar hrvatstva u tom gradu i okolini. Da podsetimo da je društvo osnovano 3. septembra 1904. pod starešinstvom kroatiziranog Mađara Milivoja pl. Somođija, i da je delovalo do početka Prvog svetskog rata. Sredinom decembra 1918. nastavilo je, ali ubrzo prekinulo rad, jer uprava nije htela da se društvo preobrazi u Jugoslovenski soko. Naime, na vanrednoj glavnoj skupštini Hrvatskog sokola, 29. februara 1920, protivno zaključku Jugoslavenskog sokolskog sabora, održanog u Novom Sadu, društvo je odlučilo da se pristupi likvidaciji, sa 34 glasa za, a devet protiv likvidacije.

Hrvatski soko je obnovljen 8. novembra 1925. pod utiskom Svesokolskog sleta ponovo uspostavljenih hrvatskih sokolskih društava. Društvo je prvenstveno širilo hrvatsku nacionalnu ideju u Mitrovici i okolnim selima, dok je sokolski prosvetni i tjelovežbeni rad bio u drugom planu.

PAVELIĆ ČESTITA ZBOG proustaškog karaktera Hrvatskog sokola, tajna ustaška organizacija forsirala je njegovo obnavljanje posle zabrane iz 1929. godine. Povodom Uskrsa 1936. godine, Ante Pavelić je uputio čestitke Savezu Hrvatskog sokola, svim starostima i svim članovima, što je svedočilo o posebnom uvažavanju Hrvatskog sokola od samog vođe ustaškog pokreta.

U julu 1927. u selu Ilači (Šidski srez) mitrovački Hrvatski soko je osnovao svoj odjel - hrvatsku seosku sokolsku četu, a istu i u selu Lipovcu (srez šidski) u junu 1929. godine. Postojala je i namera da se osnuje seoska sokolska četa u rimokatoličkom selu Kukujevci, ali ona nije realizovana.

Vukovarski i mitrovački Hrvatski sokoli pod hrvatskim imenom su delovali do 1929. godine, kada je dekretima diktature zabranjeno djelovanje svih organizacija osnovanih na plemenskoj i vjerskoj osnovi.

Zbog svog poluvojničkog karaktera i pogodnosti za sprovođenje militarizacije stanovništva, aktivno se radilo na obnovi Hrvatskog sokola, čiji je rad onemogućen odredbama Zakona o osnivanju Sokola Kraljevine Jugoslavije. Kako je već istaknuto, uprava Hrvatskog sokola je dvadesetih godina bila u rukama frankovaca i mačekovaca, a istaknuti članovi bili su Vlatko Maček, Mile Budak, frankovac advokat Andrija Artuković i poglavnik Pavelić, koji je već tih godina održavao bliske kontakte sa Hrvatskim sokolima planirajući pomoću njih akcije vojnog karaktera.

U promemoriji, uručenoj 1927. vođi italijanskih fašista Benitu Musoliniju, Ante Pavelić je ukazao na činjenicu da će Hrvati, ukoliko dođe do oružanog italijansko-jugoslovenskog sukoba, sprovoditi defetizam na štetu jugoslovenske vojske i države, a u pogodnom trenutku, uz pomoć članova Hrvatskog sokola, započeti oružanu akciju protiv Srba i italijanskoj vojnoj komandi pružati važna obaveštenja i podatke.

(Nastaviće se)