MINISTAR pravosuđa i bogoštovlja dr Mirko Puk doneo je naredbu, po kojoj naziv „srpsko-pravoslavna vjera nije u skladu s novim državnim uređenjem“, te određuje „da se ubuduće ima upotrebljavati naziv grčko-istočna vjera“.

Svi gradovi i naselja koji su u svom nazivu imali naziv „srpski“ i „sremski“ promenjeni su u „hrvatski“. Tako su Sremski Karlovci postali Hrvatski Karlovci, Sremska Mitrovica - Hrvatska Mitrovica, Srpske Moravice - Hrvatske Moravice, Srpsko Polje - Hrvatsko Polje, Srpska Kapela - Hrvatska Kapela itd.

Posle Pavelićevog govora na Markovom trgu 21. maja 1941, usledila je razgranata kampanja, u kojoj su učestvovali ustaški funkcioneri tumačeći narodu namere i politiku ustaša. Najaktivniji su bili: Mile Budak, Milovan Žanić, Mladen Lorković, Mirko Puk i Andrija Artuković.

Posebno je bio aktivan Mile Budak, ustaški ideolog i doglavnik u NDH, jedan od inicijatora bratoubilačke borbe (1945. osuđen na smrt), koji je 8. juna 1941. u Vukovaru pravoslavnom življu poručivao „da su došli u ove krajeve kao gosti“ i da bi „trebali već jednom da napuste te krajeve“, da je to „hrvatska - katolička i muslimanska - domovina“. U Gospiću 22. jula u svojoj poruci je još jasniji:

NESTALI U LOGORU STEPINČEVOJ „božjoj providnosti“ i Pavelićevom pozivu sveštenstvu da ispune svoju dužnost prema NDH suprotstavio se nadbiskup Ujačić, biskup dr Ante Danković i neznatan broj rimokatoličkih svećenika kao, na primer, Pavle Lončar (Zagreb), Virgil Markus Rajić, Etinger (Daruvar), Tobi (Dežanovac), dr Franjo Didović (Drenje), dr Franjo Resman (N. Gradiška), monsinjor Ritig i Milanović (Istra) a posebno stari mostarski biskup fra Alojzije Mišić. Neki od njih, zajedno sa mnogim vernicima katolicima, učestvovali su u NOP-u, a A. Danković, Franjo Rihar, Franjo Grobler, Franc Kač, Janez Kodrič, A. Polak, Janez Rančik, Sem Jakob i Franc Orešnik nastradali su u Koncentracionom logoru Jasenovac.

Jedan dio Srba ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale ćemo prevesti u katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate.“

Za Budakom ne zaostaju ni Žanić ni Lorković. Na zboru u Novoj Gradiški, sa puno mržnje svojstvene ustaškim zlikovcima, Žanić poručuje da „ova naša domovina mora biti hrvatska i ničija više“, i „oni koji su došli ovamo treba i da odu... da je tu svaki kompromis isključen... nema te metode koju mi nećemo kao ustaše upotrijebiti da načinimo ovu zemlju zbilja hrvatskom i očistimo od Srba... to je politika ove države... „

Ministar vanjskih poslova NDH Lorković, na zboru u Donjem Miholjcu, više je nego jasan:

Hrvatski se narod mora očistiti od svih elemenata koji su za taj narod nesreće, koji su tome narodu tuđi i strani, koji u tom narodu rastvaraju njegove zdrave snage, koji su taj narod kroz desetljeća i stoljeća gurali iz jednog zla u drugo. To su naši Srbi i naši Židovi.“

A Mirko Puk u Križevcima 6. jula 1941. uzvikuje:

Srbi su došli u naše krajeve s turskim četama, kao pljačkaši, kao talog i smeće Balkana. Ne možemo dopustiti da u našoj narodnoj državi vladaju dva naroda. Jedan je bog i jedan je narod koji vlada, a to je hrvatski narod“.

Izaslanik Glavnog ustaškog stana Ante Jakaša, u govoru održanom 24. juna 1941. u Slatinskom Drenovcu, kaže:

Poručujemo mi ustaše skupa sa našim poglavnikom svima tim našim ‘gostima’, pa i onim u Drenovcu - ‘Bjež’te, psine, preko Drine’!“

Neviđen zločin nad srpskim narodom u NDH sistematski su pripremale ustaške vođe. Javno je isticano da u NDH nema srpskog naroda, nema srpske pravoslavne crkve, da u Hrvatskoj ne može biti Srba niti pravoslavlja, a da će se ustaše pobrinuti da se to što pre ostvari. Izvršioci zločina, kao što je ustaša Vuktor Gutić, govore otvoreno da će „drumovi poželjet Srbalja, al’ Srbalja više biti neće! Ja ću ubijati, a vi ćete za mnom!“ Sledeći ga u transu, ustaški koljači su uzvikivali: „Srbe na vrbe!“, i kao refren iz Budakove pesme „Div planina“ (posvećena Paveliću) ponavljali „Bjež’te, psine, preko Drine“.

Ustaše su tvrdile da su Srbi delom Hrvati pravoslavne vere i da ih treba pokatoličiti, što je svojevrstan verski genocid. U stvari, program stvaranja čiste „katoličke hrvatske nacije“ odgovarao je genocidnom programu NDH za zločine nad Srbima - „pravoslavnim šizmaticima“, Jevrejima, Ciganima. Jedan od glavnih propagatora uništavanja Srba, dr Mirko Puk, podržavao je tezu pokatoličavanja pravoslavaca. To se najbolje vidi iz govora održanog 25. februara 1942.

NARUDŽBENICA KNJIGU o logoru Jasenovac možete naručiti telefonom - 011/2173-427 ili 064/1713-777.

Što se tiče grčkoistočnog stanovništva na teritoriji Hrvatske, to je poznato da je ovo stanovništvo nastalo tek pošto su Turci uspostavili svoju vlast. Jedan dio katoličkog stanovništva je u 16. i 17. vijeku pod terorom grčkoistočnjačkih svještenika i uz podršku Turaka prekršten, prije svega u jugoistočnoj Hercegovini i u istočnoj Bosni, kao i u drugim krajevima Bosne, Srijema i Slavonije. Iz tih razloga hrvatska vlada podržava povratak ovih grčkoistočnih stanovnika vjeri njihovih otaca, čime se uspostavlja jedinstvo hrvatskog naroda u onim oblastima u kojima je silom bilo oslabljeno... „

Rimokatolička crkva je prihvatila ustaški režim kao državni poredak i dala legalnost ustaškoj vladi NDH. Njen poglavar Alojzije Stepinac je već 10. aprila 1941. u NDH vidio „božiju providnost“. Pohvalio je taj stav posetama Kvaterniku i Paveliću i pozivom sveštenstvu da ispune svoju dužnost prema mladoj NDH. U crkvenokatoličkim novinama „Katoličkom tjedniku“ od 11. maja 1941. je pisalo:

Nad našom novom, mladom i slobodnom Hrvatskom ukazao se na nebu znak kao slika devičanske Majke Božje. Djevica dolazi u posjetu Hrvatskoj. Ona želi da u svoju majčinsku odjeću uvije mladu, ponovo rođenu Hrvatsku, upravo o hiljadugodišnjem jubileju katolicizma u Hrvatskoj. Ona se spušta ponovo na zastavu naše slobode, da bi na njoj zauzela svoje staro mjesto...“

(Nastaviće se)